Žuta štampa, novinarska patka, fake news i alternativne činjenice.
Širenje lažnih vijesti u političke ili komercijalne svrhe datira još od antičkih vremena, a žuta štampa i lažne vijesti u današnjem značenju pojavljuju se krajem 19. stoljeća kao rezultat sukoba i konkuretnskog rata između dva medijska mogula Pulitzera i Hearsta.
Iako danas Pulitzerovo ime vežemo za vrhunsko novinarstvo, sam Pulitzer je praktično izumitelj tabloida, senzacionalističkog izvještavanja. Nakon što je Pulitzer kupio New York World 1884. a godinu kasnije Randolph Hearst The New Your Journal, rat je mogao početi. Brzo su povećali tiraže redovnim objavljivanjem senzacionalističkih priča, a ubrzo je njihovo natjecanje preraslo u otvoreni konkurentski sukob u kojem se nisu birala sredstva. Konflikt je otišao tako daleko da je uticao na početak špansko-američkog rata koji je trajao tri mjeseca, tri sedmice i dva dana.
Fašista Benito Mussolini je prvi koristio pojmove žute štampe i lažnih vijesti na način na koji američki predsjednik i njegovi glasnogovornici danas to čine. Još 1925. na novinske izvještaje o svom slabom zdravlju reagovao je proglašavajući ih žutom štampom i lažnim vijestima. Za razliku od lažnog izvještavanja, fokus se stavlja na proglašavanjem lažnim izvještavanja koja su zapravo tačna i istinita, odnosno istina se proglašava za laž.
Intenet je savršen medij za širenje lažnih vijesti jer omogućava trenutnu komunikaciju koja opet omogućava da se vijesti šire velikom brzinom. Osim toga, internet je idealan i za trolovanje na forumima, u diskusijama i komentarima vijesti. Radi se o namjernom, ničim konkretnim izazvanom i kontroverznom komentiranju koje ima za cilj da isprovocira sukob između učesnika rasprave i na taj način se minimalizira i iskrivljuje sadržaj same vijesti koja se komentira. Trolovanje se često poredi sa pecanjem, parangal se čini kao najprikladnija tehnika sa kojom se trolovanje može uporediti. U slučaju pecanja, komentari su mamci kojih žrtva u pravilu nije svjesna sve dok se ne “upeca”.
Prije pojave brzih načina komunikacija i mogućnosti provjere, u štampi se kod neprovjerenih i nepotvrđenih vijesti na kraju teksta dodavala oznaka n.t., po latinskom non testatum (nije provjereno). Legenda kaže kako je u nekim njemačkim novinama urednik diktirao slovoslagaru neprovjeren tekst, i na kraju oznaku “n.t.” odnosno sricano en-te. Slovoslagar je umjesto n.t. napisao “Ente”, što u njemačkom jeziku znači “patka”. Kako se kasnije ispostavilo, ta vijest je bila netačna, te se od tada izraz “novinarska patka” koristi za netačne vijesti.
Nakon Mussolinija, Adolf Hilter je redovno koristio izraz Lugenpresse, lažne vijesti, odnosno ono što danas redovno govori američki predsjednik Donald Trump etiketirajući medije čiji izvještaji ne idu njemu u prilog. Trump je otišao tako daleko da je čak pokušao nakon etiketiranja zabraniti pojedinim medijima prisustvovanje press konferencijama, uključujući i CNN. Ipak, za sada je sve ostalo samo na pokušaju.
Uvođenje pojma “fake news” aktuelne američke administracije dolazi u vrijeme kada je ugroženo povjerenje u medije. Tako da ciljano korištenje izraza “fake news” računa upravo na to povjerenje. U isto vrijeme proizvode se ogromne količine zaista lažnih vijesti, tako da to nepovjerenje raste pomažući Trumpovim pristalicama da lakše povjeruju aktuelnom američkom predsjedniku u svakom narednom obračunu s medijima.
Vrlo slično, pojam alternativnih činjenica promovirala je predsjednikova savjetnica Kellyanne Conway. U pokušaju da činjenice sa kojima je bila neprijatno suočena u razgovoru sa novinarom CNN-a i za koje nije bilo za nju povoljnog objašnjenja, ona relativizira spominjanjem “alternativnih činjenica”. Iako je njen pokušaj relativizacije praktično propao, ipak nije bio potpuno uzaludan, jer su pristalice Trumpa dobile priliku čuti ono što su željeli i što im je trebalo da sačuvaju “vjeru”.
I dok traje rat sa medijima i dok se kao municija koristi masovna produkcija zaista lažnih vijesti, kao i izvještavanje koje se etiketira kao lažno, mada to nije, ostaje nada da dalji razvoj događaja u tom smislu neće dati za pravo onima koji vjeruju da se istorija ponavlja, odnosno nadu da svijet ipak ne srlja ponovo u ponor fašizma i velikog rata.