20 godina parlamentarnog zataškavanja kriminala

Komisija za reviziju Parlamenta FBiH

Nakon provedenih aktivnosti javnih saslušanja Komisija je usvojila i pojedinačne izvještaje za revidirane institucije i donijela prijedlog zaključaka za Parlament FBiH koji bi trebali biti usvojeni, a sve u cilju eliminiranja uočenih nepravilnosti i unapređenja rada institucija Federacije BiH…“

Ovo saopštenje o „eliminaranju uočenih nepravilnosti i unapređenju rada institucija Federacije BiH“, dao je u decembru 2011. godine Mirsad Zaimović, tadašnji predsjednik Parlamentarne komisije odgovorne za reviziju Parlamenta Federacije BiH (dalje: Komisija), jednog od najvažnijih kontrolnih tijela za budžet i financije oba doma federalnog parlamenta.

Prema Zakonu o reviziji, pomenuta parlamentarna Komisija razmatra izvještaje, koje joj dostavlja Ured za reviziju institucija u FBIH (dalje: Ured za reviziju), nakon izvršenih nadzora nad vladinim institucijama i javnim preduzećima. Također, Komisija treba da vrši i javna saslušanja odgovornih lica institucija u kojima je Ured za reviziju uočio ozbiljno kršenje zakona. Apsurdno, ova saslušanja iako u nazivu imaju prefiks „javna“ su po pravilu zatvorena za javnost (izuzetak je urađen 2013. godine). Komisija ima i posebno zakonsko ovlaštenje da u bilo koje vrijeme od Ureda za reviziju zahtijeva da izvrši specijalnu reviziju nad bilo kojom institucijom ili bilo kojim javnim preduzećem u FBiH. Dalje, Komisija odobrava i kontroliše godišnji budžet Uredu za reviziju, te vrši pregled godišnjeg izvještaja o radu Ureda.

Ovo su neka od najvažnijih ovlaštenja 14-članog parlamentarnog tijela, čiji se članovi biraju iz oba Doma Parlamenta FBiH (po 7 članova iz svakog doma) i na osnovu kojih bi neko mogao pomisliti da ista može doprinijeti čuvanju javnog dobra od neodgovornog upravljanja za lopovluke uvijek spremnih stranačkih direktora.

Nakon što je prestao biti parlamentarni zastupnik i predsjedavajući Komisije za reviziju, bivši predsjednik asocijacije mladih SDA i predsjednik kantonalnog odbora SDA ZDK, gospodin Zaimović je nastavio uspon potpuno uobičajen za poslušnika spremnog da učini sve što od njega partijski vrh zatraži.

Usput, neka bude u historijsku bilježnicu upisano da je u tom periodu drugi, rotirajući predsjedavajući Komisije bio Slađan Ilić. Ilić je na to mjesto došao kao zastupnik SDP-a, tadašnjeg koalicijskog partnera u vlasti, Stranke demokratske akcije. Iz ove ideološki zabranjene ljubavi roditi će se i novi premijer (2010-2014.), Nermin Nikšić.

Od direktora društva jednog lica do direktora društva 3.400 lica i pokrovitelja animiranih filmova

Nekadašnji „spiker-novinar“ sa Radio Kaknja i bivši direktor društva jednog lica „Saraj“ iz Kaknja, te tada već bivši predsjedavajući Komisije, u januaru 2015. će u svoj stranački potpomognut curriculum vitae upisati i funkciju generalnog direktora BH Telekoma. U momentu Zaimovićevog preuzimanja direktorske fotelje, ova državna kompanija, je ostvarivala godišnji prihod od oko 551,2 miliona KM.

Već te 2015. godine, bivši direktor jednog lica, a tada već direktor SDA stranačkog mega bankomata sa oko 3.400 zaposlenih, odobrit će financijsku transakciju tešku 2,18 miliona KM. Prilikom kontrole poslovanja BH Telekoma za 2015. godinu ova novčana akrobacija direktora Zaimovića zapada za oko revizorima Ureda za reviziju Federacije. Tada će federalni revizori ukazati na „nedostatak transparentnosti“, s obzirom da je pomenuti iznos avansno isplaćen ponuđaču Prime Time d.o.o. izabranom bez objave javnog konkursa, a za izradu animiranog 3D filma „Ptice kao mi“. Napomenimo i to da su sva tri telekomunikaciona, politički upravljana monopolista u BiH, uključujući i BH Telekom, izuzeta od primjene važećeg Zakona o javnim nabavkama, a zbog „specifičnosti telekomunikacionih djelatnosti“.

Kada kriminal ostavlja utisak „nepouzdanosti“

Revizori su nakon pomenute kontrole naveli još jednu „zanimljivost“, a koja je trebala zainteresovati Finacijsku policiju, Poresku upravu, istražne i sudske organe. Naime, pri kontroli poslovanja ponosnog sponzora, ustanovljeno je da su se u revidiranom društvu, tj. u BH Telekomu, vršile kontinuirane prepravke finansijskih izvještaja za 2011, 2012, 2013. i 2015. Ovaj računovodstveni marifetluk nad finacijskim izvještajima, po mišljenju revizora „ostavlja utisak nepouzdanosti istih“. Kako su i zašto prekrajana 4 godišnja financijska izvještaja, opisana samo kao „nepouzdanost“, umjesto da budu okarekterisana kao potencijalno krivično djelo falsifikovanja financijskih dokumenata, revizori u svom izvještaju nisu objasnili. Kao što nije objašnjeno kako su „usklađene“ poslovne knjige društva, na osnovu kojih se pomenuti izvještaji, po Zakonu o računovodstvu i reviziji, i sačinjavaju.

U izvještaju je navedeno i to da je BH Telekom u 2015. godini na ime privremenih i povremenih poslova isplatio fizičkim licima 591.586 KM za poslove koji su već obuhvaćeni sistematizacijom postojećih radnih mjesta, a što je, zaključit će revizori, „direktno kršenje Zakona o radu i Pravilnika o radu Društva“. Svoja „posebna zapažanja“ revizori su završili primjedbom o netransparentnim javnim nabavkama od preko 100.000 KM.

Biće da je to povezano sa „specifičnim telekomunikacionim djelatnostima“.

Nakon što je Ured za reviziju podnio izvještaj o pomenutoj reviziji BH Telekoma Parlamentarnoj komisiji, ista je poduzela ono što je uvijek i poduzimala – ništa. Tako je vladajuća većina po ko zna koji put ispružila svoj lopovski kažiprst i pritisnula ovaj put komisijsko crveno dugme na kojem su pisale te tri slatke riječi: ignoriši – negiraj – zataškaj.

Izostale su krivične prijave za ozbiljnu zloupotrebu položaja i ovlaštenja. Porezna uprava, Financijska policija i nadležno tužiteljstvo su ostali ravnodušni. Konačan epilog: do danas, BH Telekom više nije bio kontrolisan od strane Ureda za reviziju.

Da li su pomenutih 2,18 miliona KM za animirani film o „pticama poput nas“, zatim oko 600.000 KM isplaćenih za poslove koje su trebali raditi već zaposleni radnici, te na kraju kriminalne prepravke 4 financijska godišnja izvještaja, unaprijedili poslovanje? Dobro, nečije vjerovatno jesu, ali to sigurno nije bio slučaj sa poslovanjem BH Telekoma.

S obzirom da su 2017. godine, kada je animirani film počeo sa prikazivanjem, ukupni prihodi BH Telekoma u odnosu na prethodnu 2016. godinu smanjeni za 25 miliona KM, očito je da je potrošenih marketinških 2,18 miliona KM odletjelo zajedno sa pticama iz crtanog filma.

U toku četverogodišnjeg mandata ljubitelja animirane filmske umjetnosti, direktora Zaimovića, od decembra 2014. kada ga je Stranka demokratske akcije postavila da raspolaže postizbornim plijenom zvanim BH Telekom, do kraja novembra 2018, kada je dao ostavku, prihodi kompanije (izvor: sase.ba) su smanjeni za 71,2 miliona ili za oko 13%.

Kako komisijski spriječiti parlamentarni “checks and balances”

I kako to obično biva sa poslovno neuspješnim i stranački poslušnim direktorima, Mirsad Zaimović je nagrađen novom, za parlamentarnu demokraciju, važnom funkcijom. U julu 2019. bivši direktor BH Telekoma, i sada opet parlamentarni poslanik, je imenovan za predsjedavajućeg Zastupničkog doma Parlamenta FBiH. Njegov izbor je bio, ko zna koja po redu, potvrda političkog aksioma kakistrokracije: Bez obzira na dokazanu nesposobnost, kada ti je stranka pogonski motor, raketa sa tvojim ambicijama može da leti istražujući i najudaljenije rubove zdravog razuma.

Koristeći ovlašćenja Predsjedavajućeg parlamentarnog doma narednih skoro godinu dana, Zaimović će sprečavati imenovanje 7 od 14 članova Komisije za pregled revizorskih izvještaja, drskim izbjegavanjem sazivanja sjednice i stavljanja ove tačke na dnevni red Zastupničkog doma, pri tome navodeći bizarne i po inteligenciju uvredljive izgovore.

Uzgred, bivši direktor društva jednog lica i bivši predsjedavajući Komisije za revizije, će sve to začiniti bahatim i smisla za humor lišenim podsmijavanjem opozicionih parlamentaraca, kolega, i rijetkih novinara koji su uporno tražili odgovore zašto Predstavnički dom odugovlači imenovanje članova Komisije.

Konačno 23. juna 2020. godine, nakon skoro tri godine nepostojanja, Zastupnički dom parlamenta FBiH je imenovao 7 od ukupno 14 članova komisije. U cijeloj ovoj nedemokratsko-partikratijskoj ujdurmi, svoj doprinos je dao i drugi dom Parlamenta, Dom naroda, na čijem čelu je drugi stranački strelac, HDZ-ov Tomislav Martinović. Njegova opstrukcija je trajala nešto kraće.

Ovaj dom parlamenta FBiH je svojih 7 članova Komisije imenovao 5 mjeseci ranije, u februaru 2020, potvrđujući da je opstrukcija formiranja za kontrolu financija najvažnije Parlamentarne Komisije, bila još jedan uspješni zajednički projekat. Projekat, vladajuće krimogeno parlamentarne simbioze dviju etničkih partija, zasnovanih na mafijaškim operativnim procedurama.

Ipak ovo nije bio kraj 30-mjesečne vlastodržačke sage o formiranju parlamentarne Komisije za reviziju institucija u FBiH, a koja je održala svoju zadnju sjednicu 13. februara 2018.

Dom naroda parlamenta FBiH, sa predsjedavajućim Martinovićem, odluku je potvrdio tek 37 dana kasnije, 30. jula 2020.

Statistika kriminala Vlasti na čekanju kod Aljoše i Ivice

Tako će se na čelu 14-člane komisije/povjerenstva, u naredne dvije godine smjenjivati SDA-HDZ duet, Ivica Pavković i Aljoša Čampara. Pred novooformljenom komisijom, koja je trenutno na nezasluženom dobro plaćenom godišnjem odmoru, treba se naći ukupno 161 izvještaj Ureda za reviziju o izvršenim kontrolama u 2017. i 2018. godini. Radi se o financijskim revizijama obavljenim u ukupno 140 institucija i javnih preduzeća. Ove institucije i javna preduzeća sa 90.478 zaposlenih su imali ukupan budžet napunjen novcem poreskih onveznika od oko 12,337 milijardi KM.

Na više od 4.000 stranica pomenuti revizorski izvještaji su konstatovali ukupno 911 slučajeva kršenja zakona, 748 kršenja drugih podzakonskih i internih akata, te 166 „skretanja pažnje“. Pri tome je prekršeno 118 različitih zakona i 181 drugih podzakonskih akata. Revizori su dali 34 negativna mišljenja o financijskom poslovanju.

S obzirom na evidentirane počinjene nezakonitosti, pomenuta 34 izvještaja su odmah trebala postati radni materijal za nadležna tužilaštva, SIPA-u i Financijsku policiju. Ostalih 108 mišljenja sa rezervom također sadrži dokaze o ozbiljnim kršenjima zakona. Konačno, samo 19 od ukupno 161 revizorskog mišljenja je pozitivno.

Tabelarno prikazana zabrinjavajuća statistika je potvrda neznanja i nesposobnosti, ali i zapanjujuće osionosti politički instaliranih direktora, te federalnih ministara i premijera, ispoljene stalnim i nekažnjenim kršenjem zakona. Osnovni razlozi za ovako poraznu statistiku se mogu pronaći u sljedećim činjenicama: upravljanje budžetima vrijednim više milijardi KM povjereno je stranački imenovanim direktorima na osnovu dvije glavne „preporuke“. To su njihova kleptomanska strast prema novcu građana i slijepa poslušnost partikratijskim kolovođama. Istovremeno, tužilaštvo ovaj kriminal dosljedno ignoriše. Osim, čini se, ako dizanje optužnica za evidentni kriminal nije instruisano od strane onih koji imaju politički patronat nad ovom sudskom institucijom.

Predsjedavajući Aljoša protiv ministra Čampare

Novoformirana Komisija zbog svog sastava već sada može izazvati visoko podizanje obrva. Naime, Aljoša Čampara je jedan od dva rotirajuća predsjedavajuća Komisije sa 6-mjesečnim mandatom. S obzirom da je Čampara još uvijek prvi čovjek Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova koje podliježe revizijskoj kontroli svake godine, sukob interesa je evidentan kao dan. Naime, imenovanjem Čampare u Komisiju za reviziju, revizorski izvještaj o finacijskom poslovanju ministarstva u kojem je Čampara ministar, doći će pred Komisiju u kojoj će isti Čampara biti predsjedavajući.

„Mislim da uvaženi ministar Aljoša Čampara odlično upravlja budžetom MUP-a“, možemo zamisliti kako govori Aljoša Čampara, predsjedavajući Komisije za reviziju, o Aljoši Čampari, ministru. Teško je zamisliti suprotno.

Također i broj članova Komisije koji dolaze iz vladajućih stranaka je takav da isti mogu preglasati u Komisiji opozicione članove kad god se za tim ukaže potreba. Imajući u vidu širokopojasni kriminal u institucijama i javnim preduzećima, ova potreba se vjerovatno često ukazuje.

Važeći Zakon o reviziji iz 2006. navodi da samo dva člana Komisije, imenovana ispred oba doma Parlamenta moraju biti iz reda opozicionih partija. Ovo je vrlo važna „zakonska kvaka“ koja vladajućima omogućava stalno silovanje parlamentarne demokratije poznato i kao preglasavanje. Na taj način se sprečava efikasan checks and balances nad javnim financijama, a što je neophodno da bi se financijski kriminal pod patronatom vladajućih stranaka i krinkom parlamentarne demokratije zaštitio od sudskog progona.

Komisijsko-parlamentarni Modus Kriminaldi

U kvazidemokratskoj praksi parlamentarnog života u FBiH standardna operativna procedura zataškavanja kriminala pod patronatom vlasti izgleda ovako. Kada se razmatraju godišnji revizorski izvještaji o mutnom financijskom poslovanju institucija i javnih preduzeća na čijem čelu su kadrovi iz stranaka na vlasti, njihove stranačke kolege u Komisiji će učiniti sve kako bi se kriminal zataškao, relativizirao i na kraju potpuno anulirao. I svakako brojčana nadmoć članova iz vladajućih partija će imati ulogu pri glasanju o brojnim zaključcima i potrebnim mjerama nakon što se pojedinačni izvještaji razmotre. Eventualno će doći do „javnih saslušanja“ nekih od direktora koji su toliko krali da ih je Komisija morala pozvati. Problem sa ovim javnim saslušanjima je što su ona po pravilu zatvorena za javnost. Jedini izuzetak u ovakvoj praksi mraka transparentnosti, kada su i „zainteresovani mediji“ bili prisutni pri saslušanju financijski nestašnih direktora-kleptokrata pred Komisijom, se desio u aprilu 2013. godini. Tada je Komisija razmatrala izvještaje o reviziji iz 2011. godine, ali ne i iz 2012!

Predložene kozmetičke (i nikad suštinske) mjere Komisije, te zaključci praćeni ispraznim frazama, upakovani u Izvještaj za parlamentarnu raspravu, uglavnom neće vidjeti svjetlo parlamentarne demokratije. Ukoliko se to i desi, isti će biti skriveni u zapisniku sa sjednice Parlamenta, gdje se u političkoj trgovini Izvještaj Komisije po pravilu bez rasprave prihvati, ali se prijedlozi iz njega nikad ne sprovode. I najvažnije od svega. Krivične prijave protiv odgovornih lica za počinjeni financijski kriminal se neće podnijeti. Iako član 229. Zakona o krivičnom postupku FBiH u stavu (2) navodi:

Svako je dužan prijaviti učinjenje krivičnog djela kada neprijavljivanje krivičnog djela predstavlja krivično djelo.“

Upravo ovakav kriminalni modus operandi Komisije i Parlamenta FBiH je funkcionisao svih zadnjih 20 godina (otkako postoji Ured za reviziju u FBiH). U kvazidemokratskoj praksi parlamentarnog blata u FBiH ovo je standardna operativna procedura pod kojom se zataškava kriminal pod patronatom vlasti. Stoga je to jedan od glavnih razloga zašto revizorski dokumentovani kriminal nikad nije dobijao svoj sudski epilog.

Doprinos ovom zatvaranju očiju dok prolazi kriminal pomogao je i katastrofalan učinak Tužilaštva BiH. Ilustracije radi, od ukupno 490 lica prijavljenih za korupciju Tužilaštvu BiH u 2018. godini, osuđena su samo 3 lica, tj. samo 0,61% svih prijavljenih lica. Možda zato Glavna tužiteljica Tadić i govori kako sistemske korupcije u BiH jednostavno nema, jer je po njenom mišljenju to samo percepcija nas građana. Istih onih građana koje dokazane, uvijek kriminalne, ali nikad procesuirane, „naše“ političke njuške, posmatraju sa latentnim podsmijehom sa izbornih plakata, ukrašenih parolama o narodu, domovini, vjeri i patriotizmu. Svako ima svoj bućkuriš i od svakog svakom pripadne muka.

Prema raspoloživim podacima, od 2000. od kad postoji Ured za reviziju, ni dosadašnje Parlamentarne komisije niti njihovi članovi nisu nikad podnijeli krivičnu prijavu protiv odgovornih lica u društvima koja su dobila negativnu ocjenu Ureda za reviziju. Pragmatični razlog je više nego jasan. Većina članova Komisije dolazi iz vladajućih stranaka, koje po pravilu i postavljaju direktore institucija i javnih preduzeća. Na ovaj način kriminalni pakt o nenapadanju je bar do sada, besprijekorno funkcionirao, jer partnerske ruke jedna drugu miju.

Za kraj vratimo se pomenutom saopštenju sa početka. U pogledu institucionalizirane 25-godišnje otimačine javnog dobra koja nas je osiromašila i ponizila, pomenuta kakofonija gospodina Zaimovića, je ništa do skup iritantnih fraza, koje slušamo predugo, u bogatom asortimanu nemoralnih političkih izgovora i ponuda. Parlamentarne komisije za reviziju, imenovane od oba doma Parlamenta FBiH, su do sada, revizorski dokumentovane, financijske manipulacije stranački postavljenih direktora, nastojale gurnuti pod šaren tepih koji je odavno postao premalen za sakrivanje svih lopovluka.

Stoga se gigantski kriminal nad javnim dobrom datim na upravljanje, ne eufemistički, već lažno naziva nepravilnostima, a ne svojim pravim imenom. Lopovsko pokrivanje lopovskog djelovanja je jednostavno i neskriveno, kao istina koju nema ko da povjeri zakonu. Čim se direktori institucija i javnih preduzeća zateknu sa prstima u višemilionskom kriminalnom pekmezu, „ispečenom“ na tihoj vatri javnog dobra, Vlast svoj modus operandi prebacuje u odavno dokazane režime nerada: ignorisanje, zataškavanje, relativiziranje, medijsko spinovanje i sprečavanje procesuiranja koruptivnih djela. Dok interes javnosti nestane od dosadne trakavice ili zbog nekog novog sučaja, afere, šejtana na lancu.

Za četrnaest godina od kako postoji Zakon o reviziji nije bilo niti jednog prijedloga da se isti promijeni, a na način da u Komisiji, umjesto članova vladajućih stranaka, članovi iz reda parlamentarne opozicije budu u većini, kako bi se uspostavio parlamentarni checks and balances. Ovo je jasan pokazatelj da je Vlast svjesna važnosti kontrole nad Komisijom za reviziju, te da nikad nije imala namjeru da se bori protiv korupcije u institucijama i javnim preduzećima, koje su progutale i probavile nekoliko desetina milijardi novca građana; koje to i dalje čine nesmanjenom posvećenošću, dovodeći Bosnu i Hercegovinu na tron evropskog šampionata u nesportskoj disciplini – Korupcija u javnom sektoru.

Ta nekažnjena krađa javnog dobra, ta društvena kuga, je i osnovni razlog zašto životarimo u poludržavi letargičnih građana, utamničenih u ponižavajuće siromaštvo, a koje nam lopovska vlast isporučuje evo već 25 godina.

Almir Muhamedbegović