Ko to tamo peva
Povjerenje je narušeno, dječaci lažu djevojčicama da će ih zauvijek voljeti ako samo jednom podignu majice i pokažu punjenje tijela.
Reci im, moje je tkivo kao savitljiva hobotnica.
Moje su grudi mali nezreli buseni u kojima spavaju dvospolni ježevi.
Bodlja, bodlja. Tako sam jedinstveno definirana. Žena je kao pravac, duljina koja prolazi kroz dvije točke.
Zbilja, tko je žena bez dojki?
Kad su nosili tijelo prve susjede, postale smo svjesne inverzije. Iz umrle kože pobjegle su mirisne stanice, jata muških dodira ispraznila su mlohava bedra. Zamišljam da su ovalna i šuplja kao metalni trbuh vlaka iznutra, bedra nekad prokrvljena svježim masnim udarcima. Jeka nam udara u lica kad pjevamo o prvom cvjetanju.
Nitko ne govori o ženama koje cijelu trudnoću povraćaju planete, do iznemoglosti.
Nitko ne govori o natučenom tkivu kroz koje više nitko ne može prodrijeti.
Taj dan sunce je pljuštalo kao da će eksplodirati.
Pažljivo sam ulaštila cipele umjetnim suzama da mogu vidjeti kad po njima lete golubovi i isprane duše kućanica.
Znakovnim jezikom žena pred istkekom roka trajanja dojavljujem im sa sigurne udaljenosti:
Ostanite tiho i ne prilazite.
Iz dvorišta vrebaju divlje mačke.
Monika Herceg (Sisak, 1990.) studira fiziku na Sveučilištu u Rijeci, u Hrvatskoj. Nagradu Goran za mlade pjesnike za najbolji debitantski neobjavljeni rukopis Početne koordinate dobila je 2017. godine. Knjiga je objavljena 2018. godine i nagrađena Kvirinovom nagradom za mlade pjesnike te nagradom Fran Galović. Iste godine dobila je nagradu Na vrh jezika za najbolji neobjavljeni rukopis, a knjiga će biti objavljena 2019. godine. Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju Castello di Duino 2016. i prvu nagradu na regionalnom natječaju humoristično-satiričnog žanra Stevan Sremac 2017. Pjesme su joj objavljene u različitim časopisima.