foto: Dženat Dreković/NOMAD

Muhamedbegović: Vuk, baka i izvoznici struje

BiH je izvoznik električne energije broj jedan u jugoistočnoj Evropi.“

Oslobođenje, 16. februar 2021.

“Baka mi je uvijek govorila jedno – trebaš da kupiš jeftino, prodaš skupo i paziš da ne pobrkaš. Trik nije struja, nego dobra organizacija posla.”

Ovako je svoju formulu uspjeha prije nekoliko godina objasnio vlasnik i osnivač kompanije EFT (Energy Financing Team) Group, Vuk Hamović, koji važi za jednog od najbogatijih ljudi u regiji. Sin generala Jugoslovenske narodne armije i suosnivač beogradskog nedjeljnika Vreme je višedecenijski igrač na međunarodnim tržištima električnom energijom. Pomenuti Hamovićev konglomerat, kompanija sa londonskom adresom, strujom snabdijeva državne elektroprivrede, sistem operatore i velike industrijske potrošače u 20 zemalja centralne i jugoistočne Evrope, kao i zemalja Baltika i Turske. Danas 72-godišnji Hamović, ekonomsku logiku svoje bake, o jeftinoj kupovini i skupoj prodaji, uspješno sprovodi i u Bosni i Hercegovini. Njegova firma izvozi skoro kompletnu struju koju proizvodi u vlastitoj termoelektrani Stanari, lociranoj u blizini Doboja. Ova termoelektrana, instalisane snage 300 MW (u stalnom pogonu od septembra 2016. godine), struju pravi spaljujući mekani lignit iz površinskog rudnika Stanari, i jedina je u privatnom vasništvu, od ukupno pet termoelektrana koje rade u Bosni i Hercegovini.

Uz malu pomoć vještaka neopterećenih etikom, u standardnoj tajkunskoj muljaži, ovaj ekonomista sa diplomom Beogradskog univerziteta je od, za klijentelizam uvijek raspoložene Vlade RS-a, kupio samo financijski zdravi dio pomenutog rudnika. Zemljište površine 267 hektara ispod kojeg se nalaze rezerve lignita (100 miliona tona) procijenjene na 6 milijardi KM, nekrunisanom balkanskom kralju struje, prema pisanju CIN-a, dato je na korištenje bez naknade. Prethodni dugovi rudnika veći od 11 miliona KM, odlukom vlada na čijem čelu je prvo bio Dragan Mikerević, a potom i današnji nekrunisani kralj kriminala RS-a, Milorad Dodik, nisu bili pridodati Hamovićevom poslovnom carstvu. Uz otvorenu, ali pravno vrlo upitnu podršku pomenute dvojice premijera, rudničke novčane dubioze su velikodušno natovarene na grbaču većinskog vlasnika Vlade RS i entitetskih fondova, da bi potom bile istovarene u stečajni bezdan.

U toku posljednje tri godine, veletrgovci strujom su iz BiH izvezli ukupno 17.894 GWh. Samo u toku dvije godine (2018. i 2019) vrijednost izvoza struje iz zemlje, koju kleptokratske vlasti nazivaju „jedinim regionalnim izvoznikom struje“ bio je 1,149 milijardi KM. Pretpostavka je da je vrijednost izvoza struje iz BiH u zadnje tri godine veća od 1,6 milijardi KM.

Sa izvezenih 5.682 GWh (31,8% ukupnog izvoza struje iz BiH) kompanija EFT Rudnik i Termoelektrana Stanari je neprikosnoveni šampion među trenutnih 16 registrovanih izvoznika struje. Tu je i firma istog vlasnika EFT Bileća koja je zadužena za hercegovačke tržišno strujne operacije. Njen izvoz iz BiH za zadnje tri godine iznosi oko 700 GWh. Tako EFT Group obavlja skoro 36% od trogodišnjeg izvoza struje iz BiH (oko 6.400 GWh). Koliku dobit je ostvario Vuk Hamović, teško je reći, ali s obzirom na količine izvezene struje, sigurno se radi o iznosu koji izaziva vrtoglavicu.

Koji su ostali značajniji izvoznici (preprodavci) struje iz BiH, koji dijele godišnji finacijski kolač od skoro 575 miliona KM?

Ko najviše profitira od izvoza struje proizvedene u Bosni i Hercegovini? 

Ovim (investicijom u Blok 7, op.a.) BiH zadržava svoju poziciju aktivnog izvoznika struje.“

Edhem Bičakčić, Al Jazeera Balkans, 7. mart 2019.

GEN-I

Prema DERK-ovim godišnjim izvještajima za 2018, 2019, i 2020. slovenačka kompanija GEN-I, registrovana u BiH, je drugi izvoznik struje iz BiH. U posljednje tri godine GEN-I je iz BiH izvezla 2.199 GWh, što je 12,3% od ukupnog trogodišnjeg izvoza struje iz BiH. Ova kompanija, čiji su vlasnici slovenačke kompanije GEN energija i GEN-EL naložbe, sa 50% udjelima, osim u našoj zemlji ima svoje kćerke firme u Austriji, Italiji, Bugarskoj, Srbiji, Hrvatskoj, Makedoniji, Kosovu, Albaniji, Grčkoj, Turskoj, Ukrajini i Gruziji. Iz kompanije ponosno ističu da od januara 2021. svoje potrošače u Sloveniji snabdijevaju isključivo strujom koja dolazi iz obnovljivih izvora. Ipak, ovom slovenačkom veletrgovcu nije mrska ni struja iz naših termoelektrana, koju uspješno izvozi.

Alpiq Group

Alpiq Group je švicarski međunarodni trgovac strujom koji je registrovan pod imenom Alpiq Energija BH u Sarajevu još 2008. godine. U Švicarskoj ova firma, pored hidroelektrana, posjeduje i nukleranu elektranu. Poznati švicarski veletrgovac i snabdjevač strujom je preko svoje sarajevske podružnice u zadnje tri godine iz Bosne i Hercegovine isporučio oko 1.830GWh, što je 10% ukupnog izvoza struje iz BiH. U mračnim vodama pogodovanja Vlade FBiH, ova kompanija je davne 2010. isplivala i kao ozbiljan kandidat za izgradnju bloka 7 TE Tuzla.

„Svaki inžinjer elektrotehnike je svjestan šta jedan ovakav projekat znači ne samo za EPBiH, već i za cijelu BiH i nijedan vam sigurno neće reći ništa loše o kompaniji kakva je Alpiq“, reklamirat će švicarsku firmu u intervjuu Oslobođenju, prije 11 godina, tadašnji generalni direktor JP EPBiH Amer Jerlagić. Ipak kao i tri „ozbiljne strane firme sa impresivnim referencama“ prije njega, i Alpiq će sa pretendentske pozicije za izgradnju Bloka 7, odnijeti novi mutni val političkih turbulencija unutar Vlade FBiH.

Godinu ranije, 2009. upravo će Alpiq Energija BH, zajedno sa kompanijom EFT Group Vuka Hamovića kupiti bilansne viškove struje od JP EPBiH. U toku trajanja same isporuke, cijena struje će, na zahtjev EFT-a i Alpiqa, biti osjetno umanjena u odnosu na ugovorenu. Ovo pogodovanje trgovcima strujom će Elektroprivredi BiH tada donijeti višemilionski minus, a direktoru Jerlagiću i dvanaestorici „veličanstvenih“ iz uprave i nadzornog odbora JP EPBiH – krivične prijave. Sve zbog sumnje da je štetnom promjenom prvobitnog ugovora o prodaji struje, EPBiH izgubila 36 miliona KM u 2009. godini. Navedena krivična prijava Federalne financijske policije iz 2013. godine, podnesena zbog sumnje u Jerlagićevu zloupotrebu položaja, se, prema CIN-ovoj bazi, i dalje vodi kao aktivna.

Pomenute tri veletrgovačke firme za tri godine su iz BiH izvezle ukupno oko 10.500 GWh. Ostale veletrgovačke kompanije, među kojima su AXPO BiH sa matičnim sjedištem u Švicarskoj i Petrol BH Oil (Ljubljanska Petrol Grupa) su ostvarile trogodišnji izvoz struje u iznosu nešto većem od 3.300 GWh. Tako na privatne veletrgovce u BiH, koji su ekspoziture inostranih strujnih igrača otpada oko 76,7 % ukupnog trogodišnjeg izvoza.

Navedeno je prikazano u sljedećoj tabeli.

Elektroprivredni outsideri u strujnoj izvoznoj utakmici 

Naša država jedini je aktivni izvoznik električne energije u regionu…“

A kako se u ovoj izvoznoj utakmici snalaze naši domaći igrači, naviknuti na tržišni monopol i političko upravljanje lišeno zdravog ekonomskog razuma? Od tri elektroprivrede, koje su pod direktnom kontrolom političke vlasti u BiH, najviše struje je u posljednje tri godine izvezla Elektroprivreda RS, ukupno 2.408 GWh, što je 13,5% ukupnog izvoza struje iz BiH. JP Elektroprivreda BiH i JP EPHZHB su za taj period izvezle svaka oko 900 GWh, odnosno približno po 5% ukupnog izvoza. Ove tri partikratijske firme su izvezle u posmatranom periodu nešto više od 4.000 GWh, što čini 23,3% od ukupnog izvoza struje iz BiH za posljednje tri godine. U toku istog perioda sve tri elektrorivrede su uvezle oko 1.800 GWh, što čini oko 33% od ukupno 5.494 GWh uvezene struje u BiH.

Odakle dolazi struja koja se izvozi iz BiH? Skoro sve količine struje koje maštoviti svjetski veletrgovci izvoze (izuzmemo li strujnog kralja Hamovića) se kupuju na unutrašnjem, veleprodajnom tržištu upravo od tri domaće elektroprivrede koje ih prodaju kao sopstvene bilansne viškove. Ovo tržište DERK u svom izvještaju naziva „dinamičnim“. Možda je jedan od razloga za pomenutu dimaničnost i činjenica da se na tom tržištu električna energija, proizvedena u elektranama, prije nego što bude isporučena krajnjem kupcu, često kupuje i prodaje više puta, uz manipulacije cijenama, na koje ni međunarodna pijaca struje nije imuna.

Elektroprivredni viškovi prljave struje za profit veletrgovaca 

U posmatranom trogodišnjem periodu na unutrašnjem veleprodajnom tržištu, ubjedljivo najveći prodavac sopstvenih bilansnih viškova struje je JP EP BiH koja je prodala oko 6.400 GWh. Ova struja je najvećim dijelom završila izvan BiH (ovo je skoro 36% ukupno izvezene struje). Druga federalna elektroprivreda, kojom, iza etnopolitičkog paravana, trenutno upravlja HDZ, je veletrgovcima prodala za isti period oko 3.950 GWh. Na istom tržištu Elektroprivreda RS je veletrgovcima prodala oko 1.950 GWh. Tako su tri stranački kontrolisane elektroprivrede u posmatranom trogodišnjem periodu na unutrašnjem veleprodajnomnom tržištu prodale zajedno preko 12.000 GWh.

Nakon što su ovu električnu energiju, većinom kao sopstvene bilansne viškove, prodali veletrgovcima, ona je završila kao izvozna roba iz BiH. S obzirom da su ugovorne cijene poslovna tajna teško je odrediti profit koji je ostvaren ovim usmjerenim kretanjem elektrona u druge zemlje. Ako su veletrgovci u prosjeku ostvarivali 10 KM dobiti po izvezenom MWh (konzervativna procjena), to bi značilo da su za 7.400 GWh (7,4 miliona MWh), koje su kupili unutar BiH od tri elektroprivredna preduzeća u BiH (bez struje koju je izvezao EFT Group), mogli ostvariti 74 miliona KM dobiti za tri godine. Da li su umjesto prodaje veletrgovcima u BiH, elektroprivrede svoje viškove struje, većim dijelom proizvedene spaljivanjem uglja i trovanjem građana u BiH (izuzetak je Elektroprivreda HZHB koja ne posjeduje termoelektrane), mogle same izvesti, i tako dobit umjesto u džepove veletrgovačkih nakupaca, položiti na svoje račune?

Strujno naravoučenije Vukove bake

Čini se da ono što je logično za Hamovića, njegovu baku i nakupce izvoznike struje, nije baš logično za tri elektroprivrede u BiH koje u trogodišnjem izvozu struje vrijednom oko 1,6 milijardi KM učestvuju tek sa 23,3%. Istovremeno, kako je već navedeno, najveći dio, odnosno 76,7% pomenutog trogodišnjeg izvoza električne energije iz BiH, koju njeni vlastodršci vole zvati „jedinim regionalnim izvoznikom struje“, otpada na veletrgovce električnom energijom koji su registrovani u BiH za međunarodnu trgovinu električnom energijom, a čije su matične kuće izvan BiH.

Radi li se ovdje o pukoj nesposobnosti tri monopolska elektroprivredna preduzeća, tih bastiona kleptokratije, da se prilagode uslovima tržišne utakmice koja se igra na terenu neoliberalnog tržišta električnom energijom i u kojoj učestvuju igrači koji ne prezaju od cjenovnih manipulacija i višestrukih prodaja jedne te iste količine struje. Ili je to pak standardna „sposobnost“ kleptokrata da, zloupotrebljavajući stranački dobijene ovlasti i pozicije, sklapaju mutne ugovore, štetne po sopstvene elektroprivredne firme, ali unosne za uski stranački čopor iz kojeg dolaze, kao i za veletrgovačke mešetare? Ili možda sve od navedenog. Teško je povjerovati da se pri prodaji na veletržištu BiH može postići bolja cijena nego pri dugoročno, dobro isplanirano ugovorenom izvozu. Na kraju krajeva, zašto bi bilo koji trgovac izvozio struju, ako nije siguran da će je moći pri tom izvozu prodati po cijeni većoj od one po kojoj ju je kupio na unutrašnjem tržištu.

Uprkos bezbrojnim pametnim knjigama o pravilima tržišta, glavno pravilo svake pijace, opisano ekonomskom formulom Vukove bake, je suština liberalne ekonomije: „Robu prodaj po cijeni što višoj od one po kojoj si je kupio.“ Radite li suprotno, za to mogu postojati dva razloga. Prvi je da ne znate razlikovati veći od manjeg broja, što je malo vjerovatno (ali ne i nemoguće imajući u vidu kvalitet obrazovanja u BiH). Ipak, jedan drugi razlog zbog čega uprave elektroprivrede ne slušaju pomenuti savjet je mnogo vjerovatniji. Bez obzira što vlast u BIH elektroprivrede naziva „našim“, to nikako ne znači da su one istinski naše javno dobro. Nazivajući elektroprivrede „našim“ vlast ustvari govori strašnu istinu o partikratijskom posjedovanju javnog dobra koje je u koruptivnim kandžama političkih partija. Stoga vlast zagušena škripanjem sopstvene koruptivne mašinerije, pomenutu bakinu mudrost čuju kao loš citat Ilije Čvorovića:

Prodaćemo jeftino, a naši ‘partneri’ neka prodaju skupo. A nas, ako se sjete na Dan zahvalnosti sjete. Ako se ne sjete, tražićemo nove ‘partnere’. 

Almir Muhamedbegović