„Rudnici imaju vrlo povoljne kolektivne ugovore. U zadnjem kolektivnom ugovoru, koji je prije godinu i po dana potpisan na dvije ili dvije i po godine, povećana su prava za 15-16%“, rekao je premijer Fadil Novalić 29. septembra ove godine odgovarajući na pitanja građana u svom Facebook obraćanju uživo maštovitog naziva Večer s premijerom.
Tokom te septembarske večeri sa samim sobom, Premijer je, zagledan u kameru svog kompjutera, građanima otkrio da Vlada Federacije Bosne i Hercegovine više nije vlasnik rudnika nego je to – JP Elektroprivreda BiH. Pritom je i velikodušno dao savjet kome se rudari ustvari trebaju obratiti za eventualne probleme u rudnicima:
„Ovo je pitanje za Elektroprivredu i oni su adresa za njihovo obraćanje.“
U očitoj namjeri da skine odgovornost sa Vlade, ali i sa partije kojoj vjerno služi, odgovornost za višedecenijski nekažnjeni kriminal nepojmljivih razmjera, koji je uzrokovao financijsku katastrofu rudnika uglja u Federaciji BiH, premijer je izbjegao da svojim vjernim stranačkim pratiteljima i drugim gledateljima 30-minutnog Facebook igrokaza saopšti kako je 90%-tni vlasnik JP Elektroprivreda BiH upravo Vlada FBiH na čijem je čelu posljednjih sedam godina lično on – Fadil Novalić. Također, tokom ove FB trakavice, Novalić je prećutao i notornu činjenicu da bez saglasnosti Vlade Federacije, niti jedan dosadašnji direktor, kao niti jedan član Upravnih odbora u kriminalom opustošenim rudnicima nije mogao biti imenovan.
Odgovarajući na pitanje da li će doći do povećanja plata rudarima, premijer Federacije je ustvrdio kako je za njega ustvari važnija tema restrukturiranja rudnika, istakavši pri tome da niko neće “ostati nezbrinut” tokom nadolazećeg restrukturiranja. Također je još jednom naglasio da rudnici imaju “vrlo povoljne kolektivne ugovore”.
„Vrlo povoljni kolektivni ugovori“ koje je spomenuo premijer u samopromotivnom socijalnomrežnom nastupu potpisani su još 27. februara 2020. godine. Potpise na njih su stavili federalni ministar energije, rudarstva i industrije Nermin Džindić u ime Vlade FBiH, kao i predsjednik Samostalnog sindikata radnika rudnika u FBiH Sinan Husić i predsjednik Samostalnog sindikata rudara u FBiH Zijad Lačić ispred reprezentativnih sindikata.
„U suštini, ovaj kolektivni ugovor treba da obezbijedi siguran i stabilan rad svih rudnika u Federaciji“, reći će mudro tom prilikom ministar Džindić, u sjedištu Vlade FBiH, koja po tvrdnjama drugarskog dvojca Novalić-Džindić nije vlasnik ugljenokopa u Federaciji BiH.
Restrukturiranje kriminala u rudnicima
Četiri mjeseca prije pomenute Novalićeve večeri sa FB obožavateljima, u maju 2021. između Elektroprivrede BiH i Samostalnog sindikata radnika rudnika FBiH potpisan je dugo najavljivani Sporazum o restrukturiranju rudnika.
„Dogovorili smo da proces restrukturiranja u rudnicima u FBiH nema alternativu i da će se on nastaviti raditi, naravno na socijalno prihvatljiv način. Ponovo podvlačim da niti jedan rudar neće biti otpušten“, komentarisat će potpisivanje sporazuma ministar rudarstva, energije i industrije koji će se o ovoj temi još u decembru 2020. godine na njemu svojstven ekspertni način, ispovjediti Feni:
„Što se tiče rudarskog sektora mi smo, otprilike, neke prve dvije godine iskoristili da doanaliziramo kompletno stanje u rudarskom sektoru i da preispitamo koji bi model mogao u budućnosti se implementirati u upravljačku strukturu, kako bi dobili funkcionalnije rudnike… dakle… ušli smo u jednu fazu prestrukturiranja i ta faza prestrukturiranja u nekoj testnoj fazi od šest mjeseci… sa moje strane gledišta mislim da ovaj model, koji je trenutno u primjeni na testnoj fazi treba doraditi…“
Među sedam tačaka dogovorenih potpisanim sporazumom usaglašena je i izrada novih Pravilnika o radu i Pravilnika o učinkovitosti koji su morali biti u skladu sa postojećim kolektivnim ugovorom. Ipak uprava JP Elektroprivreda BiH i Vlada FBiH će vrlo brzo shvatiti da su kolektivni ugovori potpisani sa rudarima u februaru 2020. postali prepreka za njihov scenarij „ubrzanog restrukturiranja rudnika“.
Umjesto investiranja u modernizaciju eksploatacije u rudnicima, socijalno prihvatljivog zbrinjavanja viška radnika, te omogućavanja odlaska u penziju starijim rudarima, scenarij „ubrzanog restrukturiranja rudnika“ se prema zamisli čelnika JP Elektroprivreda BiH i novoinstaliranih rudničkih direktora, sveo na samo jedno – drastično smanjenje plata rudarima i dalji nastavak neplaćanja zakonom predviđenih doprinosa.
Šest direktora pišu jedno „otvoreno“ pismo
Kako bi ovo „ubrzano restrukturiranje“ proveli u djelo, šest partijski instaliranih direktora rudnika, bez dogovara sa sindikatima rudara, donose pravilnike o radu i o učinkovitosti koji se niotkuda pojavljuju na oglasnim tablama rudnika. Na ovaj način je ideja ušteda kroz smanjenje rudarskih plata trebala biti realizovana kroz zakonske „interne akte“, bez obzira šta o njima mislili rudari. Direktori rudnika su pritom potpuno zanemarili obavezu iz potpisanog sporazuma o restrukturiranju, a koja nalaže „da će se izraditi novi pravilnik o radu i pravilnik o učinkovitosti poštujući postojeći kolektivni ugovor“.
Tako pomenuto pravno nasilje direktora, odrađeno uz sinhronizirano djelovanje uprave Elektroprivrede BiH i vjerovatno samog resornog federalnog ministra, postaje okidač za djelovanje rudarskih sindikata.
„Pravilnik je usvojen bez ikakvog socijalnog dijaloga, potpuno zanemarujući stavove radnika“, izjavit će prije nekoliko dana, 17. novembra, Zuhdija Tokić predsjednik Upravnog odbora samostalnog sindikata Rudnika Kreka, pri tome najavljujući dolazak rudara pred zgradu Vlade FBiH, 23. novembra.
Čim je najava protesta sindikalnog lidera Kreke, najvećeg rudnika u Federaciji, objavljena u medijima upalit će se alarm u direktorskim kancelarijama šest rudnika uglja. Već sljedeći dan, 18. novembra, šestorica stranačkih direktora šalje „zajedničko pismo“ adresirano na premijera FBiH Fadila Novalića, resornog federalnog ministra Nermina Džindića, direktora Elektroprivrede Admira Andeliju, te predsjednika Samostalnog sindikata rudnika u FBiH Sinana Husića. U pismu, sa prepoznatljivim rukopisom Vlade i uprave Elektroprivrede BiH, direktori optužuju sindikat rudara da „opstrukcijama, ucjenama, pritiscima i prijetnjama“ sprečava restrukturiranje rudnika, te da svojim aktivnostima „neminovno vodi rudnike ka stečaju koji će izazvati poremećaje u elektroenergetskom sistemu Bosne i Hercegovine i Federacije BiH, u ekonomiji i privredi i uzrokovati socijalne probleme.“
Pitanja na koja lopovi neće dati odgovore
O pravom razlogu ekonomskog sunovrata rudnika, strašnom i još uvijek neprocesuiranom kriminalu njihovih prethodnika koji su poput njih samih radili po stranačkim nalozima, šestorica direktora u dirigovanom „otvorenom pismu“, nisu napisala ni riječi. Kako je došlo do toga da rudnici duguju milijardu maraka? Ko je omogućio direktorima rudnika da isplaćuju plaće bez plaćanja doprinosa? Ko i kako je zaposlio višak od 2.500 neproizvodnih radnika u rudnicima? Ko je odgovoran za to što rudari u jamskim kopovima još uvijek sanjaju da krampe i lopate zamijene mehanizovanim čelima? Zašto tonu Krekinog lignita Elektroprivreda i dalje plaća ispod vrijednosti troškova kopanja i tako rudnike gura u još dublji finansijski bezdan? Zašto su jamski rudnici u Federaciji BiH proizvođači invalida rada i fabrike smrti? Niti na jedno od ovih pitanja, šestorica direktora, hrabrih branitelja rudnika od rudara, u svom „otvorenom pismu“ nije dala odgovor.
Premijer Federacije BiH, koji je proteklih nekoliko dana, zajedno sa svojim političkim gazdom, dosljedno besramno odrađivao predizbornu kampanju među dijasporom, kao i federalni ministar rudarstva, koji je jučer pred rudare došao u pratnji i pod zaštitom specijalne policije, poput većine aktera u političko-septičkoj areni Bosne i Hercegovine, namjenski lansiraju ekonomsko-političke spinove, nastojeći da zataškaju i zaštite kriminal.
U slučaju rudnika, pomenuti dvojac stalno ističe da rudnici više nisu vlasništvo Federacije. To rade sa namjerom da negiraju sopstvenu odgovornost i utišaju glasove o politički sponzorisanom kriminalu u rudnicima koji se mjeri stotinama miliona maraka. Rudnici zaista nisu vlasništvo Federacije – iako su na papiru vlasništvo JP Elektroprivrede BiH, rudnici u Federaciji, kao i sama elektroprivredna preduzeća, su odavno postali vlasništvo vladajućih političko-mafijaških krugova.
Socijalni mir za nastavak krađe
Upravo zbog toga, šest od sedam rudnika uglja u Federaciji BiH su već odavno samo ekonomski mrtvaci. Uzroci financijske smrti rudnika su davno dijagnosticirani, ali zbog politikom zarobljenog „krivosuđa“ još nekažnjeni. Sve ovo vrijeme, rudnici su jeftinim ugljem donosili jedino profit Elektroprivredi, a kriminalnim upravama, njihovim političkim mentorima i privatnim kompanijama sa kojima su isti povezani – enormno bogaćenje. Istovremeno, našem društvu u cjelini, kroz ekonomsko sulude subvencije, koje rudnicima Vlast bez poštenja i znanja daje, korištenje uglja kao energenta donosi smrtonosno zagađenje i još gore siromaštvo.
Pokvarena vlast uplašena zbog mogućeg svrgavanja, koje nije isključeno kada bijes potlačenih nadjača strah pokušat će i ovaj put da diskredituje rudare i njihove sindikalne lidere. Možda će premijer i resorni ministar dati nekoliko lažnih obećanja ne bi li kupovinom socijalnog mira kupili bar malo vremena. Pokušat će nastaviti socijalni mir kupovati našim parama sve dok mogu. Dok pravedna pobuna, bila ona mirna i demokratska ili drugačija, ne pobijedi nepravedni „socijalni mir“.