Od početka protesta rudara u Sarajevu, radničkog neposluha i zahtjeva koji su izneseni, svjedočimo neprestanoj i agresivnoj medijskoj ofanzivi Elektroprivrede i njenog vlasnika – Vlade Federacije Bosne i Hercegovine. U namjeri da većinsku podršku i solidarnost javnosti prema rudarskoj pobuni pretvore u animozitet prema rudarima, medijska mašinerija političko-strujnog dvojca neprekidno izbacuje kojekakva predviđanja i prijeteće najave o poskupljenju struje za domaćinstva. Osim što su ove svakodnevne „prognoze“ povećanja cijena struje od 20%, 38%, 60% i konačno 100% – posvađane sa logikom formiranja cijena električne energije, sam način na koji se „izmjena cijena“ struje za domaćinstvo najavaljuje, kosi se sa važećim Zakonom o električnoj energiji, te FERK-ovim Pravilnikom za tarifnu metodologiju i tarifne postupke.
Pisali smo o tome detaljno, ali radi informisanja građana i konstitutivnih grupacija vrijedi ponoviti sljedeće. Bez obzira na njihove društveno neodgovorne najave, niti dvije federalne, politikom upravljane, elektroprivrede niti Vlada Federacije ne mogu odlučivati da li će i koliko struja poskupiti za građane. Ovu odluku, u skladu sa svojim Pravilnikom za tarifnu metodologiju i tarifne postupke, donosi regulator tržišta energijom – Regulatorna komisija za energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine (FERK), a na osnovu zahtjeva Elektroprivrede koji nužno treba imati dobro potkrijepljene argumente. Jedan od argumenata svakako može biti znatan rast cijena električne energije na globalnom tržištu koji je obilježio, još uvijek nezavršeni posljednji kvartal ove godine. Ipak, to povećanje ne može biti u procentima kojima Elektroprivreda straši građane, pri tome upirući prst krivnje za moguće poskupljenje prema neposlušnim rudarima, koji su pred brojnim TV kamerama horski nazvali Vladu Federacije vrlo adekvatnim imenom („lopovi!“).
Podsjetimo da je generalni direktor Elektroprivrede BiH, koji je po vlastitim riječima njeno dijete („Ja sam dijete Elektroprivrede“), gostovao u subotu u jednoj gledanoj TV emisiji. Tom prilikom, osim što je pokazao da je vrlo emotivno vezan za svoju generalno-direktorsku poziciju, Andelija je objasnio koliko povećanje cijena struje za građane se može očekivati ako kompanija kojom upravlja počne plaćati višu cijenu uglja iz rudnika:
Ako budu [rudari] tražili povećanje cijene uglja sigurno će doći do malog povećanja cijene [struje] domaćinstvima – 5-6%.”
Dva dana kasnije, Andelija će primijeniti novu tajnu formulu za poskupljenje struje navodeći primjer neimenovanog građanina. “On plaća 43,25 KM ukoliko bismo povećali cijenu uglja za 20%, račun bi mu se povećao na 49,77 KM, za 16%”, kazao je.
„Postoji mogućnost da izgubimo energetski suverenitet!“ reći će već narednog dana, uspaničeno „dijete Elektroprivrede“ i njen sadašnji generalni direktor koji je i član GO SDA Tuzla. Osim što bezmalo ostavlja dramatičan utisak na populaciju isprepadanu najavama rata, blokadama i paralizama institucija, poskupljenjima, i novim najavama poskupljenja pa i redukcija, Andelija i ostale političke delije, prešućuju jednu važnu činjenicu, a to je da se unutar elektroenergetskog sistema u Bosni i Hercegovini konstantno proizvodi puno više struje nego što se troši.
Naša zemlja svake godine izveze milione MWh (TWh) viškova električne energije koji se ne mogu potrošiti u našoj zemlji. Samo u prvih šest mjeseci ove godine, iz elektroenergetskog sistema naše države u inostranstvo je isporučeno 4,5 teravatsati (TWh) električne energije, u vrijednosti od 380 miliona KM (izvor: CIGRE BiH).
Ipak, tek manji dio izvezu tri elektroprivredna preduzeća – JP Elektroprivreda BiH, Elektroprivreda RS i Elektroprivreda HZHB. Većina elektroprivrednih viškova se proda na unutrašnjem tržištu u Bosni i Hercegovini registrovanim veletrgovcima, a koji izvozom te iste struje inkasiraju stotine miliona KM. Iako bi taj profit mogle ostvariti elektroprivrede, direktnim izvozom, to se ipak ne dešava. I o tome smo detaljno pisali.
Bilo je zanimljivo uporedo sa alarmantnim naslovima u medijima o poskupljenjima struje i redukcijama pratiti satne dnevne grafove proizvodnje i potrošnje električne energije u Bosni i Hercegovini. Proizvodnja električne energije u Bosni i Hercegovine nije smanjena niti za vrijeme aktuelnog neposluha rudara, a visoke cijene na vanjskom tržištu razlog su što se u ovim danima i sedmicama, ali i mjesecima, proizvodi daleko više struje nego je planirano jer se viškovi – izvoze, a izvoz donosi masnu zaradu.
Pogledajmo šta kažu podaci Nezavisnog operatora sistema u Bosni i Hercegovini (NOSBiH), državnog tijela za „upravljanje sistemom prijenosa električne energije u BiH u svrhu osiguranja kontinuiranog snabdijevanja električnom energijom po definiranim standardima kvaliteta.“
24. novembra iz Elektroprivrede BiH su upozorili: „Ugrožena proizvodnja električne energije u BiH, morat ćemo je kupovati po višoj cijeni“. Taj dan u Bosni i Hercegovini proizvedeno je više struje nego je potrošeno:
25. novembra u medijima čitamo „Elektroprivreda BiH: Redukcije u isporuci i snabdijevanju kupaca strujom su sve izvjesnije“, a stvarnost kaže da smo i tog dana proizveli više struje nego smo potrošili. Spomenimo i da je Elektroprivreda dužna svojim kupcima sa kojima ima potpisane ugovore, građanstvu osigurati kontinuirano snabdijevanje električnom energijom.
Narednog dana, 26. novembra, Andelija za jedan portal kaže: „Svakog trenutka se može očekivati uvođenje redukcija u isporuci električne energije“, a tog dana također se bilježi veća proizvodnja električne energije od potrošnje:
I narednih dana, Bosna i Hercegovina bilježi značajne viškove kada je riječ o bilansu proizvodnje i potrošnje električne energije.
S obzirom da je rudnik Kreka, odnosno njeno sindikalno vodstvo, u epicentru negativne medijske ofanzive JP Elektroprivreda BiH, navedimo još jedan podatak. U oktobru ove godine Termoelektrana Tuzla je proizvela 54,94% više struje nego u oktobru 2020. (izvor: NOS BiH – izvještaj o tokovima električne energije). Ugalj koji iskopaju Krekini rudari upravo završava u komorama za izgaranje TE Tuzla.
Već danima se u javnosti vodi kampanja kojoj je cilj, stiče se dojam, predstaviti JP Elektroprivreda BiH kao dobrog patriotskog momka, gotovo heroja, koji se bori za energetski „suverenitet“. Pri tome se namjerno zanemaruju zabrinjavajuće činjenice o poslovanju ovog koncerna, u kojem vladajuće društvo ima monopol na tržištu i kojim se već decenijama ne upravlja „pažnjom dobrog domaćina i dobrog stručnjaka“. Vladajuće društvo – JP Elektroprivreda na čijem je čelu „njeno dijete“ koje grčevito drži svoju stolicu (baš kao i svi njegovi prethodnici) često ignoriše činjenicu da mu, osim profita, kao društveno odgovornoj kompaniji, na listi prioriteta, umjesto privatnih nakupaca i mešetara, trebaju biti rudari i građani kojima prodaje struju.
Na pomenutu medijsku kampanju kojom se pokušava umiti prljavo lice Elektroprivrede dodatno svjetlo baca odluka koju je Vlada Federacije donijela na 288. sjednici održanoj 4. novembra ove godine – Odluka o dodjeli 814.905 KM Agenciji za odnose s javnošću ZPR sa pozicije „Ugovorene i druge posebne usluge – Transparentnost rada Vlade Federacije BiH u implementaciji reformskih procesa“.
Iako Vlada Federacije ima vlastiti Ured za odnose sa javnošću i uposlenike kojima bi u opisu radnog mjesta trebalo biti „jačanje kanala komunikacije s javnošću“, više od 800 hiljada maraka javnog novca troši se na „online (digitalne) komunikacije i video produkcije“ u svrhu „osiguranja optimalnog medijskog prostora za diseminiranje kreiranih sadržaja i poruka“. Možda ćemo nakon što Federalna vlada sprži pomenutih 814.905 KM za medijsko spinovanje zaključiti da su rudari krivi za sve.
Valjda je cilj da se između ostalih nepočinstava Federalne vlade i ova situacija sa rudarima predstavi ne u skladu sa istinom već sa potrebama privatnih politika, Vlade i Elektroprivrede. A da se sa Vlade odnosno Elektroprivrede skine sva odgovornost za prošla, sadašnja i buduća nedjela. Pa nakon sedam dana spinovanja nisu krivi niti su odgovorni oni koji su donosili i donose odluke i koji sve vrijeme imaju kontakt s novcem već rudari koji su imali i imaju kontakt samo s ugljem. Pa na kraju se nameće “logičan” zaključak da su rudari krivi za sve.
Krivi su za donošenje kriminalnog Zakona o finansijskoj konsolidaciji rudnika uglja u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Krivi su za imenovanje svih dosadašnjih i do sad neprocesuiranih direktora rudnika.
Krivi su za imenovanje svih dosadašnjih nadzornih odbora rudnika koji su žmirili na kriminal direktora.
Krivi su za kriminalne javne nabavke koje su tajkunima i partijskim gazdama, ali i direktorima, te članovima nadzornih odbora rudnika donijele dobit koja se mjeri stotinama miliona maraka.
Krivi su što je od 2009. do 2017. u rudnicima u vlasništvu JP Elektroprivreda načinjen gubitak od 543,2 miliona KM.
Krivi su što im decenijama nisu uplaćivani doprinosi, pa ne mogu ostvariti pravo na penziju, a nemaju ni zdravstveno osiguranje.
Krivi su za poreski dug rudnika u Federaciji BiH koji je zaključno s krajem prošle godine iznosio 514 miliona KM.
Krivi su za partijsko uhljebljenje najmanje 2.000 viška neproizvodnih radnika u rudnicima.
Krivi su što su „neproduktivni“ pa ne mogu iskopati dovoljno uglja za višak administracije.
Krivi su što u 21. vijeku rade u najopasnijim metanskim jamama Evrope.
Krivi su što ugalj umjesto mašinama, kopaju krampama i pri tome nerijetko ginu ili često postaju teški invalidi.
Krivi su što je modernizacija eksploatacije u rudnicima ostala samo jedno od neispunjenih obećanja Vlade FBiH i Elektroprivrede.
Krivi su što je cijena uglja koju Elektroprivreda plaća rudnicima zakovana više od deset godina na 4,7 KM/GJ za površinske i 5 KM/GJ za jamske rudnike.
Krivi su za nisku cijenu uglja koju diktira Elektroprivreda, a na koju saglasnost daje Vlada FBiH, a koja rudnicima donosi oko 50 miliona KM gubitaka godišnje.
Mir, mir, mir, osim rudara – niko nije kriv.