Zanemareni Zakon o suzbijanju korupcije

Zakon o borbi protiv korupcije – zarobljenik u kandžama Federalne vlade

Kvalitet mnogih krivičnih istraga je na vrlo niskom nivou. U nekim slučajevima, tužioci ne pokreću gonjenje čak i kad postoje dokazi za to.“

opažanje broj 48. – Izvještaj eksperta o stanju vladavine prava u Bosni i Hercegovini, Brussels, 5. decembar 2019.

Uživo

Novinarka se javlja uživo za centralnu informativnu emisiju Javnog RTV servisa Bosne i Hercegovine. Njen glas, u skladu sa događajima, zvuči dramatično:

„Širom Bosne i Hercegovine u toku su hapšenja velikog broja javnih zvaničnika! Prema informacijama dobijenim od neimenovog izvora iz OSCE-a, radi se o najvećoj kriminalnoj organizaciji do sada otkrivenoj u našoj zemlji, a u koju su involvirane visoko rangirane osobe iz pravosuđa, parlamenata i vlada na svim nivoima vlasti.

Kako saznajemo, uhapšeno je 8 lidera najjačih političkih stranaka iz oba entiteta, oba entitetska premijera, 22 entitetska ministra iz obje entitske vlade, 45 državnih i 48 entitetskih parlamentaraca, 31 sudija i 45 tužilaca sudova i tužilaštava, te nekoliko članova VSTV-a. Također je uhapšeno preko četiri stotine direktora i članova upravnih i nadzornih odbora koji su upravljali sa 168 javnih preduzeća širom zemlje, dekani i profesori državnih univerziteta kao i direktori brojnih zdravstvenih ustanova.

Optužnica ih tereti da su u periodu od 1996. do 2020. kao pripadnici udružene kriminalne organizacije direktno ili preko trećih lica, nanijeli štetu javnom dobru države Bosne i Hercegovine od preko 140 milijardi KM, te da su djelujući kao organizovana grupa, stekli protupravnu korist još uvijek neutvrđenog iznosa. Svima njima je određen pritvor zbog postojanja mogućnosti bijega i uticaja na svjedoke.

S obzirom na veliki broj privedenih osoba i činjenicu da novoizgrađeni državni zatvor, plaćen 80 miliona KM, još nije stavljen u funkciju, jer se stranke na vlasti nisu usaglasile oko imenovanja direktora državnog zatvora, pojavio se i problem sa smještajem i ishranom oko 800 lica, koliko se procjenjuje da je uhapšeno do sada u ovoj akciji policijskih i sigurnosnih agencija.“

Lice novinarke nestaje i sada se nižu slike slavlja na ulicama gradova i drugih mjesta širom Bosne i Hercegovine. Građani u pobjedničkom transu, nose transparente sa natpisima: Gotovi su! Kriminalci u zatvor! Banditi, ovo je vaš kraj! 

Crveno svjetlo plamena koji guta vile i imanja lidera političkih partija i drugih imenovanih dužnosnika obasjava lica mnoštva koje igra u slavljeničkom delirijumu.

Šta nam je mogao donijeti Zakon o suzbijanju korupcije i organizovanog kriminala u FBiH

U predmetima korupcije na visokom nivou su uočene neobjašnjive profesionalne i pravne greške, nemar, zloupotreba postupka i upitne sudske odluke. Pored toga, kako se čini, za te greške niko ne odgovara.“

opažanje broj 55. – Izvještaj eksperta o stanju vladavine prava u Bosni i Hercegovini, Brussels, 5. decembar 2019.

Iako je postojanje organizovane državne mafije u ovoj zemlji realnost, opisano javljanje novinarke sa početka ovog teksta o hapšenju njenih članova to nije. Ono je nažalost samo skicirana fikcija. Razlog za to leži upravo u čvrstom stisku pipaka vlastodržačke hidre obavijenih oko sva četiri klimava stuba društva (mediji su četvrti stub). Također, i slika narodne pravde obasjane svjetlom plamena u kojem nestaju vile i imanja krimogenih političkih vladara je rođena u vrtlogu rastrgane svijesti, nemoći i bijesa autora, te se kao takva, nije desila. Bar za sada.

Zakon o suzbijanju korupcije, organizovanog kriminala i međukantonalnog kriminala u Federaciji BiH u primjeni je od 1. februara 2015. Tako bar piše u Službenim novinama FBiH broj 59/14. Riječ je o jednom od najznačajniih zakona iz paketa antikoruptivnih zakona u FBiH, a kojeg čine još Zakon o zaštiti prijavitelja korupcije, Zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine krivičnim djelom u FBiH i Zakon o sukobu interesa u organima vlasti FBiH.

I dok bi primjena Zakona o zaštiti prijavitelja korupcije u FBiH, a čije donošenje Vlast u FBiH na sve načine opstruira punih sedam godina, najzad zaštitila osobe koje se usude prijaviti korupciju, primjena Zakona o suzbijanju korupcije u Federaciji BiH, vratila bi nadu da je moguće iz baruštine vlastodržačkog kriminala, pred lice pravde dovući kapitalne primjerke. Zbog njihove povezanosti, nedonošenje ova dva zakona ima pogubne, gotovo paradoksalne posljedice. Naime, nepostojanjem Zakona o zaštiti prijavitelja korupcije, „zviždači“ su i dalje meta za odstrel, a istovremeno nedonošenjem Zakona o suzbijanju korupcije, kriminalci ostaju zaštićeni.

Dva posebna odjela – jedan unutar Federalnog tužiteljstva, a drugi unutar Vrhovnog suda Federacije BiH, predviđena Zakonom o suzbijanju korupcije zbog širokih ovlaštenja, mogli bi postati prijetnja za vladajuće entitetske kriminalne nemani.

Prvi odjel od pomenuta dva, bio bi Posebni odjel Tužilaštva Federacije BiH za suzbijanje korupcije u kojem bi bilo zaposleno 10 tužilaca i 25 službenika. Tužioce bi trebalo imenovati VSTV. S obzirom na nadležnosti, ovo tijelo bi postalo pandan hrvatskom Uredu za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala, poznatijem kao USKOK. Njime bi rukovodio posebni zamjenik glavnog federalnog tužioca.

Druga tijelo formirano ovim zakonom bi bio Posebni odjel Vrhovnog suda Federacije BiH za suzbijanje korupcije, organizovanog kriminala i međukantonalnog kriminala. Sudije ovog odjela kao i tužioce, imenovao bi VSTV, dok bi Predsjednika odjela imenovao predsjednik Vrhovnog suda Federacije BiH.

Pomenuta dva odjela bavila bi se onim djelima korupcije koja ispunjavaju jedan od sljedeća dva  uslova: Počinitelji su izabrani, tj. imenovani nositelji funkcija u FBiH ili je imovinska korist odnosno šteta uzrokovana krivičnim djelima veća od 100.000 KM.

Ovlaštenja posebnog zamjenika glavnog federalnog tužioca bi mu omogućavala da od policijskih organa, Porezne uprave Federacije BiH, Finansijske policije Federacije BiH, te drugih organa u Federaciji BiH, može zatražiti pomoć stručnjaka za potrebe Posebnog odjela tužilaštva. Na ovaj način, koristeći tumačenja financijskih forenzičara, kvalitet dokaza (financijske dokumentacije) i samih istražnih radnji bi se poboljšao, a što je od presudnog značaja za snagu podignutih optužnica. Naime, zbog nedostatka kvalitetnih financijskih stručnjaka u tužilaštvima, u dosadašnjem istragama, korištenje istražnih tehnika i kvalitet tumačenja financijskih dokumenata, su identifikovani kao najslabije karike u lancu formiranja optužnice protiv počinitelja visoke korupcije i organizovanog kriminala.

Prema izjavi koju je dao Zdravko Knežević, tadašnji glavni federalni tužitelj (BIRN 28. mart 2018.), u kantonalnim tužilaštvima je bilo oko 650 neriješenih predmeta koji su, u skladu sa navedenim kriterijima, trebali doći u nadležnost posebnog odjela federalnog tužilaštva.

Zakon u kandžama Vlade

Očigledan je nedostatak političke volje Federacije BiH da uspostavi specijalizirane i nezavisne odjele za borbu protiv korupcije unutar Tužilaštva Federacije BiH i Vrhovnog suda Federacije BiH. Uprkos tome, ovakvi posebni odjeli su od suštinskog značaja u složenim slučajevima korupcije.“

opažanje broj 50. – Izvještaj eksperta o stanju vladavine prava u Bosni i Hercegovini, Brussels, 5. decembar 2019.

Kad god je zbog „vanjskih uticaja“, prinuđena da priprema i donosi zakon, koji ima dodira sa borbom protiv korupcije, Vlada FBiH uvijek odlučno krene u boj za interes svojih političkih vlasnika. Obesmišljavanje i blokiranje primjene Zakona o suzbijanju korupcije i organizovanog kriminala, s neskrivenom namjerom da isti nikad ne ugleda svjetlo, Vlada je radila putem bezbrojnih varijacija i permutacija „prijedloga, nacrta i izmjena“.

Tako je krajem januara 2015., samo par dana prije početka primjene pomenutog Zakona, Vlada FBiH Parlamentu FBiH hitno podnijela prijedlog izmjene istoga. Tim prijedlogom je zatraženo odlaganje roka primjene za godinu dana. Nakon protraćene godine, u nastojanju da obesmisli zakon, i spriječi njegovu primjenu, Vlada FBiH je uputila, novi, drugi po redu, prijedlog izmjene Zakona o borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. Ovim prijedlogom, ponovo je zatraženo odlaganje roka primjene Zakona za novih 18 mjeseci. Novi rok za primjenu zakona tada postaje 1. juli 2017.

Vlada je novo produženje roka pravdala nepostojanjem adekvatne zgrade za smještaj sudija, tužilaca i administrativnog osoblja kao i potrebnih budžetskih sredstava. Shodno tome došlo je i do „zastoja“ u imenovanjima 10 sudija i 10 tužilaca u specijalnim odjelima. „Zastoj“ traje i dan danas, tako da sudije i tužioci posebnih odjela predviđenih Zakonom još uvijek nisu imenovani od strane pravosudno-regulatorskog perpetuum mobila i parlamentarnog odmetnika poznatijeg kao VSTV.

„Napraviti Radnu grupu i ne raditi ništa“, dosjetio se Federalni ministar pravde Mato Jozić, prijeratni policijski inspektor i ratni šef policijske stanice Orašje. Stoga je po zaključku Vlade, ministar pravde i poratni član Izvršnog odbora Nogometnog saveza BiH, formirao Radnu grupu čiji je zadatak bio da „analizira i da prijedlog izmjene Zakona“.

Kao rezultat trogodišnje analize, rodila se ideja – “Zakon zajedno sa nazivom je potrebno izmjeniti.“ Radna grupa je u aprilu 2018. pod palicom ministra pravde Mate Jozića, skrojila novi prijedlog Nacrta Zakona pod novim imenom: „Zakon o suzbijanju organiziranih oblika kaznenih djela korupcije, organiziranog kriminala, terorizma, međukantonalnog kriminala“.

Kao što se vidi, riječ „korupcija“ iz naziva nikad primijenjenog Zakona, zamijenjena je sljedećom složenicom: „organiziranih oblika kaznenih djela korupcije“, a ubačen je i „terorizam“. Da se nađe, zlu ne trebalo. Nameće se utisak da je, izmjenom imena zakona, Vlada poslala sljedeće poruke:

Poruka br. 1: Postoje i vrste korupcije koje nisu kaznena djela.
Poruka br. 2: Zakon će se baviti samo onom korupcijom koja se javlja u organizovanom obliku.
Poruka br. 3: Postoji i neorganizovana korupcija.
Poruka br. 4: Slučajevi terorizma mogu da se rješavaju usput unutar odjela za korupciju.

Ipak ministar Jozić je izradu Nacrta izmjene zakona ostavio za treći kvartal 2019. godine. S obzirom da je u toj 2019. godini imao dosta važnijeg posla, radeći u Nogometnom savezu BiH, ili svjedočeći pred Sudom BiH za zločine nad Srbima u području Orašja, kao ratni šef policijske stanice Orašje, ministar pravde je u Plan rada za 2020. godinu (treći kvartal) ponovo stavio istu izradu nacrta zakona i onima koji ne razumiju zašto to radi, sve objasnio: „Federalno ministarstvo pravde će stvoriti zakonske preduvjete za intenzivniju borbu protiv korupcije…“

Zatim je taj plan, nakon potrošenih 5 godina, ministar pravde Federacije BiH ostavio na samo njemu poznato mjesto.

Zvono za uzbunu u kriminalnoj kaljuži

Uočeno je da se bez odgovarajućeg obrazloženja propuštaju poduzeti očigledni koraci u istrazi, posebno u predmetima teških oblika krivičnih djela na visokom nivou ili koji se odnose na ‘visokorangirane osobe’.“

opažanje broj 48. – Izvještaj eksperta o stanju vladavine prava u Bosni i Hercegovini, Brussels, 5. decembar 2019.

Tako je zaleđeno 5-godišnje silovanje demokratske prakse Federalne vlade, koje pokazuje kako funkcionišu operativne procedure zloupotrebe izvršne vlasti, odnosno šta je sve Vlada FBiH spremna činiti s ciljem zaštite sopstvenog kriminala. I zbog koje nakon 5 i po godina od donošenja, Zakon o suzbijanju korupcije i organizovanog kriminala provodi samotnjački život samo u Službenim novinama FBiH broj 59/14.

U zemlji u kojoj 89% stanovništva smatra da su politički zastupnici, pravosuđe i javna uprava najkorumpiraniji segmenti društva (Gallup, novembar 2013), formiranje specijalnog tužilaštva i posebnog suda za visoku korupciju i organizovani kriminal, može da zazvuči kao ugodna melodija onima koji su osiromašeni decenijskim pljačkama javnog dobra u režiji Vlasti. Ipak, ono što dobro zvuči ušima građana, uglavnom zvuči poput zvona za uzbunu u vladajućem kriminogenom svinjcu.

Naivno je očekivati da će Vlada, čiji su brojni ministri, prema medijskim napisima, ozbiljni kandidati za višegodišnje zatvorske kazne zbog zloupotreba službenih položaja i ovlaštenja, donijeti Zakon o suzbijanju korupcije i organizovanog kriminala i time presuditi sama sebi ili pak svojim nalogodavcima. Srčanost kojom blokira sprovođenje ovog zakona je najjasniji pokazatelj koliko su politički lideri i njihove marionete u likovima pojedinih ministara u Vladi duboko zaglavljeni u kriminalnoj kaljuži.

Mali san o Velikoj vatri

Vratimo se na izmišljeni prizor kriminalom stečenih nekretnina koje nestaju u plamenu narodnog bunta. Čak ako iste pripadaju kriminalcima na javnim funkcijama, moramo kao odgovorni građani, znati da je paljenje tuđe imovine, teško krivično djelo. Doduše, kad dugotrajna frustrirajuća nepravda postane „zakon“, uvijek postoji mogućnost da obespravljeni uzmu pravdu u svoje ruke, a pri tome stvari mogu izmaći kontroli. S obzirom da lopovlucima stečena imovina političkih vladara, u očima obespravljenih često i opravdano, postaje mrski simbol nepravde i kriminala, logično je da ista može nestati u buktinji narodnog bijesa. A dok gnjevom zaslijepljeni ponovo progledaju i shvate da su počinili krivično djelo, monumentalne vile izgrađene na novcu ukradenom od građana su već pretvorene u pepeo.

Iako nadrealan, opisani događaj hapšenja, može poslužiti kao metafora za mali kolektivni san o velikoj, nasušno potrebnoj pravdi. San svih nas u ovoj zemlji, kojima Vlast, svojim brojnim kriminalnim otrovima neprekidno truje živote i bezdušno razvaljuje sve čega se dotakne i što svima nama pripada. Na putu ostvarenja tog sna o pravdi, koja još ne dolazi, ali doći mora, ne stoji toliko samoživa Vlast, koja se predugo nekažnjena valja u sopstvenim kriminalnim svinjarijama, koliko stoji naš sopstveni strah da ga pretvorimo u javu u kojoj više nećemo biti nemilosrdno pljačkani i ponižavani.

Bez obzira što nas svirepa učiteljica Istorija uvjerava da se oblici klasnih društva mijenjaju usljed razvoja i napretka pogonjenog ljudskim idejama o boljem i pravednijem životu, stvari pokazuju da su promjene u odnosima tlačitelja i potlačenih samo puka forma, dok suština ostaje ista. Naime, potlačeni su lance zamijenili neimaštinom, nezaposlenošću, nesigurnim i potplaćenim poslovima i kreditima koji ih još dublje guraju u ropstvo. Za to vrijeme tlačitelji su naučili da tlačene kontrolišu pričom o nesigurnosti izvan njihovog krda. Odnosi koji ih povezuju su suštinski ostali isti. Tlačitelji i tlačeni. Kakve to veze ima sa vatrom, pitaće neko ko nije odustao od čitanja ovog teksta. Vatra, taj hemijski fenomen, pretvaranja materije u energiju, praćenu oslobađanjem plamena i dima s druge strane je ostao simbol frustracije potlačenih, odnosno posljednje sredstvo kojim misle dovesti pravdu iz svojih snova u stvarnost svojih života. Ponekad im to i uspije. A i kad se to ne dogodi, ostaje sjećanje na toplinu i ljepotu plamena.

Almir Muhamedbegović