Kopajte rukama!
Upitan da prokomentariše zašto rudari u nekim jamama rudnika u Federaciji, ugalj još uvijek kopaju ručno, generalni direktor JP Elektroprivreda BiH Admir Andelija (SDA) će po ko zna koji put pokazati kako su bahatost i socijalna neosjetljivost neodvojivi dio karaktera i ponašanja većine direktora javnih preduzeća i institucija, te odgovoriti kako se ugalj ne kopa nogama nego rukama!
Iako mu je pomenuta direktorska individua odgovorila drskim ruganjem, primitivno upakovanim u neinteligentan sarkazam, novinar ne odustaje, te pojašnjava da je mislio na činjenicu da rudnici nemaju odgovarajuću mehanizaciju iako se stalno priča o modernizaciji rudnika.
Sad već vidno iznerviran osjetljivom tematikom na kojoj insistira remetilački novinar, generalni direktor kompanije koja je etalon višedecenijskog plijena političkih stranaka koje vladaju političkom koridom Federacije Bosne i Hercegovine, će objasniti da se ugalj uvijek kopao korištenjem ručnih alata.
Ovakva demonstracija potpunog odsustva empatije, drskosti, ali i neinteligentnog javnog nastupa „vodećih ljudi“ nije nikakva novost. Politički instalirani direktori, kao i njihove stranačke gazde nam to pokazuju u skoro svakom javnom istupu, znajući da im se može, jer kleptokratske partije, čiji su oni vjerni članovi, združene sa mafiolikim tajkunskim grupama posjeduju čitavo društvo. Društvo koje bi trebalo biti naše, ali nije, s obzirom da je isto stalnim pravnim nasiljem kradljive vlasti drsko oteto.
Raif Čamdžić
Desetak dana nakon generalnodirektorskog „objašnjenja“ da je sasvim normalno da se u 21. vijeku u jamskim kopovima ugalj kopa ručno, 4. decembra 2021. oko 19.30 sati u Rudniku Đurđevik urušile su se jamske podgrade, te je 14 kubika uglja zatrpalo rudare Raifa Čamdžića i Hasu Kadirića. Raif Čamdžić je preminuo na licu mjesta. Njegov kolega Kadirić je hitno prevezen na Univerzitetsko-klinički centar Tuzla, gdje je zbog teških ozljeda, uključujući i mehaničke povrede pluća trenutno priključen na respirator.
Nesreća u kojoj je poginuo 40-godišnji rudar Raif Čamdžić, ostavivši iza sebe dijete, suprugu, majku i brata, je samo jedno od nebrojenih stradanja rudara koja se iznova dešavaju u rudnicima uglja u Federaciji BiH. O njenim uzrocima i mogućim krivcima, mediji kojima Vlada FBiH i njena kompanija JP Elektroprivreda BiH, daju izdašne donacije za kreiranje lažne, ljepše slike o njima samima, sigurno neće pisati. Za tu medijsku tišinu, i relativiziranje teme smrtonosnih uslova rada u rudničkim jamama, kao i samih stradanja rudara, će se vjerovatno dodatno pobrinuti i PR agencija koja je nedavno od Vlade FBiH dobila tender za friziranje u javnosti loše slike o naručiocu „fikserskih“ poslova. Tender težak oko 810.000 KM dodijeljen je privatnoj PR agenciji, uprkos činjenici da za ove poslove Vlada FBiH ima Ured za odnose sa javnošću u kojem, prema navodima medija, radi 9 osoba.
Spontani skup poltrona
Par dana nakon što je novinaru objasnio kao zamišlja modernizaciju rudnika, generalni direktor strujnog koncerna će biti „zamoljen“ da prokomentariše bijednu podršku koju su mu, kratkim okupljanjem, u toploj upravnoj zgradi Elektroprivrede BiH, dali neki radnici, na čelu sa poltronskim sindikalnim vođom elektroenergetskih radnika Mevludinom Bektićem. Rekavši da sa istim skupom podrške, pojačanim prisustvom nekih izvršnih direktora kompanije, nije upoznat, generalni direktor će reći da se „vjerovatno radi o spontanom okupljanju“
S druge strane, jedan drugi i za razliku od pomenutog, ljudski komentar na sramni potez podobnih zaposlenika Elektroprivrede, i kvazisindikalnog vođe JPEPBiH, neće dobiti veliku medijsku pažnju. Gostujući u jednoj TV emisiji, kao sindikalni lider RMU Breza, rudar Armel Jekalović će u emotivnom govoru poslati poruku „protestantima“ koji su u znak neizmjerne ljubavi prema generalnom direktoru „osudili“ štrajk rudara 7 rudnika uglja u Federaciji BiH:
„Pozivam te radnike koji su jučer štrajkovali – 2.12. je godišnjica smrti mog rahmetli kolege kojeg sam ja na svojim rukama iznio iz jame Kamenice, Alije Zazana. Pozivam ih da dođu sa mnom kod njegovog sina od sedam godina i neka tada kažu da li su rudari u pravu ili ne. Pozivam ih 14. januara kod porodice mog rahmetli kolege Zaimovića Adisa kojeg sam isto tako iznio na rukama. Otkopavali smo ga dva dana. Oko 100 kubika kamenja se obrušilo na njega.“
Mehmed Dizdarević, Mehmedalija Halilović, Fahir Halač, Fejzo Isaković, Hajrudin Bradarac
Adis Zaimović, čije mrtvo tijelo je iznio na svojim rukama rudar Armel Jekalović, bio je pripadnik čete koja je 4. septembra 2014. učestvovala u spašavanju 34 rudara, koji su nakon gorskog udara ostali zarobljeni u jami Raspotočje na dubini od 850 metara. Dok su Zaimović i ostali spasioci, pokušavali doprijeti do njih, 29 rudara su i sami kopali, te su nakon punih 18 sati uspjeli izbjeći smrt u jednoj od najopasnijih metanskih jama u Evropi.
U ovoj nesreći petorica od 34 rudara nisu preživjela: Mehmed Dizdarević, Mehmedalija Halilović, Fahir Halač, Fejzo Isaković i Hajrudin Bradarac, kome je taj četvrtak bio tek treći dan otkako je dobio posao u rudniku. Njegovo tijelo spasioci će naći drugi dan nakon nesreće, a tijelo Fejze Isakovića dan kasnije.
Ugljene jame smrti u RMU Breza
Adis Zaimović će se, nakon intervencije spašavanja rudara iz jame Raspotočje, vratiti u jamu Sretno RMU Breza, da na 350 metara, sve do svoje smrti, pod zemljom sa ostalim rudarima iskopava ugalj, čiju cijenu zakovanu duboko ispod proizvodne, određuje JP Elektroprivreda BiH, čuvajući sopstvenu likvidnost, pri tome gurajući rudnike u još dublji financijski bezdan.
Jama Sretno, rudnika mrkog uglja Breza, u kojoj je radio Adis Zaimović, jedna je od četiri najopasnija podzemna ugljenokopa u državi. Široko mehanizovano čelo, koje bi smanjilo opasnost po rudare kopače, olakšalo bi njihov težak rad i znatno povećalo proizvodnju još nije postavljeno u ovu jamu. Prema riječima, bivšeg direktora Ćamila Zaimovića (Oslobođenje, 25. maj 2020), tender za nabavku ove opreme se obara četiri godine zaredom i to od ponuđača koji je skuplji i koji se ne bavi prodajom rudarske opreme.
Ponuda je stalnim poništavanjem i objavljivanjem tendera sa 9,5 miliona skočila na 13,5 miliona eura. Zaimović je, kao direktor rudnika, o ovome pismeno obavijestio resornog ministra Nermina Džindića (SBB), upozoravajući ga da se bez novog čela rudari dovode u opasnost, a proizvodnja drastično smanjuje. Ministar je pismo proslijedio upravi vladajućeg društva JP Elektroprivreda BiH, koja donosi odluku da Zaimovića, koji je upozorio na mogući kriminal, kao i sve rukovodioce koji su ga podržali, pošalje u prijevremenu penziju!
U posljednje četiri godine u jamama RMU, Sretno i Kamenica rudari su često ginuli i još češće bivali povrijeđeni. Vijesti o tim ljudskim stradanjima, nisu zaokupljale pažnju medija i svodile su se na uobičajene šture informacije. S druge strane, najave premijera federalne vlade i resornog ministra, glavnih ljudi Elektroprivrede i uprava rudnika o modernizaciji rudnika uglja, u kojima se govori o stotinama već uloženih miliona, ali i stotina miliona koji se planiraju uložiti u rudnike obasipaju nas skoro na dnevnoj bazi.
Pogledajmo šta je to „modernizacija“ donijela rudarima jamskih rudnika RMU Breza u posljednjih nekoliko godina.
Amir Avdukić
Dana 28. augusta 2016. od eksplozije metana u rudniku Breza, poginut će rudar druge smjene Amir Avdukić, dok se kretao hodnikom rudničke jame. Na 700 metara od ulaza u jamu, potporni stub će se usljed eksplozije srušiti na Avdukića i uzrokovati mu teške povrede glave, kičme i pluća. Nakon tri dana u komi, Amir Avdukić će preminuti na Kliničkom centru u Sarajevu u 21. godini života.
Aldin Zukić
Dana 10. oktobra 2017. u toku treće smjene u jami Kamenica RMU Breza, oko 4 sata ujutro, transportna traka će povući 28-godišnjeg rudara Aldina Zukića u povratnu mašinu, koja će ga potom usmrtiti.
„Moj Aldin je bio bolešljiv, ali bio je vrijedan i pametan. Ja sam majka četvoro djece, otac ih je ostavio. Aldinova plata nam je jedini izvor zarade. On nam je i kupio ovu kuću gdje živimo“, reći će mati Fatima o svom stradalom sinu, kojeg je taj dan, kao i svaki put čekala sa punom džezvom skuhane kafe.
„Bio sam na licu mjesta sa inspektorom, tehničkim direktorom i ostalim osobljem rudnika gdje smo razmijenili osnovne informacije zbog čega je došlo do nesreće. Moramo se pobrinuti da sigurnost rudara podignemo na viši nivo,“ reći će povodom pogibije Aldina Zukića, federalni ministar rudarstva Nermin Džindić.
Adnan Kovačević
Nedugo nakon što je u jami Sretno RMU Breza, počeo raditi kao rudarski strojar, 26. septembra 2019. godine, 37-godišnjeg Adnana Kovačevića iz Breze, traka glavnog transporta će oko 12.30 sati odvući u strašnu smrt. Adnanovo smrskano tijelo, prikliješteno između dva transportera, pronaći će njegovi komorati iz smjene. Ferid Osmanović, glavni federalni rudarski inspektor je izjavio da se nesreće dogodila na mjestu između dvije transportne trake.
Vladina novinska agencija FENA o ovoj nesreći će objaviti sljedeću vijest:
“Tridesetsedmogodišnji Adnan (Avde) Kovačević iz Breze, strojar na glavnom transportu u jami Sretno Rudnika mrkog uglja Breza, poginuo je danas oko 12.30 sati na svom radnom mjestu – potvrdio je Feni direktor tog rudnika Ćamil Zaimović.
‘Od Rudnika nas je sve hranio. Ostade dijete šesti razred iza njega… Kako ću ja dalje bez svog Adnana, nikad mrava nije zgazio, što njemu da se to baš desi?’, reći će novinaru Fatima Kovačević, majka Adnana Kovačevića, koja je nakon sinovljeve smrti pokušala izvršiti samoubistvo.
Alija Zazan
Dva mjeseca nakon pogibije Adnana Kovačevića, 45-godišnji rudar Alija Zazan, će se 2. decembra 2019. okliznuti pri prelasku gumenog transportera i pasti na rudarsku traku koja je bila u pogonu. 270 metara pod zemljom, pokretna traka u jami Kamenica RMU Breza, će Zazana povući na grabuljar, gdje će zadobiti fatalne povrede glave. Dok je vozilo hitne pomoći ulazilo u krug Klinike urgentne medicine, Alija Zazan, otac troje djece, je izgubio bitku za život.
Adis Zaimović
Dvije godine kasnije u jami Sretno u kojoj je poginuo Kovačević, 14. januara 2021. na 300 metara ispod površine zemlje, krovni dio jame, srušit će se na 47-godišnjeg palioca mina, supruga i oca troje djece – Adisa Zaimovića. Njegovo unesrećeno tijelo, zatrpano sa preko 100 kubnih metara kamena, spasilačka četa će očajnički otkopavati puna dva dana. Kada najzad dođu do mrtvog rudara, na rukama će ga iznijeti iz rudnika Armel Jekalović. Na putu za bolnicu Adis Zaimović, nekadašnji član spasilačke čete, koja je šest godina ranije spašavala rudare iz jame Raspotočje, će izdahnuti. Pored njega u nesreći su povrijeđena još dva rudara.
Sakib Tatarević, Almir Hajduković
Ranije, u maju 2012. u jami Sretno, RMU Breza, na dubini od 300 metara, ugljenmonoksid će otrovati 40-godišnjeg rudara Sakiba Tatarevića, oca troje djece. Šest preživjelih rudara je teško otrovano. Samo četiri mjeseca kasnije, u istoj jami 5. septembra 2012. krećući se 465 metara pod zemljom, rudar 26-godišnji Almir Hajduković će pasti kao pokošen. Trovanje ugljenmonoksidom za oca dvoje male djece bit će fatalno. Tom prilikom su još dvojica rudara povrijeđena.
Korupcija ubija rudare
Prema prezentiranim podacima, u 2016. godini provedeno je 587 postupaka nabavki u ukupnom iznosu od 4.483.819 KM. Ukupno 60% od ove sume je potrošeno na netransparentne načine: 556 postupaka putem direktnog sporazuma u iznosu od 965.536 KM i 10 pregovaračkih postupaka bez objave obavještenja o nabavci u vrijednosti 1.745.560 KM.“
Nizak tehnološki nivo eksploatacije i loši sigurnosni uslovi rada u rudničkim jamama u FBiH, koje su same po sebi zbog prisustva metana među najsmrtonosnijim u Evropi, najbolje se ogleda u brojnim pogibijama i stradanjima rudara. Koruptivno upravljanje i nekažnjeni financijski kriminal, koje decenijama vrše uprave rudnika su sigurno jedan od osnovnih razloga za takvo stanje. Obećana modernizacija rudnika se nije mogla provesti iz jednostavnog razloga – krađe teške stotine miliona pod političkim pokroviteljstvom vlasti su mnogo veći prioritet nego osiguranje boljih uslova za rad rudarima.
Klepto-krimogena vlast je do sada sponzorisala, dozvoljavala i zataškavala ogromni kriminal u rudnicima, zbog kojeg su isti pretvoreni u tehnološki zaostale grobnice za ljude koji kopaju krampama ugalj duboko pod zemljom. Uzaludno je očekivati razumno rješenje od federalne vlasti, čiji je jedini smisao da kriminalne planove svojih političkih vođa realizuje kroz sistemsku pljačku stotina miliona iz federalnog budžeta, napunjenog od strane najsiromašnijih građana regije, pod krinkom „poticaja i pomoći privredi“.
Danas resorni ministar i premijer ističu da Vlada FBiH nije vlasnik rudnika, te da rudari svoje probleme trebaju rješavati sa Elektroprivredom. Pri tom prešućuju činjenicu da je Vlada FBiH vlasnik Elektroprivrede, koja je vlasnik rudnika. Zaokupljena višedecenijskom pljačkom rudnika putem kriminalnih javnih nabavki, vlast ali i rudničke uprave koje je ista postavljala, za sve ove godine nisu sačinili razuman i neophodan program pravedne tranzicije rudnika. Ma koliko ta ista vlast o tome lagala pokušavajući obmanuti javnost pričama o tobožnjem restrukturiranju i modernizaciji, do kojih nikad nije došlo. Bez obzira na sve ministarske „analize, testne faze i nove organizacione modele“.