foto: Dženat Dreković/NOMAD

Muhamedbegović: Prljava bajka

Istorija i sudbina Bloka 7 Termoelektrane Tuzla

Veliki projekat za veliko „ugrađivanje“

Manje od godinu nakon što su tadašnji austrijski ambasador u BiH Werner Almhofer i trgovinski savjetnik pri ambasadi Robert Luck izrazili zadovoljstvo zbog odluke federalne vlasti da, bez javnog natječaja, posao projekta izgradnje osam velikih energetskih objekata vrijedan 2,5 milijardi eura, među kojima i Bloka 7 Termoelektrane Tuzla (TE Tuzla), povjere austrijskom konzorciju APET (Austrian Power and Environment Technology), Vlada FBiH je u decembru 2007. godine ipak odlučila da objavi javni natječaj za izbor strateškog partnera JP Elektroprivreda BiH (JP EPBiH) za projektovanje, izgradnju i korištenje novog Bloka 7 TE Tuzla.

Tri mjeseca poslije, dok je direktoru JP EPBiH Ameru Jerlagiću, iskazivao interes za izgradnju Bloka 7 TE Tuzla, tog prvoaprilskog dana 2008., lice gospodina Hermanna Lueschena, šefa za inostrana ulaganja njemačkog Energie Baden-Wuerttemberga (EnBW) je bilo veoma ozbiljno. Nedugo nakon „iskazanog interesa“ gospodina Lueschena, na javnom natječaju, pobijedit će upravo energetski div iz Baden-Wuerttemberga, a priča o austrijskom APET-u, izabranom bez javnog natječaja, za kojeg se tvrdilo da ima ukupno dva zaposlena radnika i nula iskazane godišnje dobiti, se završila. Prema tadašnjoj procjeni Vlade FBiH cijena izgradnje novog Bloka 7 snage 370 MW, stare termoelektrane Tuzla, iznosila je 760 miliona KM.

U režiji partikratijskog para „Vlada FBiH & JP EPBiH“ će se 2008. godine sa njemačkim EnBW-om potpisati i Protokol o finansiranju i eksploataciji novog energetskog postrojenja u Tuzli. Protokolom će, umjesto najavljenih 370 MW, planirana snaga Bloka 7 porasti na 450 MW, a prethodno procijenjena vrijednost investicije će sa 760 miliona skočiti na impresivnih 1,5 milijardi KM. Kako je povećanje snage od 21% dovelo do rasta vrijednosti projekta za 75%, neimenovani eksperti Elektroprivrede tada, a ni nikad kasnije, javnosti nisu objasnili. Navedenim sporazumom je bilo predviđeno da EnBW finansira cjelokupnu izgradnju termobloka 7, a da se zauzvrat proizvedena struja dijeli u dva jednaka dijela između JP EPBiH i EnBW-a. O financijskim garancijama Vlade FBiH u tom momentu nije bilo riječi.

Uprkos potpisanom protokolu, div iz Karlsruhea, EnBW će pod nejasnim okolnostima izaći iz ugljeno-strujnog igrokaza, a na mračnu tendersku pozornicu u režiji Vlade FBiH i prema scenariju Elektroprivrede BiH će izaći novi akter. Nakon što je poništen prethodni tender, 2010. godine na novom pretkvalifikacionom natječaju za gradnju Bloka 7 je izabran švicarski Alpiq, koji strujom snabdijeva trećinu potrošača Švicarske. Dvije godine ranije, Alpiq je u Sarajevu registrovao svoju kompaniju za trgovinu električnom energijom pod imenom Alpiq Energija BH d.o.o.

Alpiq će u augustu 2010. u svom sjedištu u Oltenu, ugostiti i novinare „najuticajnijih medija“ iz Bosne i Hercegovine. Pokazujući koliko polažu na sigurnost svojih elektrana, Švicarci su novinarima objasnili da „u slučaju pada aviona na njihovu nuklearnu elektranu ista ne bi eksplodirala“. „Alpiq se zalaže za partnerstvo, koje znači kovanje trajnih odnosa s kupcima na temelju obostranog interesa, otvorenosti i povjerenja“, reći će tada predstavnicima „najuticajnijih“ medija, Peter Dworak, direktor odjela za jugoistočnu Evropu.

Svaki inžinjer elektrotehnike je svjestan šta jedan ovakav projekat znači ne samo za EPBiH, već i za cijelu BiH i nijedan vam sigurno neće reći ništa loše o kompaniji kakva je Alpiq“, povjerit će se dnevnom listu Oslobođenje, dvije sedmice kasnije, tadašnji direktor EPBiH Amer Jerlagić kojeg je pripadnost Stranci za BiH učinila dodatno kvalifikovanim za to mjesto.

Godinu ranije, 2009. upravo će Alpiq, zajedno sa EFT-om Vuka Hamovića, kupiti na međunarodnom tenderu viškove prozvedene struje od EPBiH. U toku trajanja same isporuke, cijena struje će, na zahtjev EFT-a i Alpiqa, biti nepristojno umanjena u odnosu na onu iz početnog ugovora. Ovo pogodovanje trgovcima strujom, će JP EPBiH, te 2009. donijeti višemilionski minus, a direktoru Jerlagiću i dvanaestorici „veličanstvenih“ iz uprave i nadzornog odbora JP EPBiH (uključujući sivu strujnu SDA eminenciju Edhema Bičakčića) – krivične prijave. Sve zbog sumnje da je štetnom promjenom prvobitnog ugovora o prodaji struje, EPBiH izgubila 36 miliona KM planirane dobiti u 2009. godini. Ova krivična prijava Federalne financijske policije iz 2013. godine se, prema CIN-ovoj bazi, i dalje vodi kao aktivna.

Mjesec nakon što su novinari iz BiH saznali da Alpiqovoj nuklearnoj elektrani pad aviona ne može posebno naštetiti, predstavnici kompanije iz Oltena, u pratnji švicarskog ambasadora u BiH Rolfa Lenza će tadašnjem premijeru Federacije BiH Mustafi Mujezinoviću (SDA) predstaviti svoj projekat razvoja, izgradnje i korištenja Bloka 7 TE Tuzla. Vrijednost projekta je ovaj put procijenjena na 766 miliona eura. Prema Alpiqovom planu i tada predatoj ponudi, izgradnja je trebala početi 2012., a Blok 7 je struju trebao početi proizvoditi 2017. godine. „Ovo je dug i težak put i tek smo na početku“, zaključit će tadašnji premijer Vlade FBiH.

Uprkos nepostojanju Zakona o javno-privatnim partnerstvima, u oktobru 2010. je otvorena pristigla ponuda za „strateško partnerstvo“ u izgradnji Bloka 7 TE Tuzla od kompanije Alpiq. Povodom otvaranja ponude rukovodstvo JP EPBiH će obznaniti da je ukupna predračunska investiciona vrijednost projekta, sada skočila na 842 miliona eura, a da će u izgradnji Bloka 7 biti angažovano čak 6.500 radnika, mada nije rečeno iz koje zemlje će ti radnici doći. U dramskom napadu euforije, data su i obećanja o novim zapošljavanjima, bez značajnije povezanosti s mozgom i ekonomskom logikom. Tako je rukovodstvo JP EPBiH najavilo zapošljavanje 265 novih radnika u TE Tuzla, te dodatnih 900 rudara u Rudnicima Kreka.

Samo desetak dana nakon što su čuli radosne vijesti o izboru švicarske kompanije iz Oltena, u goste JP EPBiH doći će i predstavnici Evropske investicione banke (EIB). Tom će prilikom Marion Hoenicke, šefica EIB-a, iskazati i poseban interest za izgradnju Bloka 7 u TE Tuzla, naglasivši da je EIB „spreman izdvojiti značajna kreditna sredstva“.

Japan i Kina u bosanskom gnijezdu klijentelizma

U maju 2011. u političkoj sječi kadrovskih glava, uobičajenoj pri smjenama vlasti, sa trona EPBiH silazi Amer Jerlagić, a na prijestolje najznačajnijeg stranačkog plijena u zemlji se penje instalacija SDP-a Elvedin Grabovica, nekadašnji asistent profesora i nekrunisanog grobara socijaldemokratije Zlatka Lagumdžije. Sedam dana poslije, na vratima kancelarije novog generalnog direktora će se pojaviti delegacija kineske energetske kompanije CNEEC koja će novom vladaru EPBiH predstaviti svoje vizije Bloka 7.

Ubrzo potom, novoizabrani premijer Vlade FBiH, produkt „platformskog“ braka SDP & SDA, Nermin Nikšić (SDP) će uz pomoć koalicionog resornog ministra energije Erdala Trhulja (SDA) poništiti javni tender o pretkvalifikaciji Alpiqa, uz ocjenu da su „uslovi koje je ponudila švicarska firma nepovoljni“.

U augustu 2012. EPBiH objavljuje novi tender za nove i još „povoljnije“ strateške partnere za Blok 7 TE Tuzla. Vrijednost investicije je procijenjena na 1,5 milijardi maraka (766 miliona eura). Međunarodni javni poziv za pretkvalifikaciju za izbor projektnog partnera, kako to i dolikuje projektu „svjetskih razmjera“ će 8. augusta 2012. godine biti objavljen i u Financial Timesu.

Naoružan mangupskim osmijehom politički postavljenog direktora, Grabovica će u junu 2013. objaviti da su stigle ponude za izbor partnera za projekat izgradnje Bloka 7 – 450 MW u TE Tuzla, te  da je njegova vrijednost sada 1,646 milijardi KM (841,5 miliona eura). U novembru iste godine, nakon što evaluacija ponuda bude završena, dvije pretkvalifikacijske ponude, kompanija Hitachi Power Systems i China Gezhouba Group će biti ocijenjene kao „prihvatljive“.

Dva mjeseca nakon februarskih protesta građana u FBiH 2014. koji će zaiskriti pravom vatrom i lažnom nadom u Tuzli, predstavnici japanskog Hitachi Power Systemsa će saopštiti da „zbog političke situacije u Bosni, nisu u mogućnosti pridružiti se projektu i dati njegovu konačnu ponudu“.

Za razliku od japanske kompanije, nemiri, vatra i opšta „politička situacija u Bosni“ nisu zabrinuli državni kineski konzorcij. Kompanija China Gezhouba Group u aprilu 2014. jedina daje ponudu za izgradnju novog bloka termoelektrane, udaljene samo 8 km od centra grada u kojem su građani u eksploziji gnjeva zapalili sjedišta kantonalne i gradske vlasti, usput porazbijavši većinu prozora na zgradi kantonalnog suda, dokle god su kamenjem mogli dobaciti. Otprilike negdje do 7. sprata.

U maju 2014. JP Elektroprivreda BiH će Federalnom ministarstvu energije, rudarstva i industrije dostaviti dokument pod naslovom Informacija o aktivnostima na izboru projektnog partnera za zajedničko ulaganje u projekat izgradnje Bloka 7 u TE Tuzla. Informacija sa oznakom poslovna tajna, će između ostalog pojasniti kako će se to blokovska snaga od 364 MW zamijeniti snagom od 450 MW:

…treba imati u vidu da se radi o zamjenskom bloku, jer ulaskom Bloka 7 u pogon planirano je da prestanu sa radom Blok 3-100 MW i Blok 4-200 MW. Pošto su ranije iz pogona izašli Blokovi 1 i 2 ukupne snage 64 MW, to znači da je Blok 7-450 MW zamjenski blok za četiri stara bloka ukupne snage 364 MW.

Kojom računskom operacijom je snaga od 364 MW starih blokova (efikasnost kotlova ispod 30%) planirana da se „zamijeni“ sa 450 MW (efiksanost veća od 42%), ovaj „tajno-poslovni“ dokument nije otkrio. Pomenuta Informacija navodi da će „izgrađeni objekat TE Tuzla Blok 7 i/ili dio proizvedene energije iz objekta biti garancija za finansijske institucije“, a da će „Vlada FBiH razmotriti obezbjeđivanje garancija za finansiranje projekta. Upravo ovo „obezbjeđivanje garancija“ će vrlo brzo donijeti nove zakulisne epizode u višegodišnjoj trakavici o Bloku 7 TE Tuzla.

Put svile ili svileni gajtan oko vrata

Četiri mjeseca nakon što je pomenuti poslovni, a tajni dokument predočen Vladi FBiH, u augustu 2014. JP EPBiH će konačno potpisati ugovor o izgradnji sa glavnim izvođačem China Gezhouba Group i Guangdong Electric Power Design Institute. Cijena izgradnje je procijenjena sada na 785,7 miliona eura. JP EPBiH će potom zvanično predati državnoj kineskoj Exim banci (The Export-Import Bank of China) zahtjev za kredit, a u decembru 2014. godine federalni ministar finansija Ante Krajina i guverner Exim banke će potpisati Memorandum o razumijevanju. Tako je i zvanično započet ekonomski rulet poznat kao izdavanje bankovne garancije Vlade FBiH kineskoj državnoj banci.

Exim Bank je jedna od tri državne banke pod kontrolom partijskog Državnog vijeća Kine, koje su i najvažnije poluge u realizaciji kineske geostrateške zamisli Jedan pojas jedan put (The Belt and Road Initiative) ili Put svile. Ovu, u prvoj fazi, ekonomsku ekspanziju, kineska država zasniva na velikim kreditima koji se daju, iz viškova državnog novca, zemljama u kojima su ekonomija, demokratski procesi, i ljudska prava na staklenim nogama. Jednopartijska Kina, koja je sa demokratijom još čvrsto na vi, stoga ne postavlja pred zemlje zajmoprimce uslove poput poštivanja ljudskih prava, ekoloških standarda, transparentnosti i drugih tričarija.

S druge strane, netransparentne vlasti zemalja zajmoprimaca ne prave problem oko nepovoljnih kamata i većinske kineske radne snage koja učestvuje u realizaciji projekata. Sve su ovo savršeni uslovi kreditiranja za partikratiju u BiH. Nije nevažna ni činjenica da su za eventualne sporove nadležni kineski sudovi, te da se tada primjenjuju kineski zakoni. Ovaj kineski pristup, u slučaju nemogućnosti vraćanja kredita, zemljama zajmoprimcima stavlja svileni kineski gajtan oko ekonomije, a Kini, omogućava da realizuje drugu fazu strateške igre, kroz transfer interesa putem političkog uticaja na zemlju koja se nađe u financijskom ćorsokaku.

Okolinska muljaža

U maju 2016. JP EPBiH, China Gezhouba Group Company (CGGC) i Guandong Electrical Power Design Institute, potpisuju novu, četvrtu po redu izmjenu Ugovora o izgradnji Bloka 7 TE Tuzla, kojom će, „zbog smanjenog obima ugovorenih radova“ cijena iznenada biti snižena za više od 63 miliona eura. Vrijednost investicije Bloka 7 će tako, sa 785 miliona, spasti na 722 miliona eura. Koji radovi su izbačeni iz projekta, tada nije objašnjeno, kao ni to da li se „ušteda“ odnosi na odustajanje od savremenih sistema za redukciju čvrstih čestica i odsumporavanje dimnih gasova. Zahtjevi ekoloških organizacija za dodatnim objašnjenjem uštede od 63,3 miliona eura, su se odbili o zid ćutnje, poslovično netransparentnih projektnih partnera.

Federalno ministarstvo okoliša će u julu 2016. dodatno zamutiti mutnu priču o Bloku 7, izdavanjem obnovljene okolinske dozvole za njegovu izgradnju. Oskudan po sadržaju, ali ne i po elementima kršenja Zakona o okolišu, ovaj po mnogo čemu upitan dokument, će dodatno argumentovati tvrdnje da je bahato ekološko nasilje JP Elektroprivrede BiH jedan vlastodržački dirigovan projekat. Dokle je išla drskost ministarstva u vezi sa ovom okolinskom dozvolom možda je najbolje prikazano u odjeljku Pejsaž gdje se navodi i ova glupost:

„Blok 7, kao novi objekat zapravo bi mogao poboljšati pejsaž“.

Jasno definisanje mjera za sprečavanje zagađenja, kao i same vrijednosti parametara većinom neće biti navedeni. U Rješenju se navodi da je „u skladu sa članom 18 (54a) Zakona o zaštiti okoliša podnositelj uz kopiju uplatnice administrativne takse dostavio i Rješenje o vodnoj saglasnosti i Plan upravljanja otpadom“. Okolinska dozvola, kontaminirana političkim uticajem i posvađana sa razumom, je propustila da navede zakonsku obavezu podnošenja Studije o uticaju na okoliš, te se u istoj ni ne navodi da je uopšte dostavljena.

Propusti o okolišnom uticaju postrojenja, koje je predviđeno da sagorijeva više od dva miliona tona lignita godišnje, ipak nisu spriječili resornu ministricu Đapo da svojim potpisom odobri okolinsku dozvolu za Blok 7. Problematična i vrlo važna deponija šljake i pepela je isključena iz ove okolinske dozvole, dok se nivo prašine u fazi gradnje treba pratiti samo „vizuelno“. Ništa čudno, s obzirom da je u kakistokratijskoj državi silovanje Zakona od strane vlasti standardna koruptivno operativna procedura.

Ipak, ako se korumpirana država i odluči na primjenu zakona, onda to najčešće radi u svrhu legalizovanja institucionalnog nasilja, ućutkivanja ili ismijavanja građana. Jasno će se to vidjeti u slučaju tužbe zbog izdavanja navedene dozvole. I pored ozbiljnih propusta okolinske dozvole, u novembru 2019. Kantonalni sud u Sarajevu je odbacio, bez prava žalbe, kao neosnovanu, tužbu koju je, zbog izdavanja iste, protiv Federalnog ministarstva okoliša i EPBiH, podnijelo Udruženje za zaštitu i unapređenje okoliša – Ekotim.

Bez razmatranja da li je okolinska dozvola izdata nezakonito, te da li je po svom sadržaju, zbog grešaka i ozbiljnih propusta usklađena sa projektom, Kantonalni sud u Sarajevu je zaključio da udruženje Ekotim, registrovano u Sarajevu ne može da ukazuje na kršenje zakona, propuste, greške u „federalnoj“ okolinskoj dozvoli, jer je postrojenje za koju je izdata planirano da se izgradi u Tuzlanskom kantonu. Na ovu odluku suda posvađanu sa logikom, ali i pravdom, po kojoj je mjesto registracije važnije od kršenja zakona, ovo udruženje je u novembru 2019. zatražilo preispitivanje presude pred Vrhovnim sudom FBiH. Za sada bez epiloga. Činjenica da upitna okolinska dozvola svakako prestaje da važi u julu 2021. samo preispitivanje pred uspavanim Vrhovnim sudom gotovo da čini besmislenim.

Direktori i majstori za ugradnje

U oktobru 2016. o napuhavanju cijene projekta i povećanju snage Bloka 7 TE Tuzla, u svrhu pogodovanja kineskim izvođačima, sa zakašnjenjem od nekoliko godina, progovorit će bivši direktor EPBiH, sada uspješni energetski konsultant i project developer malih hidroelektrana Amer Jerlagić:

Ovdje se plaća ekskluzivitet jednog jedinog rješenja u svijetu i zbog toga je ovolika cijena. Jedna kompanija ima licencu za 450 MW, kakav je Blok 7. Da se išlo na rješenje od 350 MW, kakvih je u svijetu na stotine, imali bismo utakmicu i cijena bi bila 400 milijuna eura. Dakle, bačeno je minimalno 500 miliona KM.

Optužujući svog direktorskog prethodnika iz drugog političkog plemena za pogodovanje švicarskom Alpiqu i previsoke cijene Bloka 7, Grabovica će u uzvratnoj verbalnoj vatri Jerlagića nazvati „majstorom za ugradnje“. Ko će to znati. Možda se „majstori za ugradnju“ prepoznaju između sebe?

Da su u priči o Bloku Života ili Smrti, čvrsto na liniji ugljene energetske „strategije“ koji forsira federalna vlast, pokazat će i rudarski sindikalni lideri Federacije BiH, „glasno upozorivši“ u oktobru 2016. godine da „3.500 ljudi rudnika Kreka mogu ostati bez posla ako se izgradnja Bloka 7 ne ostvari“. Istovremeno, sindikalni rudarski lideri nisu bili pretjerano glasni u osudama gigantskog višedecenijskog kriminala, izvršenog od uprava rudnika, klijentelističkog zapošljavanja ogromne administracije, neljudskih uslova rada u rudarskim jamama, te nesprovođenja pravedne tranzicije rudarskih lokalnih zajednica.

Nasljednik Grabovice na Elektroprivredinom tronu Bajazid Jašarević (SDA) će u novembru 2017. potpisati Sporazum o 20-godišnjem kreditu za finansiranje projekta izgradnje Bloka 7 – 450 MW  TE Tuzla sa Exim bankom. Prema sporazumu, 15% vrijednosti projekata ili 108 miliona eura, će biti finansirano novcem JP Elektroprivrede BiH, a preostalih 85% (614 miliona eura) kreditom partijske kineske banke. Sporazum definiše da će za uredno vraćanje kredita Exim banci Vlada Federacije BiH izdati garanciju, na cjelokupni kredit koji banka daje EPBiH. Za realizaciju Sporazuma sada će biti potrebna još samo odluka Vlade FBiH i njena potvrda od oba doma Parlamenta FBiH. Upravo će ova činjenica postati kamen temeljac za novi prljavi igrokaz koji će svoj dramski zaplet doživjeti na sceni Energetske zajednice.

Državna pomoć ili Kvaka 22

Na putu dodjele vladine garancije za Elektroprivredin kredit, Federalno ministarstvo finansija će zatražiti ocjenu Vijeća za državnu pomoć BiH o tome da li je garancija Vlade FBiH za kredit Elektroprivrede BiH zakonita. Samo 11 dana kasnije, 23. jula 2018. radišno Vijeće za državnu pomoć će donijeti rješenje:

„Utvrđuje se da državna pomoć, sadržana u Zahtjevu za odobrenje državne pomoći u obliku garancije korisniku Javno preduzeće ‘Elektroprivreda BiH’ d.d. Sarajevo za kreditno zaduženje u svrhu realizacije Projekta ‘Izgradnja Bloka 7 – 450 MW TE Tuzla’, ne predstavlja državnu pomoć u smislu Zakona o sistemu državne pomoći u Bosni i Hercegovini.“

Primjenjući logiku Kvake 22, Vijeće za državnu pomoć je tako, u jednoj te istoj rečenici, garanciju federalne Vlasti za kredit elektroprivredne kompanije, prvo nazvalo državnom pomoći, a potom je postojanje iste negiralo.

Isti dokument kojim je Vijeće za državnu pomoć „objasnilo“ da garancija Vlade FBiH jeste državna pomoć koja to ustvari nije, pokazaće da je kamata na kineski državni kredit od 613,99 miliona eura, 2,3%, a osnovna investiciona vrijednost projekta izgradnje Bloka 7 termoelektrane 786,3 miliona eura. Pomenute brojke nisu nepoznate. Ali ono što se u javnim nastupima aktera prljave bajke o Bloku 7 po pravilu ne navodi su famozni i misteriozni „troškovi financiranja“. Prema rješenju Vijeća za državnu pomoć radi se o iznosu od 115 miliona eura. Tako dolazimo do ukupne vrijednosti investicije od 901,3 miliona eura (milijardu i 763 miliona KM). Ova cifra se ne pominje u javnosti, ali je jasno navedena u pomenutom dokumentu.

Nakon što je Vijeće za državnu pomoć izdalo rješenje po logici Kvaka 22, u augustu 2018. Vlada Federacije BiH je dala saglasnost za garanciju u korist državne kineske banke za cjelokupni kredit JP Elektroprivreda BiH u iznosu do 613,99 miliona eura. Ovo 100% pokrivanje kredita „državnim novcem“ će biti osnova za žalbu koju će već u septembru 2018. prema Sekretarijatu Energetske zajednice uputiti nevladine organizacije CEE Bankwatch i Aarhus Centar Sarajevo, tvrdeći da se radi o nedozvoljenoj državnoj pomoći, uz obrazloženje da je 100% garancijom prekoračen iznos od dozvoljenih 80% iznosa kredita, te da uslovi za davanje državne pomoći nisu ni bili ostvareni.

Kako je milijarda i po očišćena od korupcije

Bez obzira na žalbu nevladinih organizacija, pomenutu odluku Vlade FBiH, u martu i aprilu 2019. će potvrditi domovi federalnog parlamenta, pri tome ignorišući višestruka upozorenja Energetske zajednice da će se davanjem takve garancije prekršiti preuzete obaveze iz Sporazuma o Energetskoj zajednici kao i zakoni EU.

Ni upozorenje Janeza Kopača, direktora Sekretarijata Energetske zajednice da uvođenje CO2 taksi može dovesti elektroprivrede sa termoelektranama do bankrota, nije pokolebalo federalne poslanike, da po nalogu svojih političkih poglavica, izreknu istorijsko NE! pameti i dekarboniziranoj budućnosti Federacije BiH. U obraćanju federalnim poslanicima, generalni direktor JP EPBiH Bajazid Jašarević i nekadašnji direktor tuzlanske termoelektrane, trijumfalno će im poručiti da “danas svjedoče da je projekt od milijardu i po KM očišćen od korupcije”.

Kako i ko je projekat „zaprljao“ korupcijom, te kako je investicija od 901 milion eura sada ponovo „pojeftinila“ na milijardu i po KM, ugledni član GO SDA Tuzla, tom prilikom nije objasnio.

U nastupu euforije, Jašarević, još jedna cigla u političkom živom zidu direktora Elektroprivrede BiH, je tada ipak „zaboravio“ da saopšti jednu vijest parlamentarcima, koji se bore „za strateške energetske interese“, kako to samo partijski vojnici znaju. A vijest je bila da EPBiH nema dovoljno svoga novca za iznos od 15% avansa (ukupno 214 miliona KM), kojeg je dužna isplatiti po ugovoru kineskim izvođačima radova. Ipak, i ovaj problem brzo će biti riješen omiljenim alatom kleptokratije – novim javnim tenderom.

Stoga, u junu 2019. JP EPBiH raspisuje natječaj za „najpovoljniji“ kredit za nedostajućih 145 miliona KM. Uprkos zajedničkom pismu koje su u decembru 2019. tri ekološka udruženja uputila grupi banaka ukazujući na moguće ekonomske rizike davanja kredita, bankarski trojac (Sberbank, Intesa Sanpaolo banka i NLB banka), je u junu 2020. odobrio kredit u iznosu od 145 miliona KM (74 miliona eura).

Nepredviđeni radovi za predviđenih 3 i po miliona KM

Prema pisanju Žurnala, dajući kredit, Sberbank je dobila pravo hipoteke nad Blokom 6 TE Tuzla, kao i na dio upravne zgrade Elektroprivrede, a za čiju je adaptaciju od 2012-2014. godine, potrošeno 16 miliona KM. U tom periodu direktor Grabovica je potpisao šest izmjena ugovora o rekonstrukciji upravne zgrade EPBiH, prema kojima je zbog „nepredviđenih radova“ cijena rekonstrukcije zgrade Glavnog štaba Elektroprivrede porasla sa 12,5 na 16 miliona KM. Sve izmjene teške 3,5 miliona KM su odrađene bez javnog natječaja, te dodijeljeni firmi koja će svoje mjesto zauzeti i u građevinsko-mafijaškoj aferi bijelosportskog naziva Reket.

Dodamo li ovome i činjenicu da je Elektroprivreda založila hipoteku na planirani Blok 7 u korist Exim Bank, pogubne posljedice „strategije o energetskoj nezavisnoti FBiH i strateškom razvoju EPBiH“ postaju sve izvjesnije. Nakon što se ugase blokovi 3, 4 i 5 TE Tuzla, Elektroprivreda BiH bi aktiviranjem hipotekarnog scenarija, praktično ostala bez tuzlanske termoelektrane, a ostatkom kompanije bi mogla upravljati samo iz onog dijela Upravne zgrade koji joj preostane nakon što ruska banka uzme svoj, hipotekom „ograđen“ dio zgrade.

Mi smo svjesni šta to znači, ali zapadne banke nisu iskazale spremnost da finansiraju ove naše projekte, koji su od vitalnog značaja za energetsku politiku Federacije BiH“, probat će odbraniti neodbranjivu kockarsku hipotekarnu situaciju Elektroprivrede BiH, tadašnji nasljednik Grabovice, gospodin Jašarević.

Nakon što dobije kredit, sumu od 214 miliona KM Elektroprivreda BiH će u junu 2020. isplatiti kineskim izvođačima radova i to ponosno saopštiti javnosti. Uprkos inkasiranih 214 miliona avansa i optimističnim najavama čelnika EPBiH, te objavi o završenim pripremnim radovima, za koje je tender od 19 miliona KM, u samom početku bio okužen smradom političkog pogodovanja, kineski izvođači do danas nisu zvanično preuzeli gradilište.

Taj divni Dodir Energije

Članovi stručnog tima naše kompanije sa predstavnicima partnera iz Kine intenzivno rade na izradi baznog dizajna projekta. Po okončanju ove aktivnosti, kineski stručnjaci i inženjeri će pristupiti izradi glavnog projekta i ishodovanju potrebnih dozvola za gradnju Bloka 7“, izjavit će Senad Salkić, izvršni direktor za kapitalne investicije u oktobru 2020. u Elektroprivredinom propagandnom serijalu poetskog naziva Dodir energije.

S obzirom da je isti direktor ranije, u januaru 2020. godine, na tematskoj sjednici Parlamenta FBiH istakao da „Elektroprivreda BiH posjeduje svu potrebnu dokumentaciju za izgradnju Bloka 7 u TE Tuzla“ navedene kontradiktorne izjave postaju i dodatno problematične. Da li se radilo o amneziji dotičnog, strašnom neznanju ili uobičajenom drskom shvatanju čelnih ljudi kompanija pod političkim patronatom, da se objekti pa i oni elektroenergetski, mogu graditi bez glavnog projekta i bez građevinske dozvole? Ili sve nabrojano?

Pored, u medijima vrlo aktivnog Salkića, u pomenutom korporativnom serijalu se pojavljuje najnoviji generalni direktor EPBiH, nova karika u lancu politikom postavljenih direktora Elektroprivrede BiH, Admir Andelija. Ovaj uvaženi član IO GO SDA Tuzla nam, u posljednjoj 14. epizodi propagandnog serijala Dodir energije mrtav hladan saopštava da će Blok 7, biti tehnološki evropski vrh:

Blok 7 će biti, kad bude pušten na mrežu, najmodernije postrojenje ove vrste u Evropi.

Ipak pomenuti direktor nije rekao kada će blokovi 5 i 6 TE Tuzla dobiti godinama obećavani sistem za odsumporavanje dimnih gasova i efikasne „najmodernije u Evropi“ filtere za redukciju PM čestica, te tako konačno zaustaviti ekološko nasilje nad ljudima koje rezultira brojnim preranim umiranjima i teškim bolestima srca i pluća. Stoga nam ostaje da se nadamo da ćemo odgovore na ova, za građane Tuzle, a i šire, veoma važna pitanja, ipak dobiti u nekim od narednih epizoda pomenutog serijala koji gledatelje dira energijom. Evo stoga i prijedlog za naziv jedne od novih epizoda: Termoelektrane Elektroprivrede BiH – neodgovorni trovači.

Ministrov drugi problemčić

O situaciji sa kineskim izvođačima, koji su prije pola godine dobili Elektroprivredinih 214 miliona KM avansa, i „procesima pred Energetskom zajednicom“, početkom decembra 2020. progovorit će i resorni federalni ministar Nermin Džindić:

Imamo dva problema na ovom projektu. Prvi je proces koji traje pred Energetskom zajednicom i to je ta prijava koja se odnosi na nedozvoljenu državnu pomoć. Mislim da je 7. decembra novi termin arbitraže i nadamo se da ćemo uspjeti dokazati da se ne radi o nedozvoljenoj državnoj pomoći.

Drugi problemčić je da je kineski partner prijavio problem sa svojim podizvođačima, a trenutno se pokušava naći alternativno rješenje preko druge dvije kompanije koje su u svjetskom vrhu proizvodnje elektroenergetske opreme.“

Ipak, „drugi problemčić“ o kojem nespretno tuli ministar možda i nije tako mali. Možda bi to mogla da bude prava „problemčina“. Jer, kako javlja Financial Times, državne kineske banke, zadužene za operacionalizaciju incijative Jedan pojas jedan put (Put Svile) se suočavaju sa ozbiljnim financijskim problemima. Jedna od njih je upravo Exim Bank koja treba obezbijediti kredit za „najveću poslijeratnu investiciju u BiH“. Tako je iznos od 75 milijardi eura koje su dvije najveće kineske banke (China Development Bank i Exim Bank) upumpale kroz Put svile u 2016. godini, pao na svega 4 milijarde eura u 2019. godini. Za godinu pandemije predviđane investicije su još lošije.

Pokušavajući da potpuno relativizira ozbiljnost postupka Energetske zajednice protiv Bosne i  Hercegovine zbog nedozvoljene državne pomoći u vidu garancije Vlade FBiH, ministar N. Džindić je isti nazvao „problemom vezanim za proces pred Energetskom zajednicom“, usput izražavajući nadu u pobjedu.

Problem sa državnom pomoći i Vladinom garancijom će 23. decembra 2020. EPBiH pokušati presjeći objavom svog pobjedonosnog saopštenja na portalu Klix: „Energetska zajednica zbog Bloka 7 nije uvela sankcije našoj zemlji“, u kojem se između ostalog građani „obavještavaju“ da je Ministarsko vijeće Energetske zajednice odbilo sve procesne zahtjeve i prijedloge Sekretarijata Energetske zajednice, te da je sve „kulminiralo potpunim raspadom slučaja“. Saopštenje nažalost ne informiše građane da je odlučivanje o zakonitosti garancije Vlade FBiH ustvari samo odgođeno, te da je upravo EPBiH više puta sama zahtijevala odgađanje postupka pred Savjetodavnim odborom.

Odmah nakon objave saopštenja Elektroprivrede BiH, uslijedio je i nastup ambicioznog direktora Salkića istog dana u emisiji Javnog servisa BiH. Nakon što je ponovio većinu iz pomenutog teksta, direktor za kapitalne investicije, riješen stranačkom križaljkom još 2016., obrušio se na Sekretarijat Energetske zajednice, maliciozno optužujući isti za trgovinu uticajem i vršenje neprimjerenog pritiska na izbor članova komisije. Sa manjim zakašnjenjem u televizijskom studiju će Salkiću pomoći i advokat Marić. Samo dan ranije njegova advokatska kancelarija, zajedno sa kolegama iz Beograda, pobjedila je na Elektroprivredinom tenderu „Usluga pravnog zastupanja pred Energetskom zajednicom“ teškom 440.000 KM (bez PDV-a). Odluku o izboru najboljeg ponuđača potpisao je upravo Salkić.

Optužujući Energetsku zajednicu za nedozvoljene radnje mlađani direktor, SBB-ovo rješenje stranačkog rebusa, svojim izjavama u pravom svjetlu pokazuje dokle ide bahatost politički postavljenih uprava u javnim preduzećima identifikujući stavove Elektroprivrede sa pozicijom države.

A upravo je ta bahatost vlasti i dovela do toga da je projekat Blok 7 TE Tuzla tužna prljava bajka o 15-godišnjem političkom klijentelizmu koruptivnih i nesposobnih vladara ove zemlje, koja od sumpornih ugljenih dimova izraubovanih termoelektrana teško da može vidjeti ljepšu, čistiju i zdraviju budućnost. Jedino što je prljavije od pomenutih smrtonosnih dimova je vlastodržačka koruptivna hobotnica koja nas steže i guši  čak i pogubnije nego bilo koji dim iz Elektroprivredinih termoubica.

Umjesto epiloga ili Not Fun Facts

Za 15 godina političkog pogodovanja i tenderskih kriminalnih igara bez granica vezanih za izgradnju Bloka 7, izmijenile su se 4 federalne vlade i 4 generalna direktora EPBiH. Pri tome je cijena projekta izgradnje Bloka 7 TE Tuzla sa početnih 760 miliona KM narasla na milijardu i 760 miliona KM.

U oktobru 2020. Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo je raspisala tender za nabavku usluga pravnog zastupanja pred Energetskom zajednicom u predmetu ECS-10/18, a koji se odnosi na izdavanje garancije za Blok 7 TE Tuzla. Nabavka je procijenjena na vrijednost 400.000 KM bez PDV-a. Nakon provedenog postupka ocijenjeno je da je ponuda grupe ponuđača Marić&Co iz Sarajeva i advokatska kancelarija Bogdana M. Gecića iz Beograda sa ukupnom cijenom od 399.998,53 KM (bez PDV-a) najpovoljnija. Sa uračunatim PDV-om ove advokatske usluge će biti plaćene 468.000 KM.

Nakon što je Vlada FBiH u 2018. i 2019. donijela odluke da JP EPBiH godišnju dobit u iznosu od ukupno 122 miliona KM isplati u budžet (109 miliona KM) i malim dioničarima (13 miliona KM), Elektroprivreda je podigla kredit od 145 miliona za plaćanje avansa kineskom izvođaču radova na Bloku 7 i pod hipoteku stavila Blok 6 i dio upravne nedavno renovirane zgrade.

U toku 2019. Alpiq Energija BiH, kao drugi najveći izvoznik struje iz BiH, izvezla je 958 GWh električne energije, što je 16,3% ukupno izvezene električne energije iz BiH. Većinu navedene struje ova firma je kupila u Bosni i Hercegovini od Elektroprivrede BiH, koja 70% struje proizvodi u svoje dvije termoelektrane. Pri tome je Elektroprivreda BiH u 2019. izvezla tek nešto više od 100 GWh, te je od tri elektroprivredna preduzeća u državi najmanji izvoznik struje, bez obzira šta o tome pričaju iz Vlade FBiH.

Petnaest godina nakon početka sage o „najvećoj poslijeratnoj investiciji“,  dva federalna premijera više nisu među živima. Bivši premijer Nermin Nikšić je predsjednik SDP-a BiH, zastupnik u Parlamentu BiH i uspješan poduzetnik. Sa bivšim direktorom JP EPBiH Elvedinom Grabovicom suvlasnik je firme CTK-Carbide tools d.o.o. Grabovica je i vlasnik firme Meganet u kojoj radi Nikšićev sin. Drugi bivši direktor JP EPBiH Amer Jerlagić danas je suvlasnik i direktor kompanije SHPP koja gradi hidroelektranu na rijeci Kozici. Predsjednik je Stranke za BiH. Bivši ministar Erdal Trhulj je osnovao firmu T3 Consulting Tim d.o.o. Sarajevo koja vrši tehničko savjetovanje. Kao vještak uspješno sarađuje sa Cestama Federacije BiH koje za njegovu stručnost ne štede novce.

Danas, nakon 15 potrošenih godina, prostor za izgradnju Bloka 7 ograđen je betonskom ogradom i nasut kamenom. Ogradu, podzemne instalacije i zemljane radove JP EPBiH je platilo oko 19 miliona KM.

Postupak protiv Bosne i Hercegovine pred Energetskom zajednicom zbog garancije Vlade Federacije BiH u vezi sa izgradnjom Bloka 7, je jedan od devet koji su još uvijek u toku.

Ograđeni ošljunčani prostor je pust. Kineski radnici još nisu stigli.

Almir Muhamedbegović


Šehić: Jesen, dva rata
Američki bezdan
Papo: R. David ben Jakov Pardo