(lat. Corrumpere Virinae)
Agencije koje rade sa bosanskim vlastima moraju pomoći da se urade sljedeće stvari: Prvo! Iskorjenjivanjem korupcije produbiti i proširiti ekonomske mogućnosti!”
ŽUTA KOVERTA GOSPOĐE TADIĆ
Tog januarskog jutra, u brižljivo namještenoj kancelariji, u novoj zgradi Tužilaštva Bosne i Hercegovine, gospođa Tadić je sjedila za radnim stolom, pomno gledajući u ekran svog računara, i polako ispijala svoju prvu kafu. Nakon što je otvorila dokument pod nazivom „Pismo uz Informaciju o radu Tužilaštva BiH“, izbrisala je slova v.d. ispred riječi glavni tužitelj, te upisala broj: A-484/18 i ispod njega dodala Sarajevo, datum: 14.01.2020. godine. Potom je izabrala opciju print. Štampač je izbacio ispisani papir koji je potom potpisala i utisnula pečat Tužilaštva BiH. Zatim je iz ladice stola izvukla žutu kovertu, iznutra obloženu najlonskim balončićima.
Iako je kasnila skoro godinu sa dostavom Informacije o radu Tužilaštva BiH za 2018. godinu Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, u kretnjama gospođe Tadić nije bilo znakova žurbe ili nervoze. Naprotiv, kao i svaki iskusni profesionalac, te kao i njezini prethodnici, i gospođa Tadić je savršeno staložena, te može raditi i pod iznimno velikim pritiskom. Sa stola je uzela uvezani dokument od nekih 80-ak stranica. Na sredini naslovne stranice tog dokumenta, ispod natpisa BOSNA I HERCEGOVINA – TUŽILAŠTVO BOSNE I HERCEGOVINE napisanog u dva reda pri vrhu, pisalo je: INFORMACIJA O RADU ZA 2018. GODINU, a u dnu: SARAJEVO, 2019. GODINA. Između ta dva natpisa, bio je utisnut i grb Tužilaštva BiH. Dokument i popratno pismo broj: A-484/18, je potom stavila u kovertu, koju je odmah zalijepila.
Ispunjena umirujućim zadovoljstvom, gospođa Tadić je po ko zna koji put posmatrala uokvirenu fotografiju na zidu, sa svečanog otvaranja nove zgrade Tužiteljstva, a na kojem se, nasmiješena, rukuje sa njegovom ekselencijom Johannesom Hahnom evropskim komesarom za proširenje (inače u rodnoj Austriji, poznatom i po tome da je bivši CEO kockarske korporacije Novomatic, poznate po korupcijskim skandalima u Poljskoj i Rumuniji). Posmatrajući pomenutu sliku, protegla je ruku pokušavajući, bez gledanja, dohvatiti šoljicu neispijene kafe i pri tome ju je izvrnula na sto. Smeđa tečnost se razlila po stolu, obliznuvši pri tome žutu kovertu, prije nego što je gospođa Tadić brzim pokretom uspjela podignuti izvrnutu šoljicu sa natpisom „BET Live“ Vitez.
Bio je to beznačajni mali incident, koji se svakodnevno dešava u mnogim kancelarijama i koji gospođu Tadić uopšte nije iznervirao. Nakon što je očistila prolivenu kafu sa stola, prišla je velikom ogledalu u kojem je vidjela svoj odraz i tiho izgovorila: „Glavna si.“ Potom je iz malog sefa uzela svoju putovnicu na kojoj je bio grb Republike Hrvatske. Provjerila je rok važenja, s obzirom da ju je u februaru čekala „Konferencija na visokoj razini globalne mreže pravosudnog integriteta“ u Dohi, a na kojoj će aktivno sudjelovati i predstavljati svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu.
Tri dana kasnije, namrgođeni službenik protokola Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, je kratkim trzajem noža za otvaranje pošte rasporio žutu kovertu na kojoj je primijetio neobičnu smeđu mrlju. Izvadio je iz nje uvezani dokument i prateće pismo na koje je udario pečat protokola sa datumom 17.01.2020. Potom je olovkom upisao broj protokola: 01-50-18-148/20. Trideset i devet dana poslije, devetočlana Ustavnopravna komisija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH je Informaciju Tužilaštva BiH o radu za 2018. godinu, razmatrala na svojoj 6. sjednici. Komisija nije zaključila ništa, osim da se informacija, odmah ima objaviti na web stranici Parlamentarne skupštine BiH. Uglavnom zamišljam da je tako bilo. A ovo što slijedi nije plod mašte autora.
THE UNTOUCHABLES
Tužitelji ne uspijevaju da sprovode kriminalističke principe niti vode kriminalističke istrage.“
Na ukupno 76 stranica Informacije o radu za 2018. godinu Tužilaštva BiH, u tabelarnim i grafičkim pravosudnim statistikama, popraćenim zapažanjima Glavne tužiteljice Tužilaštva BiH Gordane Tadić, građanin Bosne i Hercegovine može vidjeti i podatke o konkretnom učinku Tužilaštva BiH u području procesuiranja korupcije. U ovom godišnjem (dez)informativnom biltenu sa diskretnom dozom narcizma autora, građanin može saznati da unutar Tužilaštva BiH postoji i Odjel II ili punim imenom: Odjel za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju (lat. corrumpere – pokvariti, iskvariti, moralno pokvariti) sa uposlenim dvadest i jednim (21) tužiocem.
Pomenuti Odjel za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju, ima četiri odsjeka. Jedan od tih odsjeka je i Odsjek za korupciju. Ovaj odsjek je najznačajniji po tome što se bavi krivičnim djelima zloupotrebe javnih funkcija visokih zvaničnika Bosne i Hercegovine i odgovornih imenovanih lica sa najvišim funkcijama, poput direktora javnih preduzeća, ustanova i sličnih dobrih i poslušnih vojnika političkih partija. Slikovito, glavni posao ovog odsjeka je (često) opasna borba protiv elitne (samim time i najskuplje) korupcijske prostitucije, a koja je pod patronatom političkih vladara u BiH. Svakako građanima je kristalno jasno da je Odsjek za korupciju, kao i Odjel II kojem pripada, uprkos što im nazivi kažu da su za, u stvarnosti protiv korupcije. U inat zlonamjernim skepticima, ovom prilikom nećemo govoriti o bivšim suspendovanim glavnim tužiteljima Tužiteljstva BiH Boži Mihajloviću i Goranu Salihoviću, koji nisu dočekali kraj svojih mandata, i kojima se trenutno sudi pred Sudom BiH.
ELIOT NESS JE MRTAV!
Sudstvo uvijek ističe svoju nezavisnot, ali previše često dozvoljava da bude namamljeno, zavedeno vlašću i moći.“
Pređimo sada sa beskorisnog semantičkog sarkazma na bezosjećajnu i neumoljivu statistiku, a kako bismo vidjeli šta je to ustvari Odsjek za korupciju pri Tužiteljstvu BiH konkretno uradio. Prema izvještaju o radu Tužiteljstva BiH, u cijeloj 2018. godini Odsjek za korupciju, zajedno sa dijelom Odjela III, koji se također bavi nekim oblicima korupcije, je, što zaprimio, a što iz prethodnih perioda naslijedio, ukupno 173 prijavljena slučaja korupcije koja se odnose na ukupno 490 lica.
Nakon što su stručni timovi Tužiteljstva BiH marljivo, možda i bez pauza za doručak i kafe, istraživali, ispitivali, saslušavali, risk-analizirali, pripremali, pisali i kopirali hrpe raznih dokumenta, sumnjivih masnih računa za reprezentacije, nejasnih z.k. izvadaka državnih zgrada i firmi i misterioznih ugovora o javnim nabavkama i još misterioznijih ugovora o konsultantskim uslugama, sponzorstvima, i o čemu sve ne, u toku 2018. godine Tužilaštvo BiH je konačno za navodna djela korupcije podiglo sedam (7) optužnica protiv ukupno dvanaest (12) lica od kojih je pet (5) optužnica protiv pet (5) lica i potvrđeno!
„U redu. Ali koliko je osuđujućih presuda?“, upitaće nestrpljivi građani, žedni i gladni pravde, u zemlji, u kojoj moralni ološ sa partijsko-nepotističko-jaranskim legitimitetom, prema portalu Account.ba, svake sekunde, kroz korupciju javnom dobru nanese štetu od 47 KM. U toku cijele 2018. godine za (ne)djela korupcije, po optužnicama Tužiteljstva BiH, doneseno je svega pet (5) osuđujućih presuda za korupciju protiv ukupno šest (6) lica. Nadalje, od tih pet presuda, samo tri su presude sa zatvorskim kaznama protiv tri lica, a dvije su uslovne presude protiv tri lica. S obzirom da uslovne presude prosječni građanin doživljava kao neku vrstu sportskog ribolova – poljubi predatora i pusti ga natrag u more korupcije kako bi isti nastavio da bešćutno krade sadašnjost i budućnost naše djece – na njih ovaj put nećemo trošiti slova.
Ako bismo ove 3 zatvorske presude posmatrali u kontekstu svih prijavljenih slučajeva korupcije one bi činile samo 1,73% od ukupno 173 prijave. Još je mršaviji učinak, ako posmatramo broj osuđenih na zatvorske kazne u odnosu na broj prijavljenih lica. Naime, od ukupno 490 lica na koje se prijave za korupciju odnose, u 2018. godini osuđena su 3 lica, tj. samo 0,61% svih prijavljenih lica. Kada još i čelni čovjek VSTV-a, (u intervju za Srnu od 8.marta) prizna da “u nekim oblastima, kao što je borba protiv korupcije, rezultati nisu zadovoljavajući“, te odmah u nastavku izjave, nezadovoljavajuće rezultate jasno ocijeni kao loše, onda je i najvećim apologetima jalovosti pravosuđa jasno koliko se kvalitetno procesuira korupcija u BiH. I uprkos ovim mizernim rezultatima, Informacija, koja je ustvari Izvještaj o radu, se ne bavi analizama korijenskih uzroka (root cause analysis) poraznog učinka borbe protiv korupcije. Iz Informacije, tj. Izvještaja Tužilaštva BiH za 2018. godinu ne može se vidjeti niti vremensko trajanje presuđenih zatvorskih kazni niti finansijski iznos štete na koju se presude odnose.
VISOKOKVALITETNO NIŠTA
Kazneno pravosuđe u BiH ne uspijeva da se bori protv ozbiljnog kriminala i korupcije.“
Moja najveća briga nisu samo veliki predmeti nego i korupcija kao poznat, široko rasprostranjen i sistemski problem u Bosni i Hercegovini danas. Imati posla s korumpiranim zvaničnicima je frustrirajuće za građane koji pokušavaju organizirati svoje živote i iznaći prilike za budućnost.“
Čitajući ovu Sagu sumraka Tužilaštva BiH, ne može se ne primijetiti i značajan broj, njih ukupno 41, naredbi o nesprovođenju istraga, odnosno naredbi o obustavi istraga, za ukupno 130 lica. Da li su ove naredbe rezultat ispravnih procjena tužitelja Tužiteljstva BiH? Da li su predistražne i istražne radnje tužilaca bile kvalitetne? Da li su bosanskohercegovački The Untouchables vodili istrage i koristili policijske saradnike i njihove izvještaje na pravi način? Da li su korišteni financijski forenzičari, ako takvi među istražiteljima postoje?
Ovaj Gordijev čvor sumnji i dilema rješava Zaključak iz Izvještaja Tužiteljstva BiH. U njemu se navodi da je kvalitet ovih naredbi ocijenjen sa impresivnih 99,56%! Stoga se nameće jednostavan i logičan zaključak da su ove tužiteljske naredbe bezgrešne, te da nema mjesta za sumnje i bilo kakva dalja pitanja! To bi također značilo i da je pomenutih 130 osoba na koje se ove naredbe odnose, sve do jedne, zaista nevino. Tačnije zbog 99,56% od 130, takvih lica je 129,48 (znači li to da je pola osobe ipak sumnjivo?).
Unatoč ovim poraznim pokazateljima o evidentnom brodolomu učinka antikoruptivne topovnjače poznatije kao Tužiteljstvo BiH, a koja je u toku 2018. godine spržila impresivnih 10.698.179 KM za bruto plate i naknade svojih 257 zaposlenih, pomenuti Odjel za korupciju je prema Informaciji o radu u 2018. godini, ostvario impresivnu prosječno ostvarenu normu tužitelja od 144,67%. Osim sumnje u matematički model i način njegove primjene (kriteriji i pravilnik o ocjenjivanju sigurno postoje), a koji su doveli do 144,67% ostvarene norme, građanin nakon ovoga počinje sumnjati i u objektivnost onih koji su izračune ostvarene norme radili. Zaključak Informacije, tj. Izvještaja samozatajne gospođe Tadić, sadrži isprazne i izlizane fraze, koje se, da bizarnost bude još i veća, doslovno ponavljaju i u izvještajima za 2017. i 2016. Tužilaštvo BiH će „pojačati napore u borbi protiv svih krivičnih djela u svojoj nadležnosti…“, „prijedlog mjera sa ciljem,“ bla, bla… “bolja saradnja“ bla, bla… sve isto i sve isprazno.
Kako će se konkretno „pojačati napori“ u ovoj borbi Davida Tužilaštva i Golijata Korupcije ovaj dokument dalje ne objašnjava. Izvještaj čak ni ne pokušava da se bavi ozbiljnim analizama korijenskih uzroka više nego slabog učinka u borbi protiv korupcije. Kao što niti jednim slovom ne spominje GRECO preporuke nakon 4. evaluacijskog ciklusa (šta je sad pa to?), a koje se tiču korupcije u pravosuđu i parlamentima. Ništa nije rečeno ni o sramnom indeksu percepcije korupcije u javnom sektoru, tom vječnom predmetu želja i izvoru prave moći političkih vladara BiH, po kojem se naša zemlja nalazi u stanju slobodnog pada i trenutno je na istorijski najnižem 101. mjestu. Doduše, to je ionako samo percepcija ili kako reče gospođa Tadić prilikom prezentacije svog, ispostaviće se pobjedničkog programa, koji je predstavila kao jedan od tri kandidata za izbor Glavnog tužitelja Tužilaštva BiH: “Građani sliku stvaraju na osnovu medijskih izvještavanja, a kada ih pitate da li vjeruju tim medijima – oni kažu da ne vjeruju. Ali, korupcije ima, ja mislim da to nije sistemski problem.“
Ovaj primjer relativiziranja i negiranja najteže društvene bolesti koja jede moju i domovinu gospođe Tadić, po mom mišljenju, najviše govori, o nepostojanju institucionalne ozbiljnosti da se sistemski pristupi borbi protiv korupcije, a koja je u Bosni i Hercegovini neman kolosalnih razmjera. Za kraj ću navesti izjavu koju je 12. septembra 2018. izgovorio senator Roger Wicker, predsjedavajući helsinškog komiteta u senatu Sjedinjenih Američkih Država, a koji korupciju u Bosni i Hercegovini, za razliku od Gordane Tadić, jasno i konstantno naziva sistemskim problemom:
Odluke u Bosni donose čelnici političkih stranaka koje nisu odgovorne narodu. Oni su donositelji odluka. Ljudi trebaju biti donositelji odluka. Korupcija divlja. Pitajte bilo koga u Europi i reći će vam da bogatstvo i potencijal Bosne krade korupcija.“