Samo nekoliko sati nakon što je 30. decembra 2024. Vlada FBiH donijela Odluku kojom je najniža plata za period od 1. januara do 31. decembra 2025. godine utvrđena u neto iznosu od 1.000 KM, Udruženje poslodavaca FBiH je pokrenulo novu medijsku ofanzivu kako bi se pomenuta odluka prikazala pogubnom za cijelo društvo. Po oprobanom receptu koji primjenjuju već desetak godina, kad god se potegne pitanje povećanja anticivilizacijski niskih plata radnika, Udruženje poslodavaca Federacije BiH pokrene kampanju širenja straha i panike u javnom prostoru.
“Ovo će sasvim sigurno u realnom sektoru dovesti do otpuštanja radnika jer ovakvo povećanje poslodavci ne mogu izdržati“, reći će odmah po donošenju odluke Vlade FBiH, nezadovoljni Sefudin Čengić, novoizabrani predsjednik navrat-nanos uskrslog Ekonomsko socijalnog vijeća, usput najavljujući rast cijena i inflaciju.
Čengić je i direktor firme Centrotrans d.d. Sarajevo koja je postratnom privatizacijom došla u poduzetne privatne ruke, većinskog njemačkog kapitala sa bosanskim korijenima. Pomenutom pretvorbom društvene u privatnu svojinu Čengić, nekadašnji direktor društvene kompanije, je postao vlasnik više od 18% dionica Centrotransa d.d., koji je u posljednje tri poslovne godine ostvario čisti profit od oko 10 miliona KM. Koliko radnika u ovoj firmi prima minimalnu platu, te da li u ovoj firmi postoji sindikalno organizovanje, Čengić nije naveo.
Isti dan, odluku Vlade FBiH spremno je nanož dočekao Adnan Smailbegović, predsjednik UPFBiH koji će tako samo nastaviti poslodavački igrokaz zastrašivanja radnika i širenja panike. Kao i mnogo puta do sada, Smailbegović će pokazati da su prijetnje otkazima radnicima nezaobilazan dio njegovih medijskih ispada:
“Ne da će biti problema, već nas čeka kolaps privrede. Ovo je katastrofa. Ne bih licitirao sa ciframa, ali sasvim sam siguran da ćemo imati ogroman broj radnih mjesta izgubljenih. Od jutros imam pedesetak poziva i svi najavljuju otpuštanje radnika ili zatvaranje firmi. Vjerujem da će za neke firme od ponedjeljka ta otpuštanja polako početi.“
Smailbegović je milioner i suvlasnik kompanije Wood Team d.o.o. iz Ilijaša. U posljednje tri godine više od tri stotine radnika zaposlenih u ovoj firmi je svojim radom stvorilo dobit od 11,8 miliona KM. U prosjeku svaki radnik zaposlen u Smailbegovićevoj firmi je napravio profit veći od 12.000 KM godišnje. Koliko radnika u ovoj firmi ima neto plate manje od 1.000 KM nije poznato, kao što nije poznato da li postoji sindikalna organizacija u istoj. I uprkos činjenici da radnici zaposleni u njegovoj kompaniji stvaraju milione profita, Smailbegović je alergičan na intervencije Vlade koje bi poboljšale ekonomski položaj tih istih radnika. Njegovi brojni spinovi dokazuju da on smisao vladinih intervencija vidi jedino u zaštiti interesa krupnog kapitala, bilo da se radi o redovnim milionskim budžetskim poticajima, ograničavanju cijene električne energije za industriju (koja je donijela stotine miliona štete JP Elektroprivreda BiH), vanrednoj financijskoj pomoći iz budžeta ili rezanju poreskih i socijalnih davanja.
Na odluku Vlade FBiH (koja je, poput prethodne vlade FBiH, svojim nedonošenjem Zakona o minimalnoj plati i nepokretanjem pitanja potpisivanja opšteg kolektivnog ugovora u Federaciji i sama doprinijela groznom ekonomskom položaju radnika) reagovao je otvoreni zagovornik neoliberalnog kapitalizma, federalni zastupnik Admir Čavalić, koji se tako pridružio kampanji zaštite interesa poslodavaca, ali i širenja straha među radnicima:
“Procjene su da je u startu 20.000 do 30.000 radnika u FBiH ugroženo… Ali to je tek početak. Oni radnici koji prežive ovu uredbu će vjerovatno imati priliku da se upoznaju sa užasnom praksom nazvanom ‘koverta’ tj. vraćanjem dijela plate poslodavcu. Istina, ova praksa i sada postoji – na sramotu poslodavcima koji je koriste – ali će se sigurno intenzivirati jer ne možete uredbom tek tako urediti visine plate.“
Osim što je nespretno “objasnio“ da u startu 20-30 hiljada radnika „neće preživjeti Uredbu“ nekadašnji direktor Kantonalne agencije za privatizaciju TK (kao kadar SzBiH), je propustio da objasni kojom je metodologijom došao do procijenjenih brojki od 20 do 30 hiljada ljudi koji će ostati bez posla. Doktor ekonomskih nauka je, nažalost, propustio da pomenutu „užasnu praksu“ poslodavaca nazove njenim pravim imenom. Kada koristi eufemizam „užasna praksa“, koju, ruku na srce jasno osuđuje, Čavalić ustvari govori o krivičnom djelu iznude. Naime, kada radnici pod prijetnjom otkaza od strane poslodavca moraju da “vraćaju“ dio zarađene plate poslodavcu, onda je poslodavac ništa drugo do reketaš koji čini krivično djelo iznude. Čavalić je osnivač i predsjednik Udruženja “Multi“ koje zagovara liberalno tržište uz minimalno uplitanje države.
Činjenice o kojima udruženi poslodavci šute
Navedene izjave koje se u velikom dijelu svode na širenje straha putem prijetnji valovima otkaza su samo mali dio baražnih medijskih objava putem kojih ljutiti predstavnici Udruženja poslodavaca, i njima skloni ekonomisti – zagovornici “slobodnog“ tržišta radne snage, nastoje da Odluku Vlade FBiH kojom je najniža plata za 2025. godinu utvrđena u neto iznosu od 1.000 KM, prikažu što gorom i što glupljom, ne bi li se ista povukla.
Naravno, u ovom ciljanom medijskom “polu-mahnitanju“ razgoropađenih poslodavaca, činjenice o dobrim stranama ove odluke – poput bar djelimičnog reduciranja pandemijskog siromaštva radnika, usporavanja (ne i zaustavljanja) masovnog i nepovratnog odlaska radno sposobnog stanovništva iz zemlje, vjerovatnog porasta BDP-a, ali i financijskog jačanja klimavog penzionog i zdravstvenog sistema, kroz priliv doprinosa za penziono i zdravstveno osiguranje, kao i osiguranje od nezaposlenosti – su prešućene.
Suština cijele ove kampanje, kojoj iz sata u sat već četiri dana svjedočimo, je da se zbog maksimiziranja i zaštite ekstra profita poslodavaca na ovaj ili onaj način pokušava što duže održati sramno nizak minimalac bez obzira na posljedice kojima godinama svjedočimo. Pri tome se “ekonomskim kalkulacijama“ podvrgava svaki aspekt socijalnog života radnika i njihovih porodica. “Vlada mora povući ovu odluku“, ljutito prijete članovi Udruženja poslodavaca. U protivnom, zaključuju oni, uslijediće desetine hiljada otkaza radnicima. Toliko puta već viđen scenarij kadgod bi se ozbiljna priča o povećanju minimalne plate započela.
A posljedice anticivilizacijskih plata u ovoj zemlji su društveno zastrašujuće – porazno i široko rasprostranjeno siromaštvo radnika, uništena socijalna kohezija i najstrašniji egzodus radno sposobnog stanovništva iz BiH. Sve to pravi od ove države društvo obespravljenih i poniženih radnika bez nade da njihov život i život njihovih porodica ima smisla i perspektivu.
Perfidno i ciljano, agresivna medijska ofanziva zastrašivanja koju provodi Udruženje poslodavaca se niti jednog trenutka ne bavi pogubnim problemima koje po društvo proizvodi mizerno niska minimalna plata u FBiH. A ti problemi predugo traju, te su po radnike već odavno postali neizdrživi a za društvo su trajno štetni.
Pisali smo o tome, ali neće biti naodmet ponoviti samo neke od pokazatelja neodrživog ekonomskog položaja radnika u FBiH.
Prema zvaničnoj statistici, oko 120.000 radnika zaposlenih u Federaciji prima minimalnu platu u iznosu od 619 KM. Dodatnih oko 70.000 radnika nema platu veću od 800 KM. Ovo znači da 190.000 radnika ima plate niže od 800 KM. To predstavlja oko 35 % zaposlenih u FBiH. Plate niže od 1.000 KM u FBiH ima više od 240.000 radnika.
Prema “potrošačkoj korpi“ u FBiH za august 2024, samo za hranu četveročlana porodica mora izdvojiti 1.313 KM. To je 38,8 % iznosa potrošačke korpe koja je 3.379 KM. Minimalna plata od 619 KM prema tome pokriva tek 47 % troškova hrane, odnosno tek oko 18 % iznosa potrošačke korpe koju neće pokriti ni 1.000 KM neto plate.
Maksimiziranje profita i minimiziranje plata – recept za bogaćenje
Kao što u vapajima “ugroženih” milionera nećemo čuti niti jednu riječ o siromaštvu radnika čija minimalna plata ne pokriva ni troškove hrane, isto tako u tim “kricima i bjesovima“ milionera nećemo čuti ništa o njihovim vlastitim velikim profitima.
Stopa poreza na dobit u FBiH, najniža u regiji, fiksna je (10 %) bez obzira da li je firma napravila dobit od hiljadu ili 150 miliona KM. Prema plaćenom porezu na dobit za prvih 10 mjeseci ove godine, poslodavci su ostvarili dobit od skoro 5,7 milijardi KM. 95 % te dobiti se odnosi na privatne kompanije ili one sa većinskom privatnim kapitalom.
Prema podacima iz “Analize poslovanja privrednih društava u Federaciji BiH – 2023.“ (Finansijsko-informatička agencija – FIA), ukupna petogodišnja dobit privrednih subjekata u FBiH u periodu od 2019. do 2023, prije oporezivanja, je veća od 22,4 milijarde KM. U toku 2023. dobit privrednih društava u Federaciji iznosila je 5,7 milijardi KM. Pomenuti dokument navodi da je 95 % pomenute ukupne dobiti ostvareno u kompanijama u FBiH koje su u 100 % privatnom vlasništvu, što je oko 5,4 milijardi KM.
Iako su imali priliku da u dva navrata tokom 2024. isplate neoporezovanu pomoć svojim radnicima, većina privatnih poslodavaca koji se poslovično žale na “visoko opterećenje rada“ je pokazala potpunu socijalnu neosjetljivost. Od 230.000 radnika kojima je isplaćen neki iznos pomoći samo je jedna trećina zaposlena u privatnom sektoru, što je tek oko jedne sedmine svih zaposlenih u FBiH.
Uprkos svemu, udruženi poslodavci i dalje traže od svojih radnika da se strpe i razumiju da su “vremena teška“, a od Vlade FBiH da bude “svjesna“ kakve katastrofalne posljedice mogu nastati ako ostave svoju Odluku na snazi.
I bez obzira na svakodnevno ispiranje mozga kojima poslodavci galame kako su procentualni troškovi rada ovdje najveći u Evropi, moramo znati da su ti troškovi rada u BiH u novčanim iznosima među najmanjima u Evropi (iza Srbije i Kosova). Jer je novac daleko relevantniji za prikaz troškova rada od procentualnih iznosa. Stoga poslodavci, kada govore o “enormnim troškovima rada“ u ovoj državi uvijek barataju procentima, a ne novčanim iznosima. Ne zaboravimo da se računi plaćaju novcem, a ne procentima, kao i to da su dosadašnje plate u BiH, i neto i bruto, bile predugo među najnižima u Evropi. I sa ovim povećanjem i dalje će ostati među najnižima u Evropi.
Odluka Vlade FBiH jeste donesena navrat-nanos i to nakon nekoliko nepametnih i potpuno pogrešnih pokušaja da se umjesto minimalne plate uvedu “minimalna primanja“ (koja uključuju topli obrok i naknadu za prevoz), sa kojima će se složiti i poslodavci. Dosadašnji pokušaji pogubljene Vlade FBiH u traženju najmanjeg zajedničkog sadržioca sa poslodavcima nisu uspjeli ne samo zbog pohlepe poslodavaca koji se ne žele odreći niti jednog dijela profita u korist radnika koji su taj profit svojim radom i stvorili, nego i zbog nedostatka političke hrabrosti vladajućih.
Činjenica je da je ova odluka, koja je Udruženje poslodavaca i trabante digla na noge, daleko od savršene i da ista ne može biti zamjena za Zakon o minimalnoj plati koji je neophodan želi li se obezbijediti dostojanstvenost rada. Suština je da primjenom ove odluke najmanje plaćeni radnici dobijaju nadu da neko odgovorno odlučuje o njihovoj sudbini.
Zakon o minimalnoj plati i opšti kolektivni ugovor kao trajna rješenja
Vlada u ovom momentu ne smije podleći snažnom pritisku poslodavaca okupljenih oko Udruženja kojim predsjedava Smailbegović. Odluka je privremena, stoga Vlada mora intenzivno i bez odlaganja raditi na donošenju pravednog Zakona o minimalnoj plati koji će radnicima i njihovim porodicama vratiti oteto dostojanstvo. Pri tome Vlada mora započeti iskren socijalni dijalog, prije svega sa sindikatima, u cilju donošenja novog kolektivnog ugovora na nivou Federacije.
Istovremeno, od poslodavaca nametnutna priča o enormnom smanjivanju oporezivanja rada ne smije biti uslov za donošenje Zakona o minimalnoj plati. Pokušaji da se doprinosi na bruto plate sa 41 % obore na 28 %, pa čak i na 25 % su maksimalistički i idu u smjeru urušavanja penzionog i zdravstvenog sistema. Podsjetimo da je trenutna razlika između sredstava potrebnih za isplatu (oko 451.000) penzija u FBiH i uplaćenih doprinosa u PIO fond na godišnjem nivou u minusu oko 400 miliona KM. Uprkos tome, poslodavci traže smanjenje doprinosa za PIO.
Ne treba zaboraviti da je prethodna vlada FBiH, sa tadašnjim premijerom Novalićem, učinila sve da se spriječi donošenje Zakona o minimalnoj plati. Tako je u novembru 2021. Vlada FBiH dala negativno mišljenje na prijedlog Zakona o minimalnoj plati, koji su podnijela dva zastupnika SDP-a. Prijedlog je predviđao da u 2024. godini minimalna neto plata iznosi 993 KM. Evo i dijela negativnog mišljenja koji je uime Vlade FBiH potpisao Fadil Novalić:
„Pored navedenog ističemo da je prijedlog nerealan, neodrživ i predstavlja ogromnu prijetnju za ekonomiju Federacije BiH. Troškovi poslodavaca bi se značajno povećali i doveli do masovnog otpuštanja te pada izvozne konkurentnosti Federacije BiH.“
Slučajno ili ne, ovih dana, nakon Odluke o iznosu minimalne plate od 1.000 KM, slično slušamo od Smailbegovića i Čengića.
Radnicima ostaje nada da se Odluka o minimalnoj neto plati može tumačiti i kao znak da je Vlada FBiH konačno shvatila da distribucija ostvarenog ukupnog dohotka ne smije biti svedena samo na “ekonomsko-tržišne mehanizme“ u rukama poslodavaca, te da raspodjela tržišnog bogatstva treba biti i posljedica političkih odluka koje odgovorna vlast donosi ili pak ne donosi. Kao i da je vlast konačno, uprkos pritisku privatnog kapitala, počela da problem potplaćenog radnika shvata ozbiljno.