foto: Dženat Dreković/NOMAD

Muhamedbegović: Socijalna osjetljivost tajkunolikog premijera

Ne dajmo bogatima da kupuju jeftiniji hljeb

Ponovo se ukazao neizbježni Fadil Novalić. Ovaj put u emisiji mudrog naziva „Rezime“ Federalne televizije. U emisiji koja se emituje kao dodatak dnevnika, novinar u studiju, u formi lažnog hard talka postavlja pitanja gostima, najčešće političarima, vladinim predstavnicima i viskopozicioniranim imenovanim dužnosnicima. Dok politički uticajnim gostima postavljaju pitanja o „aktuelnim temama“, po pravilu bez „škakljivih“ potpitanja (nije dobro nervirati uticajne goste), novinari-voditelji emisije, često su naoružani namrštenim i pomalo zamišljenim licima, valjda smatrajući da će tako doprinijeti kvalitetu i „ozbiljnosti“ emisije. U 194. epizodi pomenutog serijala, emitovanoj u petak (17. juna 2022) premijer, koji je prije nekoliko godina, gostovao i u prvoj epizodi serijala, uobičajeno je spinovao o „širokom spektru“ ekonomsko socijalnih tema.

Nakon što je na početku razgovora iznio čvrst stav o tome kako je neprihvatljivo da ljudi iz službe jednog federalnog ministra postavljaju uređaj za špijuniranje na vozilo drugog federalnog ministra, parkirano u njegovoj privatnoj avliji, premijer je mudro zaključio da su „đubriva i zemlja ustvari energija“. Potom je u studiju podijelio i „svoje otkriće“ da je oružana invazija Rusije na Ukrajinu ustvari „sukob privrednih giganata“. Namršteni novinar Federalne televizije potom je upitao premijera o mogućnosti smanjenjenja cijene hljeba. Gost-premijer se nije dao zbuniti, te je spremno objasnio stav vlade o mogućem subvencioniranju cijene hljeba:

„Znači, mi, kao Vlada, mogli bi reć’: Evo svaku, jel’, kilu hljeba, veknu, znači, sufinansiramo sa pola marke. Mi bi tad mogli očekivati da bi hljeb bio jeftiniji, znači pola marke i dostupniji stanovništvu, naročito siromašnom sloju. No međutim, pitanje je bi li na to reagirali trgovci tako što bi snizili za pola marke, jer tržište je slobodno i oni imaju pravo da cijene hljeb koliko god hoće. Znači, moram napomenuti da mi skupljamo javne prihode od svih građana i siromašnih i bogatih i srednje bogatih itd. I mi bismo sufinancirajući hljeb, znači, omogućili bogatima da kupuju još jeftinije hljeb, a to nema potrebe. Mi ne želimo graditi takvo društvo. To nije socijalna jednakost. Mi ubiremo porez od svih, preko hljeba čija je cijena tržišna i na drugoj strani potpomažemo socijalne kategorije.“

Smrknuti iskusni novinar Federalne televizije ne reaguje na premijerovu teoriju o socijalnoj jednakosti koju bi moglo ugroziti vladino sufinanciranje hljeba od pola marke. Novinar se ne bakće ni premijerovom teorijom po kojoj će pola marke uštede po hljebu, bogate učiniti još bogatijim. Umjesto toga, novinar pita: „To važi i za gorivo?“

Premijer koji, zbog socijalne jednakosti, ne dozvoljava da bogati na kupljenoj štruci hljeba svaki dan uvećavaju svoje bogatstvo za pola marke, spremno odgovara: „To važi i za gorivo. To važi za sve.“

Iako nezaustavljiva premijerska gaf mašina opasnih namjera u svom odgovoru ističe „socijalnu osjetljivost Vlade FBiH“ u stvarnom životu običnih građana ista ne postoji. Naprotiv, u svojoj superhikovskoj ulozi Vlada FBiH čini sve da bogati – uključujući i vlastima bliske tajkune „koji su se snašli“ – postanu još bogatiji, pri tome gurajući većinu stanovništva u ekonomski ponor, čije se dno više ni ne nazire.

Premijerova tajna formula za 50.000 otkaza

Snažno i srčano štiteći ekonomske interese „uglednih privrednika“, premijer ni u ludilu neće spomenuti ogroman profit koji ostvaruju privatni vlasnici kapitala, a koji je u prošloj godini bio veći od tri milijarde KM. On neće precizno ni jasno, baš kao ni resorni ministri u njegovoj Vladi, objasniti gdje i po kojim to kriterijima su bespovratno skrhane stotine miliona od poreza građana „na ime pomoći privredi“. Koliko para i na koji način su federalna ministarstva (nepovratno, netransparentno, bez povratnih informacija i često protivno sopstvenim uredbama), dala firmama u protekle dvije godine na ime „otežanog poslovanja u vrijeme pandemije“, najbolje pokazuju detaljne informacije iz negativnih mišljenja Ureda za reviziju institucija FBiH, čiji izvještaji još uvijek završavaju u tamnim ladicama tužilaštava. U nadi da će ovi izvještaji probuditi tužilaštva iz višedecenijskog koruptivno-partokratskog sna, vratimo se premijerovoj socijalnoj osjetljivosti i njegovim objašnjenjima zašto se ne mogu povećati minimalne plate.

Kao što neće spomenuti mogućnost da se plate radnika povećaju iz enormnih dobiti privatnih kompanija, premijer opasnih namjera, ni u ludilu neće reći da bi eventualno smanjivanje doprinosa na plate superbogate poslodavce učinilo još bogatijim, kao i da radnicima to neće značiti ništa sve dok povećanje plata ne bude zakonom jasno određeno. Izmjene fiskalnih zakona, koje premijeru i poslodavcima služe kao odbrana od zahtjeva za povećanje plata radnika, sigurno neće omogućiti da novac od smanjenjenja doprinosa na plate mora ići u povećanje plata. Možemo li pogoditi gdje će završiti razlika koja bi nastala smanjenjem doprinosa na platu u slučaju da zakon to jasno ne navede? Treba biti naivan i povjerovati da će se kod krupnih poslodavaca, koji uz pomoć Vlade FBiH čine sve da se obezglavi sindikat radnika, probuditi nepostojeća empatija prema radnicima, pa da će isti bez zakonske obaveze, taj novac dati za povećanje plata radnicima. Prije će biti da će razliku od smanjenja poreza bogati poslodavci utrpati u svoje džepove već natrpane masnim profitom najvećim dijelom i ostvarenim na bijednim platama radnika.

Pored „neophodne izmjene fiskalnih zakona“ mecena tajkuna – Novalić, prijedlog povećanja minimalne plate na 1.000 KM u FBiH odbija onim istim argumentima kojima nas u svojim brojnim saopštenjima obasipa Udruženje poslodavaca. Naime, spomenete li dizanje radničkih plata premijer i alava poslodavačka bratija po pravilu „liberalnog kapitalizma“ složno i glasno zaprijete masovnim otkazima.

Tako će, samo dvije sedmice prije spomenutog gostovanja na FTV-u, u jednoj drugoj televizijskoj emisiji, premijer biti zamoljen da komentariše, za poslodavace uznemirujući, prijedlog o povećanju minimalne plate na 1.000 KM.

„Šanse postoje, ja ne želim sad licitirati 1.000 ili 700 KM, ako bismo digli na 1.000 KM, sigurno bismo izgubili 50 hiljada radnih mjesta“, zaključit će premijer koji je prije 18 mjeseci zajedno sa svojim partijskim kolegom Fahrudinom Solakom pred državnim sudom optužen za udruživanje radi činjenja kaznenih djela u vezi sa djelima “zloupotreba položaja ili ovlasti, primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem, pranje novca, krivotvorenje ili uništenje poslovnih ili trgovačkih knjiga ili isprava, krivotvorenje službene isprave i povredu obveze vođenja trgovačkih ili poslovnih knjiga i sastavljanja financijskih izvješća i njihovo falsifikovanje ili uništavanje“.

Koju ekonomsku formulu je u ovom slučaju koristio, te je tako brzo i precizno izračunao da će upravo 50.000 ljudi ostati bez posla, ako bi 1.000 KM iznosila minimalna plata, prvi čovjek Vlade FBiH nije elaborirao. Kako je novinaru u studiju premijerovo prijeteće objašnjenje bilo sasvim logično, isti nije postavljao daljnja pitanja. Smatrajući valjda da je otkaz za 50.000 ljudi ekonomsko-socijalno potpuno nebitna tema.

Nažalost, izjava-prijetnja premijera o mogućim otkazima za 50.000 radnika u slučaju povećanja minimalne plaće na 1.000 KM je samo jedan od brojnih medijskih ispada u kojima isti ne propušta da, kao zaštitnik krupnog i jaranskog tajkuniziranog kapitala, brani njihov profit, uporno sprečavajući povećanje minimalne plate u FBiH. Kao i većina „neoliberalnih“ i „nezavisnih“ ekonomista, čiji su javni istupi i „ekonomske analize“ na liniji očuvanja visokih ekstraprofita domaćih poduzetnika (vrlo često i naručitelja „ekonomskih analiza“) i Novalić povećanje minimalnih plata uslovljava uvijek „neminovnom“ izmjenom fiskalnih zakona, a do koje nikako ne dolazi. Ovo je svakako sjajna financijska situacija za gazde u polurobovskom „realnom sektoru“ u FBiH. Držeći, čvrsto, skoro 6 godina, nepromijenjen ponižavajući, anticivilizacijski minimalac od 406 KM, prije nego što je konačno početkom ove godine isti podigla na još uvijek bijedne 543 KM, postojeća je Vlada FBiH na čelu sa lukavim premijerom, uspjela stotine miliona KM profita utrpati u džepove bliskih joj „uspješnih privrednika“- tih „snalažljivih i kontroverznih biznismena“ koji su svoja carstva često sagradili na temeljima pljačkaške tajkunske privatizacije pod direktnim pokroviteljstvom kradljive vlasti, te ih dalje potom (legalno) razvijali na mizernim platama radnika i stalnim, nekažnjenim zakidanjem njihovih prava.

Keš dajemo bogatima, sirotinja ionako ne zna za bolje

Drsko izvrćući činjenice Novalić neumorno i neuvjerljivo priča o tome kako ova Vlada želi graditi socijano osjetljivo društvo u kojem se bogati neće dodatno pomagati novcem građana. Ovakvoj besprizornoj laži slabo da iko više vjeruje. Navedimo nekoliko svježih primjera koji pokazuju kako to Vlada FBiH, koja ni sama ne zna u kakvom se mandatu nalazi, nastupa kao inverzni Robin Hood.

Samo prije par sedmica Novalićev nekadašnji radni kolega iz Cimosa, aktuelni ministar energije, industrije i rudarstva Nermin Džindić je slavodobitno najavio kako ministarstvo na čijem je čelu (već 7 godina) počinje da daje bespovratna sredstva fizičkim licima za kupovinu novih električnih (10.000 KM) i hibridnih vozila (5.000 KM). Znajući da mizerno plaćeni radnik u Bosni i Hercegovini ni u najluđim snovima ne može priuštiti kupovinu ovih vozila, čija je najniža cijena oko 40.000 KM, jasno je da su ovi keš poticaji iz budžeta, koji pune jedni od najsiromašnijih građana u Evropi, namijenjeni ustvari malom broju onih najbogatijih. Iako je ovaj propagandni potez Vlade i federalnog ministarstva energije, a koji će koštati milion KM, predstavljen kao dokaz opredijeljenosti Vlade ka procesu dekarbonizacije transporta, u stvarnosti on ne samo da potvrđuje drsku socijalnu neosjetljivost vlasti, nego vjerno oslikava potpuno nerazumijevanje vlasti šta je to istinska i pravedna energetska tranzicija. Naime, pravedna energetska tranzicija podrazumijeva da novac skupljen kroz poreze treba da se usmjerava u projekte obnovljive energije koji će imati socio-ekonomske benefite za što veći broj građana, od kojih je novac i prikupljen. Ta društvena korist pri tome treba biti jasna, mjerljiva i nediskriminatorna.

Naravno da je pomenuti milion KM mogao biti potrošen mnogo pametnije. Recimo za instalaciju malih solarnih elektrana ukupne snage oko 700 kW postavljenih na krovove objekata od javnog značaja. Konkretno, to bi omogućilo da se na krovove stotinu (100) domova zdravlja, škola, bolnica, predškolskih i socijalnih ustanova instaliraju solarnih paneli koji će imati 7 kW snage po svakom objektu. Ipak, umjesto toga, pomenuti milion KM će biti iskeširan maloj privilegovanoj grupi ekonomski vrlo dobrostojećih ljudi, kupaca skupih električnih automobila.

Nedugo nakon objave pomenutih „dekarbonizacijskih napora Vlade FBiH“, odnosno masne financijske potpore bogatim kupcima skupih automobila Džindićeva partijska drugarica, federalna ministrica okoliša je zadovoljno poručila javnosti da će iz njenog ministarstva svim građanima koji odluče kupiti domaće turističke aranžmane pokloniti vaučere u vrijednosti od 200 KM. Ukupna vrijednost ovih vaučera, koji će biti na raspolaganju građanima – turistima u sopstvenoj zemlji, kako je objavila ministrica, je 2 miliona KM. Na ovaj način ministrica će opet bolje stojećim građanima – turist patriotima omogućiti da budžetskim parama uživaju u ljepotama turističke ponude Bosne i Hercegovine. Svakako da siromašni građani o turističkim posjetama ne mogu ni maštati, s obzirom da su zaokupljeni stalnim razmišljanima kako da obezbijede hranu na stolu, za porodicu čija je potrošačka korpa sve bliža cifri od 3.000 KM. „Ali ova mjera podstiče turizam“, reći će neko. Da, ali taj turizam je ista ministrica već pogurala sa 30 miliona KM novca građana u toku pandemijske 2021. godine, iskeširavši i dodatnih 20 miliona KM pomoći sektoru prometa koji se naslanja na turizam.

I to na način koji je po mišljenju Ureda za reviziju protivan Uredbi koja reguliše „pomoć privredi u toku pandemije“.

Da li su ova 2 miliona KM mogla biti uložena u sanaciji deponije Uborak kod Mostara, čime bi se spriječilo trovanje zemlje i vode koje nastaje nakon svake kiše koja padne na ovu deponiju, ugrožavajući zdravlje ljudi koji žive u blizini deponije? „Moglo je, pa šta?“, zamišljam kako odgovara ministrica okoliša i turizma.

Financijska potpora i jeftina struja za profit prljave industrije

Onoliko koliko je socijalno neosjetljiva za probleme bijedno plaćenih radnika, Vlada FBiH je na drugoj strani itekako osjetljiva i empatična kada se radi o problemima privatnog kapitala. Vratimo se u novembar 2021. godine – braneći svoje visoke profite, velikim dijelom ostvarene na preniskim platama koje isplaćuju svojim radnicima, tokom agresivne, medijske kampanje za ograničenje povećanja cijene električne energije za industrijske potrošače, Udruženje poslodavaca FBiH otvoreno je zaprijetilo otkazima bijedno plaćenim radnicima, najavljujući tobožnje izgledno zatvaranje svojih privatnih firmi. Ovaj snažni medijski pritisak UP FBiH, pokazat će se veoma pametnom investicijom poslodavaca, s obzirom da će krajem prošle godine od strane Vlade FBiH biti pokrenuta hitna izmjena Zakona o električnoj energiji u Federaciji BiH, a sa namjerom ograničenja porasta cijena za industriju od 20% u odnosu na prosječnu cijenu u prethodnoj godini.

Uz Adnana Smailbegovića, predsjednika pomenutog udruženja ljubitelja visokih profita i jeftine radne snage u FBiH, početkom novembra 2021. godine su zbog najava JP Elektroprivreda BiH o povećanju cijena struje industrijskim potrošačima, tada složno, na press konferencijama zaprijetili valom otkaza potplaćenim radnicima, mnogi „uspješni poslovni ljudi“. Među nezadovoljnim industrijalcima bio je i Nikhil Mehta, indijski generalni direktor ArcelorMittala, firme koja je u klasičnoj bosanskohercegovačkoj mutnoj privatizaciji postala sretna vlasnica zeničke fabrike čeličnih armatura. Zenička čeličana u Mittalovim rukama decenijama uporno i nekažnjeno ispušta široki spektar opasnih, zagađujućih, kancerogenih materija u vodu, zrak i zemlju u svom užem i širem komšiluku.

Upravo je ova teškoindustrijska trovačnica Zenice, koja je u vlasništvu indijskog kralja čelika sa londonskom adresom, u 2021. godini ostvarila najveću dobit u Federaciji BiH u iznosu od impresivnih 199 miliona KM, a uz obrt od oko 960 miliona KM.

Sretnom Mittalu – koji je za jednu godinu ostvario skoro 200 miliona KM dobiti – na ime bespovratne financijske pomoći zvane „subvencije privatnim preduzećima i poduzetnicima“ Federalno ministarstvo vođeno ministrom Džindićem (podaci koje je NOMAD dobio od FMERI) je bespovratno dao 700.000 KM u 2020. godini.

Među društvom privrednika zabrinutih zbog poskupljenja struje tada je bio i Adem Hanić, uspješni direktor kompanije TMD Group u čijem su sastavu brojne fabrike iz oblasti mašinske industrije. Hanićeva TMD grupa je od Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije na ime „subvencije privatnim preduzećima i poduzetnicima“ dobila u 2020. godini – 358.420 KM. Sasvim slučajno, gospodin Hanić, vlasnik TMD Group je bliski prijatelj premijera Fadila Novalića, sa čijom kćerkom je i suvlasnik jedne firme.

U tadašnjem društvu ugroženih industrijalaca našao se i izvršni direktor fabrike Sisecam soda Lukavac, a koja je nakon privatizacije u vlasništvu turske megakorporacije Şişecam, jednog od najvećih evropskih proizvođača stakla. Fabrika sode u Lukavcu u protekloj 2021. je ostvarila dobit veću od 18 miliona KM. Radi se o impresivnom zagađivaču koji umjesto skupljeg i manje zagađujućeg mazuta, spaljuje stotine hiljada tona sumporom „bogatog“ lignita godišnje.

Društvo „ugroženih privrednika“ sa ostvarenim profitima teškim više stotina miliona KM u 2021. godini je zbog najave poskupljenja struje krajem prošle godine glasno zakukalo i ukazalo na moguće „nesagledive posljedice kako za privredu, tako i za stanovništvo i društvo u cjelini“, ako budu morali plaćati struju po visokim cijenama.

Valjda od velikog straha zbog moguće ugroze sopstvenih profita, na toj konferenciji su industrijalci potpuno zaboravili temeljni princip kapitalističke ekonomije, a na kojem sami vrlo uspješno posluju: potražnja i ponuda određuju cijenu roba na otvorenom tržištu. Sve u svemu, ono što je odabrano svemoćno društvo usplahirenih poslodavaca na potresnoj konferenciji za medije zahtijevalo, to je poslušna Vlada FBiH mjesec kasnije provela u djelo, te u federalni parlament uputila prijedlog nezakonite izmjene Zakona o električnoj energiji.

Normalno, Udruženju poslodavaca FBiH ovo razvaljivanje otvorenog tržišnog formiranja cijena nimalo nije zasmetalo, jer su visoki profiti „uspješnih poduzetnika“ ne samo sačuvani nego i povećani. Naime, svi oni su cijene svojih proizvoda zahvaljujući upravo principima otvorenog tržišta povećali, nekoliko puta (vidjeti pod: cijene hrane, čelika, aluminija, cementa, sode, mineralnog gnojiva). Pri tome su plate koje isplaćuju radnicima ostale zaleđene na starom ponižavajućem nivou. Dodamo li tu i izdašne poticaje koje su dobijali od Federalne vlade u vrijeme pandemije, veliki rast profita industrijskih igrača nije iznenađujući.

Savršena petlja tajkunolike vlasti

Parlamentarna većina će potom ponovo potvrditi staru bolnu istinu da odnarođena vlast na svaku prijetnju krupnog kapitala odmah podvija rep i poslušno mu liže ruku iz koje zbog toga poslije očekuje darove. Tako su poslanici u oba doma Parlamenta FBiH, glasali da zaštite profite firmi poput Arcelor Mittal Zenica d.o.o., GIKIL iz Lukavca (proizvodnja koksa i vještačkih đubriva), te dvije tvornice cementa u njemačkom i austrijskom vlasništvu. Radi se o kompanijama čiji su proizvodi ostvarili ludačka višestruka povećanja cijena donoseći svojim vlasnicima isto tako enormne dobiti u posljednjoj godini, ali ne i povećanje plata svojim radnicima. Cijene proizvoda pomenutih gigantskih industrijskih ekoloških siledžija koje se prodaju na globalnom tržištu su u posljednjih 9 mjeseci više nego udvostručene. „To je samo stvar ponude i potražnje“, zamišljam kako se smješkaju braća Mittal dok trljaju ruke ogrezle u neprekidnom ekološkom zločinu nad ljudima i prirodom.

Tako je megatrovač iz Lukavaca indikativnog imena – GIKIL (Yes, We Kill You) u toku 2021. godine ostvario prihode od 432 miliona KM i pri tome napravio čistu dobit od skoro 63 miliona KM. Lukavac je industrijski grad blizu Tuzle u kojem je nesretno stanovništvo višedecenijski talac prljavih industrija (fabrike metalurškog koksa, cementa i industrijske sode) i gdje je broj oboljenja pluća 4 puta veći od broja oboljenja u opštinama Tuzlanskog kantona bez otrovne hemijske industrije.

Na sjednici parlamenta FBiH, prilikom pomenute kriminalne izmjene Zakona, parlamentarcima će se nakon premijera Novalića, koji je pohvalio mudrost parlamentaraca, obratiti i agilni privatnik Adnan Smailbegović, specijalni gost Parlamenta FBiH. U nadahnutom govoru, zadovoljni vlasnik fabrike stolica sa pogonima u Ilijašu i Visokom se zahvalio parlamentarcima, koji su, prema njegovim riječima, pokazali veliku mudrost i izmjenom zakona spasili i privredu i radna mjesta.

Za razliku od Smailbegovića, kojem je tom prilikom dozvoljeno da pohvali mudrosti narodnih predstavnika, na istoj sjednici, a na kojoj se raspravljalo i o Zakonu o PIO, isti parlamentarci nisu udovoljili zahtjevu predstavnika penzionera FBiH da se obrati Parlamentu, jer je pomenuti želio izraziti nezadovoljstvo izmjenom ovog zakona, kojom se policajci dovode u izuzetno privilegovani položaj pri penzionisanju, a što će penzioni fond koštati dodatne desetine miliona KM godišnje.

Sve u svemu, industrijski potrošači struje, a među njima i neprocesuirani ekološki nasilnici će i dalje imati jeftinu struju. Pri tome će plate radnika u „industrijskom sektoru“ ostati iste – u prevodu ponižavajuće niske. A JP EP BiH će, pored švicarskih i slovenačkih nakupaca struje sa jednim ili dva zaposlena, moći i sama da nešto struje izveze po veoma visokim cijenama, te tako ostvari dobit, koja se, po partokratijskom običaju, neće ulagati u uređaje za redukciju otrovnih emisija iz dvije zastarjele termoelektrane. Po ustaljenoj šemi, ostvarenu dobit JP EP BiH će uzeti njen 90% vlasnik – „socijalno osjetljiva” Vlada FBiH.

Taj novac će potom biti podijeljen kao bespovratna pomoć kroz transfere „privredi“ koja već dobija jeftinu struju i čija prljava tehnologija ubija građane ove zemlje. Time se zatvara krug pogodovanja krupnom kapitalu od strane „socijalno osjetljive“ Vlade i pretvara u savršenu beskonačnu petlju, za sada, nekažnjenog kriminala.

Almir Muhamedbegović

Nedodirljivi gadovi
Almin zakon
Rudari su krivi za sve