Muhamedbegović: O smrti rudara i umiranju rudnika 

„U prosjeku, svakodnevno neko se lakše ili teže povrijedi, dok mjesečno budu barem tri teže povrede. Tako mjesečno u prosjeku gubimo tri čovjeka u jami. Ovo je proizvođač invalida.“

Sakib Šabić, električar u rudniku Breza

Ubice!

Rudar, tada 41-godišnji Adis Zaimović, bio je član čete koja je učestvovala u spašavanju 34 rudara, koji su popodne 4. septembra 2014. nakon gorskog udara ostali zarobljeni u ugljenoj jami Raspotočje na dubini od 850 metara. Dok su Zaimović i ostali spasioci, pokušavali doprijeti do njih, 29 rudara su i sami kopali, te su nakon punih 18 sati uspjeli izbjeći smrt u jednoj od najopasnijih metanskih jama u Evropi.

Petorica od 34 rudara koje je zadesio gorski udar, na dubini od 850 metara, nisu preživjela: Mehmed Dizdarević, Mehmedalija Halilović, Fahir Halač, Fejzo Isaković i Hajrudin Bradarac, kome je taj četvrtak bio tek treći dan otkako je dobio posao u rudniku. Njegovo tijelo spasioci će naći drugi, a tijelo Fejze Isakovića tek treći dan nakon nesreće. U toku samog spašavanja rudara, jamu Raspotočje uzdrmaće još jedan zemljotres, i izazvati dodatno urušavanje rudničkih kanala.

Dva dana kasnije, u noći 6. septembra grupa građana je na upravnoj zgradi Elektroprivrede BiH u Sarajevu, zakačila transparent sa natpisom „UBICE!“. Ispod njega građani su postavili i pet svijeća koje su gorile za pet ugašenih života. Već ujutro, sljedećeg dana, brzom akcijom iznervirane uprave JP EP BiH, pet svijeća i transparent, na kojem su, pored poruke ubicama, bila ispisana i imena petorice poginulih rudara, je uklonjen sa fasade zgrade, za čiju obnovu je, uprava društva, u 90% vlasništvu Vlade FBiH, pored planiranih 12,5 miliona KM platila i dodatnih 3,5 miliona za „nepredviđene radove“. Tadašnji direktor JP EP BiH i sadašnji vlasnik uspješne firme, Elvedin Grabovica, će za ove „nepredviđene radove“ odobriti šest izmjena ugovora, koji će biti dodijeljeni bez javnog natječaja firmi umiješenoj u građevinsko-mafijašku aferu „Reket“.

„Danas ih ispraćamo u tuzi i bolu sa nadom da će ono što dolazi biti bolje od onoga što je danas i što je bilo juče”, odzvanjat će Kamberović poljem glas reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH Huseina Kavazovića, na dženazi za pet rudara poginulih u jami Raspotočje Rudnika mrkog uglja Zenica. Mediji će zabilježiti da je fatihu za poginule rudare proučio i predsjednik SDA, koja je dva desetljeća preko, za kriminal uvijek spremnih direktora, većinom upravljala mutnim financijskim tokovima koji su stotine miliona KM iz rudnika uglja u FBiH odnijeli u džepove tajkuna rođenih iz brojnih prljavih partokratijskih veza.

Da li su nakon ukopa poginulih rudara, vrhovni vjerski autoritet muslimana u BiH i vođa vladajuće političke stranke neizlječivo zaražene korupcijom, otišli na ručak? Da li su se tom prilikom možda dogovarali kako da pomognu porodicama poginulih rudara? Ili su eventualni objed iskoristili da ispoliraju daljnju strategiju jačanja vjersko-političkog jedinstva Bošnjaka, ostaće mala tajna dvojice šefova pomenute vjersko političke kuhinje.

Crni januar

Nakon ove nesreće, porodicama poginulih rudara je isplaćeno po deset hiljada maraka pomoći. Valjda toliko, po Vladinom rješenju vječne jednačine smrti i novca, vrijede životi rudara. Nakon intervencije spašavanja zarobljenih komorata, rudari iz spasilačke čete su se vratili da rade u svoje rudnike. Među njima je bio i Adis Imamović, koji se vratio u jamu Sretno, da na 350 metara pod zemljom sa ostalim rudarima iskopava ugalj, čiju cijenu zakovanu duboko ispod proizvodne, a zbog sopstvenog opstanka, određuje JP Elektroprivreda BiH, pri tome gurajući rudnike u još dublji financijski bezdan.

Šest godina kasnije, nastavljen je uobičajni igrokaz stalnih blokiranja računa, opljačkanih rudnika uglja, koji prema objavljenom izvještaju (N1) sa 31. novembra 2020. duguju više od 898 miliona KM. Porezna uprava FBiH je 12. januara 2021. po ko zna koji put blokirala račune rudnika Breza i Zenica zbog dugovanja, na ime neplaćenih, a zakonom obaveznih poreza. Već sljedeći dan rudari rudnika Breza su najavili štrajk. Samo dan kasnije, 14. januara oko 12:00, političko-mafiolika grupa, poznatija kao Vlada FBiH, je po poznatom scenariju, najavila dogovor između Porezne uprave (čijeg direktora upravo imenuje Vlada) i JP Elektroprivreda BiH (čijeg generalnog direktora i ostale izvršene direktore opet imenuje Vlada), oko isplate dugovanja rudnika, a kako bi se isplatile plate zaposlenima u ova dva financijski odavno mrtva rudnika.

Rudar Adis Zaimović, koji je šest godina ranije spašavao ljude iz jame Raspotočje, nije doživio isplatu svoje decembarske plaće, unatoč pomenutom dogovoru Porezne uprave i JP EP BiH. Samo dva sata nakon Vladine najave o deblokadi rudničkih računa, u jami Sretno RMU Breza, 14. januara, na 300 metara ispod površine zemlje, krovinski dio jame, srušio se na 47-godišnjeg palioca mina. Na putu za bolnicu, Adis Zaimović, suprug i otac troje djece, je od zadobijenih povreda, preminuo. Pored Zaimovića povrijeđena su još dvojica rudara.

Osim šturih vijesti o pogibiji rudara Adisa Zaimovića i vijesti o dženazi, većina medija nije pokazivala dalji interes za ovu nesreću. Tako ne možemo naći vijesti da li je na Adisovoj dženazi, među ljudskim mnoštvom koje je došlo bio neko iz Federalne vlade, ako se vladom može nazvati skup moralnih nakaza koje provode kriminalne politike svojih političkih gospodara. Nema vijesti da je Adisovoj dženazi prisustvovao ni učeni Reis. Ili da mu je predsjednik SDA, poznat kao skromni vjernik, proučio fatihu. Ili da je bilo ko od pobrojanih uputio saučešće Adisovoj supruzi, kćerkama i sinu.

Samo trinaest dana nakon pogibije Adisa Zaimovića, 27. januara 2021. u pogonu Stara jama RMU Zenica, poginuo je pomoćni kopač Ezedin Selimović. O njegovoj smrti objavljena je tek štura vijest iz koje smo saznali da je iza sebe ostavio petočlanu porodicu. Nakon vijesti o pogibiji 51-godišnjeg Selimovića, mediji se dalje nisu bavili sudbinom njegove porodice. Mediji nisu komentarisali ni sramnu činjenicu da rudnik Zenica, nije imao para da plati ukop za svog rudara, kao ni prevoz rudara na Selimovićevu dženazu.

„Prevoz smo platili mi, sindikati“, ogorčeno će saopštiti Elvedin Avdić, predsjednika Sindikara rudara Stara jama RMU Zenica.

Poželjni strani investitor u Zemlji Ogromnog Potencijala

Isti dan kada je poginuo rudar Ezedin Selimović, 27. januara 2021. umjesto odlaska u zenički rudnik, ministar Džindić je procjenio da je bolje da se pojavi na svečanoj propagandnoj predstavi Vlade FBiH, na kojoj će uručiti dozvolu za eksploataciju i preradu olova, bakra i barita u Varešu, Paulu Croninu, direktoru britanske kompanije Adriatic Metals PLC.

„…danas smo izdali to rješenje i poželjnom stranom investitoru omogućili da počne s radom na lokalitetu u Varešu”, zadovoljno je objavio ministar.

„Ovo je zemlja koja ima ogroman potencijal kada govorimo o rudarskoj industriji”, sa osmjehom na licu replicirati će gosp. Cronin, u ime poželjnog i uglednog stranog investitora i sretnog dobitnika koncesije za trajnu devastaciju nesretne bosanske zemlje.

Press konferenciju ispred zadovoljne Vlade, koja je ljubomorno skrila od javnosti iznos koncesione naknade, je vješto vodio bivši novinar FTV, koji je, kao svježe imenovani državni službenik, brzo zaboravio svoje novinarske trenutke, te se nije usudio pokvariti svečanost spominjanjem nesreće u rudniku.

Nepoželjna tema

Smrt rudara u rudnicima uglja u BiH kao i neljudski uslovi rada u njima, ali i teški dvodecenijski kriminal u njima, teško da ikoga više i zanima. Očigledno odsustvo medijske pažnje o nesrećama u rudničkim jamama FBiH (izuzev medijske kuće N1) odražava stav web portala i drugih medija, da je vijest o rudarskim stradanjima, pogubna po komercijalna oglašavanja koja im donose dobit. Sve agresivniji reklamni baneri koji se obrušavaju na nas, svakom prilikom kada pristupimo „najčitanijim portalima“ ne žele „umiveni“ medijski prostor „zaprljati“ vijestima o nesrećama u rudničkim jamama. Jamama u kojima je, zbog stotina ukradenih miliona kroz kriminalne nabavke, tehnologija podzemne eksploatacije, zamrznuta u vremenu od prije sto godina i gdje rudari krampama otkidaju ugalj, ne bi li ga iskopali dovoljno i za plate političkoj armiji od 4.000 zaposlenih u rudničkim administracijama, od kojih je njih 2.500, prema izjavi ministra Nermina Džindića, višak.

Vlasnici „najčitanijih i najutjecajnijih portala“ znaju da priče o tragedijama rudara i stravičnom kriminalu u rudnicima ne idu uz oglase o prodaji novih automobila, nedostižnih mizerno plaćenim, sindikalno obezglavljenim, i zakonima nezaštićenim radnicima, kakva je većina u BiH. Priče o rudarskim nesrećama bosanskih kopača uglja u podzemnim metanskim jamama, ne idu ni uz reklame o „super povoljnijim“ kreditima kojima ćete, zahvaljujući razumijevanju banaka koje „krediraju kredit baš po vašoj mjeri“ otplatiti stari kredit, a koji ne možete trenutno otplaćivati. Priče o smrti rudara u rudničkim metanskim jamama, koje je uzrokovao nekažnjeni kriminal uprava pod zaštitom politike, ne idu ni sa reklamama za životna i sva druga osiguranja „zbog kojih će sve vaše brige nestati“. Vijesti o rudarskim nesrećama i nedaćama financijski odavno uništenih rudnika uglja nisu poželjne na web portalima koji vas obasipaju šarolikim kladioničkim ponudama. Ili pak pozivima ukrašenim slikama nasmiješenih djevojaka da posjetite online kasina i okušate sreću u ovoj nesrećnoj i opljačkanoj zemlji.

Uz rudarsku bijedu i nesreće ne ide ni reklama za kreditne kartice uz koje ste „uvijek u društvu najboljih“. Baš kao ni reklama za „generacijski projekat“ JP Elektroprivrede BiH – Blok 7 TE Tuzla.

Stoga je razumljivo da su vlasnici „najčitanijih i najutjecajnijih“ komercijalnih portala nezainteresovani kada su u pitanju priče o smrti ljudi koji kopaju ugalj. S druge strane, „najčitaniji i najutjecajniji“ portali nemaju problema sa širenjem mržnje koju brižljivo njeguju i razmnožavaju nemoderiranjem u prostorima za komentare, a s ciljem privlačenja i zadržavanja publike odnosno monetariziranja mržnje.

Testne faze i dvogodišnje analize jednog ministra

„Planiramo investicije veće od 150 miliona KM u modernizaciju i sigurnost rudnika“, povjerit će se Nermin Džindić 20. decembra 2020. (FENA), dodavši da je kad je rudarstvo u pitanju, prve dvije godine svog mandata iskoristio za „analizu tog sektora i pronalaženje novog modela upravljanja za funkcionalnije rudnike.“

„Ušli smo u testnu fazu restruktuiranja i očekujemo da do sredine marta 2021. od rudnika dobijemo konačni odgovor da li je proces uspješan”, pojasnit će na kraju svoje ispovijesti ministar Džindić.

Tako smo od ministra saznali da postoji i „testna faza restruktuiranja rudnika“ koja je kroz politički upravljani kriminal progutala za posljednjih 20 godina „testiranja“, skoro milijardu KM.

Naime, dok je ministar dvije godine vrijedno i predano „analizirao sektor“, za to isto vrijeme ukupni dugovi rudnika su sa 754 miliona KM (31.12.2018) porasli na 898 miliona KM (30.11.2020), a rudari su i dalje nastavili ginuti u rudničkim jamama, čekajući moderniju i sigurniju eksploataciju. O konkretnim rezultatima ministrove dvogodišnje „analize“, FENA (čijeg direktora imenuje Vlada FBiH), nije postavila bilo kakvo pitanje, valjda znajući da je odavno već sve jasno.

Klepto-krimogena vlast je do sada sponzorisala, dozvoljavala i zataškavala ogromni kriminal u rudnicima, zbog kojeg su isti pretvoreni u tehnološki zaostale grobnice za ljude koji kopaju krampama ugalj duboko pod zemljom. Uzaludno je očekivati razumno rješenje od federalne vlasti, čiji je jedini smisao da kriminalne planove svojih političkih vođa realizuju kroz sistemsko kriminalno dijeljenje stotina miliona iz federalnog budžeta, napunjenog od strane najsiromašnijih građana regije, pod krinkom „poticaja i pomoći privredi“.

Jamski rudnici u FBiH, zarobljeni beskrajnim dugovima i zaostalom eksplaotacijom, nezaustavljivo idu ka svom zatvaranju, a zbog nepostojanja planskog zbrinjavanja, višak od skoro 2.500 stranački zaposlenih u administraciji u skladu sa zakonom, rudničke uprave sada su prinuđene poslati na biro rada. Naime, zaokupljena višedecenijskom pljačkom rudnika putem kriminalnih javnih nabavki, vlast ali i rudničke uprave koje je ista postavljala, za sve ove godine nisu sačinili razuman i neophodan program pravedne tranzicije rudnika. Ma koliko ta ista vlast o tome lagala pokušavajući obmanuti javnost pričama o tobožnjem restruktuiranju i modernizaciji, do kojih nikad nije došlo. Bez obzira na sve ministarske „analize, testne faze i nove organizacione modele“.

Almir Muhamedbegović