Muhamedbegović: Građanska hrabrost i policijski kukavičluk

Uniformisani primitivizam na vide(jel)u

Na prvu, svakom normalnom ljudskom biću prizori nepravde i nasilja izazivaju mučninu. Ubrzo potom taj osjećaj mučnine zamjenjuje gnjev. Upravo takvu mučninu, a potom i gnjev svaki pošten čovjek u zemlji koju je politička mafija, uz pomoć policije i tužilaštva, teško zaraženih korupcijom, ukrala od građana, mogao je osjetiti jučer nakon gledanja videa koji je snimila Nidžara Ahmetašević u kojem su dva policijska službenika zadužena za provođenje zakona nasrnula na nju.

Nakon što ih je počela snimati (što u ovom slučaju nije zabranjeno) dok su pravili uviđaj o nepropisno parkiranom vozilu na trotoaru u Sarajevu, a gdje su stigli upravo po prijavi Ahmetaševićeve, jedan od dvojice službenika za provođenje (valjda saobraćajnih) zakona je mudro zaključio, izgleda osjetivši to svojim policijskim receptorima za radnu etiku da ga snimanje od strane aktivistice, ometa u vršenju službene dužnosti. Stoga je novinarki naredio da ga odmah mora prestati snimati svojim mobilnim telefonom. Aktivistica – koja ima jedan za policiju neugodan, a za neosviješteno nedemokratsko društvo čudan običaj, da po gradu snima opasan primitivizam vozača koji parkiraju i zaustavljaju svoja vozila na trotoaru, te na taj način prisiljavaju pješake da se umjesto bezbjednim trotoarom, kreću cestom kojom prometuju vozila – je policajcu pokušala objasniti da pomenuto snimanje nije zabranjeno.

Policajac što zbunjen hrabrošću žene, koju njegova uniforma očito nije nimalo impresionirala, što vjerovatno iznerviran pozivom iste da radi svoj posao, odlučuje da je uhapsi „zbog ometanja službenog lica“. Potom iz evidentno nepropisno parkiranog policijskog vozila na trotoaru izlazi drugi policajac koji neposlušnu građanku želi naučiti pameti. Građanka, koja već dugo iritira fašiste u ovoj zemlji govoreći o ljudima u pokretu, migrantima, kao ljudskim bićima i koja umjesto policije brine o bezbjednosti pješaka u saobraćaju, ipak ne odustaje i upozorava i drugog zaštitnika zakona da stavi masku na propisan način. Ova opaska dodatno iznervira, već očito popizdjelo službeno lice koje hrabro muški nasrće na građanku Ahmetašević, te na njoj koristi zahvat polugu i stavlja joj lisice na ruke. Zdušnu pomoć u discipliniranju građanke pruža drugi hrabri kolega. Pri tome, jedan od dvojice uniformisanih kabadahija dodatno vrijeđa novinarku Ahmetašević nazivajući je budalom i aludirajući da je mentalno oboljela: „Stavite lisice budali, vodimo je u Jagomir.“

Dok su je nekoliko sati zadržali u pritvorskoj jedinici u policiji, koja treba da služi građanima i iste zaštiti, javnost je saznala da je građanka Ahmetašević bila dodatno izložena ponižavanju i vrijeđanju. Prema kratkoj izjavi koju je dala, u pritvorskoj jedinici bila je zaključana sa lisicama na rukama, sva odjeća s nje je skinuta radi pretresa, dok su je policijski službenici nastavili verbalno vrijeđati.

Policijska s(r)aopštenja

Nedugo nakon što su neki portali objavili vijesti o opisanom događaju, kao i videozapis, koji jasno prikazuje nerazumno policijsko fizičko, ali i psihičko nasilje nad građankom i novinarkom, MUP KS je dok si rekao zataškavanje, drsko pokušao opravdati snimljeni gnusni čin svojih pripadnika.

Stoga je brže-gore izdao saopštenje u kome je navedeno manje-više isto ono što je jedan od aktera zabilježene policijske bruke govorio ženi koja je privedena u policijsku stanicu: Nidžara je lišena slobode nakon što je odbila “naredbu službene osobe” te je „nastavila činiti krivično djelo“ kao i da je “javno omalovažavala” službenu osobu.

Na pitanje N1 o kakvom se tačno krivičnom djelu radi, u MUP-u KS su odgovorili da je “sve jasno rečeno”, pri tome izbjegavajući dati pošten odgovor (a isti bi glasio: Maltretirali smo nedužnu ženu i osramotili smo službu pokazujući da ne poznajemo zakone). Poslije ovakvog saopštenja, a nakon odgledanog videozapisa jučerašnjeg policijskog sramnog ponašanja, kao i izjave Ahmetašević, čovjek se s pravom upita: Pa imaju li ovi policajci kćerke, supruge, majke, sestre?

Ubrzo nakon saopštenja policije uslijedilo je i novo, kolegijalno saopštenje Sindikata policije Kantona Sarajevo, kao pokušaj relativizacije spominjanjem floskula o profesionalizmu:

“Ovom prilikom želimo najoštrije osuditi očigledno provociranje i omalovažavanje policijskih službenika, uz napomenu da niko nema pravo na onakav odnos prema policiji, kao što se nema pravo ni policija neprofesionalno odnositi prema bilo kojem građaninu, već ima obavezu postupati i vršiti svoju misiju uz najviši nivo profesionalizma i u skladu sa zakonom i pravilima službe.“

Ipak policija se nije umorila od saopštenja kojima se pokušava opravdati nasilje nad građankom. Sljedeći dan oglasio se još jedan od policijskih sindikata. Ovaj put Sindikat direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH koji je izrazio:

“punu podršku policijskim službenicima koji u svom radu primjenjuju policijska ovlaštenja profesionalno, pošteno, odgovorno, nepristrasno i zakonito te osuđuje svako namjerno provociranje i omalovažavanje, kao i nepostupanje po zakonito izdatoj naredbi policijskog službenika.“

Saopštenje pomenutog policijskog sindikata je završeno uobičajenim trabunjanjem o osnovnim dužnostima policijskog službenika, a koji mnogi bahati ljudi u plavim uniformama često nikad ne nauče: „policajci su tu da održavaju javni red i mir, štite i poštuju osnovna prava i slobode pojedinaca, sprečavaju i bore se protiv kriminala, te pružaju pomoć i služe građanima”.

Kako policijska borba protiv kriminala u KS izgleda u stvarnosti vrlo jasno pokazuje slučaj duboke policijske umiješanosti u manipuliranje dokazima u slučaju ubistva Dženana Memića. Ili pak slučaj hapšenja 22 policijska službenika, od kojih su neki i iz Jedinice za saobraćaj Uprave policije MUP-a KS jer su „osumnjičeni da su tokom proteklih godina počinili više od stotinu krivičnih djela primanje dara i drugih oblika koristi i zloupotreba položaja ili ovlasti.“

A kako to policija „štiti i poštuje osnovna prava i slobode pojedinca, te pruža pomoć i služi građanima“ na svojoj koži je jučer najbolje osjetila Nidžara Ahmetašević.

Almir Muhamedbegović