Muhamedbegović: Spinovi Elektroprivrede i Vlade Federacije

Već prvog dana protesta rudara ispred zgrade Vlade Federacije Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u medijima i na društvenim mrežama pojavili su se spinovi, dirigovani od vodećih ljudi JP Elektroprivreda BiH i njihovih političkih mentora iz Vlade FBiH, o mogućem nedostatku i redukciji u isporuci električne energije, kao i njenom poskupljenju. Ova, vjerovatno izdašno plaćena medijska ofanziva pomenutog strujno-političkog dvojca, koji se još uvijek pokušava oporaviti od knock-downa nakon jučerašnjih udaraca sindikata, ima vrlo jasan cilj – najavama o poskupljenju i “nestanku” struje uplašiti građane te ih potom direktno nahuškati na rudare koji su odlučili zatražiti ništa više od svojih radničkih prava.

„Elektroprivreda BiH zbog štrajka rudara najavljuje redukcije struje“, zavrištao je naslov objavljen 24. novembra 2021. na portalu koji se reklamira kao „najposjećeniji i najrelevantniji internet medij u Bosni i Hercegovini koji je ujedno i lider u internet oglašavanju“.

Samo sat nakon objave ovog naslova, dok rudari u horskom obraćanju nazivaju Vladu FBiH njenim pravim imenom („Lopovi! Lopovi!“) ispred Energoinvestove zgrade, isti portal, nekrunisani šampion u monetizaciji namjenski nemoderirane šovinističke mržnje svojih bot-komentatora, objavio je još jedan alarmantni tekst, sa naslovom koji ne ostavlja mjesta za dilemu: „TE Tuzla nema uglja – Ugrožena proizvodnja električne energije u BiH, morat ćemo je kupovati po višoj cijeni“.

Tekst prenosi i „potresni“ iskaz generalnog direktora JP Elektroprivreda Admira Andelije:

“Električne energije još uvijek ima na tržištu, ali je žalosno što je moramo plaćati po izuzetno visokoj cijeni. Cijela situacija će se odraziti na teret Elektroprivrede BiH, ali i rudnika, jer oni već dva dana nemaju proizvodnju i samim tim neće imati prihoda.“

Prema ovim napisima i ostalim medijskim tvrdnjama koje očito dolaze iz Elektroprivrede, moglo bi se zaključiti da će upravo zbog obustave rada rudnika doći do nestašice struje i njenog poskupljenja. Da li je baš tako?

Prema Zakonu o električnoj energiji u Federaciji BiH, JP Elektroprivreda BiH je samo jedan od registrovanih snabdjevača u Federaciji BiH koji su dužni da osiguraju nesmetano i kontinuirano snabdijevanje kupaca električnom energijom. Ova obaveza je definisana ugovorom o snabdijevanju koji svaki kupac potpisuje sa Elektroprivredom. Ukoliko Elektroprivreda kao snabdjevač ima problema sa nedostatkom električne energije, to nije problem njenih kupaca. Naime, elektroprivredno preduzeće kao trgovac strujom svojim kupcima, u skladu sa potpisanim ugovorom o snabdijevanju, obavezan je osigurati kontinuiranu dostavu električne energije. Podsjetimo i na to da svi kupci u Federaciji mogu kupovati električnu energiju na tržištu od opskrbljivača kojeg sami biraju i sa kojim potpisuju ugovor. To je jedan od razloga da Bosna i Hercegovina još od 1. januara 2015. godine ima potpuno otvoreno, slobodno tržište električnom energijom, na kojem se ova roba slobodno prodaje i kupuje.

U slučaju nedostatka uglja kao osnovne sirovine za proizvodnju struje u termoelektranama, može se desiti da Elektroprivreda kao proizvođač i snabdjevač nema dovoljno struje za svoje kupce, a što je scenario (protiv neposlušnih rudara) koji najavljuju iz Elektroprivrede BiH, svaki snabdjevač to rješava na vrlo jednostavan način – kupuje nedostajuću struju. To može učiniti kupovinom na unutrašnjem tržištu Bosne i Hercegovine ili pak prekograničnom kupovinom – na vanjskom tržištu. Pametne, tržišno orijentisane kompanije (a poslovodstvo JP Elektroprivreda BiH često ističe da je ova kompanija jedna od takvih) koje se bave trgovinom strujom, uvijek imaju dugoročne ugovore za takve slučajeve kojima se, za razliku od kratkoročnih ugovora, postižu mnogo povoljnije cijene.

Loše planiranje proizvodnje i potrošnje, tačnije pogrešno bilansiranje raspoloživosti robe koju prodaje i potrebe kupaca za tom robom (roba = struja) zbog kojeg snabdjevač, u ovom slučaju JP Elektroprivreda BiH, nema dovoljno robe, ne treba da plaćaju kupci kroz povećanje cijene. Jednostavno rečeno to ne treba da bude briga kupca, već trgovca koji ima ugovornu obavezu.

Govoreći o drugoj prijetnji – poskupljenju struje važno je istaći da ne može tako jednostavno doći do dizanja cijene električne energije građanima, bez obzira šta o tome iz Vlade FBiH i JP Elektroprivreda govore. Kupci imaju pravo da od elektroprivreda nabavljaju električnu energiju po jasnim cijenama koje odobrava FERK (Regulatorna komisija za energiju u Federaciji Bosne i Hercegovine), a ne Elektroprivreda ili Vlada. Da bi snabdjevač – Elektroprivreda povisila cijenu električne energije građanima, ona mora podnijeti FERK-u zahtjev za povećanje cijene struje. Ovo regulatorno tijelo opskrbljivačima u Federaciji izdaje i dozvolu za obavljanje ove djelatnosti.

Da bi traženo poskupljenje struje FERK odobrio, zahtjev opskrbljivača mora biti argumentovan na način da sadrži prihvatljivo i dobro potkrijepljeno obrazloženje. Često se ovi zahtjevi FERK-u podnose i često ih FERK, u skladu sa svojim tarifnim metodologijama ne odobrava, jer ovo regulatorno tijelo u tim zahtjevima ne nalazi dovoljno validnih argumenata.

Cijene/tarife moraju biti „ekonomski opravdane, nediskriminirajuće, utemeljene na objektivnim kriterijima i određene na transparentan način“ – jasno navodi član 4. FERK-ovog Pravilnika za tarifnu metodologiju i tarifne postupke. To je ono što ne čujemo kada se najavljuje jednostrano poskupljenje od strane Elektroprivrede ili kad nenadležna Vlada kaže da neće biti poskupljenja struje za građanstvo. Ukratko, cijena struje ne zavisi od volje ili želje Elektroprivrede ili Vlade FBiH. To je isključivo odluka FERK-a.

Ova procedura može da traje, a jedan od faktora koji se razmatra i koji u velikoj mjeri određuje cijenu je prosječna berzanska cijena struje za period od 12 mjeseci, a nikako za mjesec ili dva. FERK, također, pri donošenju eventualne odluke o poskupljenju struje mora analizirati ekonomske pokazatelje poslovanja podnosioca zahtjeva za poskupljenje. Istina, cijene električne energije u posljednja dva mjeseca jesu drastično skočile na globalnom nivou, ali je pitanje koliko je to uticalo na prosječnu godišnju cijenu struje, te koliko je sama proizvodnja struje na „pragu elektrana“ poskupila.

Cijena uglja koji rudnici isporučuju Elektroprivredi je daleko od tržišne, čak je i ispod „proizvodne“ cijene, te je već godinama niska i vezana za kaloričnu moć uglja. Upravo zbog ove činjenice svaka iskopana tona uglja pri prodaji termoelektranama, rudnicima donosi siguran gubitak. Situaciju dodatno otežava i tehnološka zaostalost eksploatacije koja uzrokuje nisku produktivnost u rudnicima. Ovoga su rudari itekako svjesni i baš iz tog razloga oni traže da krampe i lopate zamijene širokomehanizovanim čelom. Pogledajmo „matematiku“ kojom Elektroprivreda BiH ostvaruje profit na proizvedenoj struji, dok u svom konzorcijskom zagrljaju davi već odavno financijski devastirane rudnike.

U toku 2017. godine prosječna proizvodna cijena uglja iskopanog u rudnicima Koncerna iznosila je 62,99 KM/t (5,54 KM/GJ), dok je prosječna cijena, po kojoj je JP Elektroprivreda BiH isti taj ugalj kupovala od rudnika za svoje termoelektrane, iznosila 53,50 KM/t (4,817 KM/GJ). Pomnožimo li negativnu razliku u cijenama (9,49 KM/t) sa 4,95 miliona tona uglja koji su u 2017. godini elektranama prodali rudnici, doći ćemo do garantovanog godišnjeg gubitka rudnika od 47 miliona KM. Ovaj ekonomski paradoks možda i najbolje objašnjava tvrdnju da rudnici kopanjem uglja i prodajom istog elektroprivredi kopaju svoj financijski grob.

Elektroprivreda, koju zbog nedostatka dugoročne financijske politike, ovo financijsko ubijanje rudnika ne interesuje (do momenta dok se ne suoči sa nedostatkom jeftinog uglja) čak najavljuje i ekonomski neopravdano 100%-no poskupljenje struje. Pri tome kao razlog ističe obustavu proizvodnje u rudnicima, u kojima rudari neposluhom šalju poruku da neće trpiti pravno nasilje. Do eventualnog poskupljenja struje za građane početkom nove godine možda i dođe ali ono vjerovatno neće biti veće od 10%.

„Upozorenja“ o nedostatku uglja na deponijama termoelektrana se potpuno pogrešno i zlonamjerno adresiraju na rudare.  Naime, prazne deponije uglja u krugovima termoelektrana više govore o lošem planiranju rada istih, te su posljedica forsiranja što veće proizvodnje struje u Elektroprivredi BiH. Viškove koji pritom nastaju Elektroprivreda u najvećoj mjeri prodaje nakupcima na unutrašnjem tržištu, koji ih potom još skuplje izvoze.

Zalihe koje su potrebne za slučaj prekida u opskrbi ugljem ovakvom intenzivnom proizvodnjom struje, u želji za što većim profitom, prestaju da postoje. Stoga iole duži prekid opskrbe ugljem, zbog nepostojanja zaliha na deponijama, može izazvati rapidan pad proizvodnje struje. Bez obzira na isforsiranu proizvodnju struje koja je daleko iznad potreba unutrašnjeg tržišta, čelni ljudi Elektroprivrede BiH su spremni da nedostatak dugoročnog i racionalnog planiranja proizvodnje adresiraju na rudare i njihove sindikate.

Federalni premijer Fadil Novalić na Facebooku tvrdi da su rudari u štrajku, ne bi li ih se kasnije moglo progoniti zbog eventualnog kršenja Zakona o štrajku. Ipak, 6.800 rudara nije u štrajku. Možda zvuči kao “fadilizam” ali rudari su obustavom proizvodnje samo izrazili radnički neposluh na koji kao i svi radnici imaju pravo.

Cilj talasa dezinformacija i spinova koji se plasiraju u javnosti je jasan. Stvoriti lošu sliku o rudarima i njihovim sindikatima te ih predstaviti glavnim krivcima za višedecenijski kriminal vlasti u sektoru rudarstva zbog kojeg rudnici duguju gotovo milijardu maraka samo na ime neuplaćenih poreza i doprinosa na plate. Kriminalne javne nabavke partijski postavljanih direktora u rudnicima su pojele stotine miliona maraka. U rudnicima je prekobrojno 2.500 radnika u administraciji. A obećanje o modernizaciji rudnika i povećanju sigurnosti rada rudara nikada nije ispunjeno.

S obzirom da javnost treba da zna, recimo i sljedeće. Rudari su prosvjedovali ispred Federalne vlade zahtijevajući:

  1. uvezivanja radnog staža radnika u rudnicima uglja u sastavu Koncerna JP Elektroprivreda,
  2. poštivanje odredbi Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i radnika u oblasti rudarstva u FBiH,
  3. realizaciju sporazuma koji su zajednički usaglasili i potpisali Samostalni sindikat radnika rudnika FBiH i JP Elektroprivreda BiH u maju ove godine,
  4. kontrolu metodologije i načina utvrđivanja kalorične vrijednosti uglja koji se isporučuje iz rudnika,
  5. stavljanje van snage jednostrane odluke poslodavca u rudnicima uglja u sastavu Koncerna o primjeni novog pravilnika o radu i pravilnika o radnom učinku koji su u suprotnosti sa Kolektivnim ugovorom i spomenutim Sporazumom sindikata i Vlade,
  6. smjenu Admira Andelije, generalnog direktora Elektroprivrede BiH, kao i direktora rudnika uglja u sastavu Elektroprivrede koji su jednostranom odlukom a po nalogu Elektroprivrede stavili u primjenu novi pravilnik o radu i pravilnik o radnom učinku,
  7. utvrđivanje minimalne plate u oblasti rudarstva u FBiH u visini od 1.000 KM.

Almir Muhamedbegović

Nedodirljivi gadovi
Almin zakon

Fišer: Propaganda, drugi dio
Zlatar: Crne rupe
Zubčević: Smrt Filozofa