Kako u Bosni nestaje bosanski bor

Zbog nedostatka valjanih propisa, bosanski bor je najugroženiji upravo u Bosni.

Zašto smo na jednom od posljednjih mjesta u svijetu kada je u pitanju zaštita prirodne baštine i bioraznolikosti i dokle su nas dovele interesne veze raznih lobija i politike, najbolje se može  pokazati na sljedećem primjeru:

Munika je prelijepo endemsko drvo naših planina, po kojem je Bosna i Hercegovina poznata u cijelom svijetu. Munika se u literaturi na engleskom jeziku zove i “bosanski bor”.

Munika je još od vremena Austro-Ugarske bila strogo zaštićena vrsta u Bosni i Hercegovini. Od 2011. godine otkako Federacija BiH, gdje se nalaze najvažnija staništa munike, više nema Zakona o šumama, postaje potpuno nezaštićena vrsta.

Brutalna sječa ovog rijetkog i plemenitog drveta, koja se već godinama dešava po Prenju i Čvrsnici, a posljednjih sedmica je intenzivirana na Crnom Polju (Prenj), vjerovatno je jedan je od razloga zašto novog federalnog zakona o šumama nema ni na vidiku.

Da je Edita Đapo, federalna ministrica okoliša i turizma, zaista radila svoj posao kao što se u ovim predizbornim danima tvrdi, munika je brzo i efikasno mogla biti zaštićena federalnim Zakonom o zaštiti prirode iz 2013. godine.

Munika – vrijedno, rijetko i strogo zaštićeno drvo

Munika (Pinus heldreichii lat.), endemska je vrsta. Raste samo na jugu Evrope, na planinama Balkanskog i Apeninskog poluostrva. Na Balkanu je moguće pronaći na planinama Bosne i Hercegovine, Makedonije, Kosova, Albanije, Grčke i Bugarske. Na Apeninskom poluostrvu, raste na planinama južnih regija Italije, Kalabrije i Bazilikate. Munika voli planine, pa je nalazimo na nadmorskim visinama od 800 do čak 2.640 metara.

Najstarije živo drvo u Evropi je upravo jedna munika, otkrivena u zabačenom dijelu nacionalnog parka Monte Pollino u južnoj Italji, starost joj se procjenjuje na 1.230 godina.

Munika je skoro svugdje strogo zaštićena vrsta. Primjerice, u Makedoniji se njena staništa nalaze  unutar nacionalnih parkova Galičica i Mavrovo.

U Grčkoj je zaštićena unutar lokacija zaštićenih kroz Naturu 2000: Oros Olympos, Ethnikos Drymos Pindou (Valia Kalnta) – Evryteri Periochi, Koryfes Orous Orvilos i Oros Vermio.

U Bugarskoj, gdje je vrsta ocijenjena “ranjivom”, značajan dio staništa vrste nalazi se unutar strogog rezervata prirode Bayuvi Dupki – Dzhindzhiritsa (Nacionalni park Pirin) i u strogom rezervatu prirode Alibotush u planinama Slavyanke. Vrsta je prisutna i na Natura 2000 lokacijama i zaštićena je i Zakonom o biološkoj raznolikosti.

U Italiji munika raste unutar nacionalnog parka Pollino kao i Natura 2000 lokacijama: Pollino i Orsomarso, Serra delle Ciavole-Serra di Crispo, Pollinello-Dolcedorme.

Na Kosovu, vrsta je zaštićena unutar posebnih rezervata munike Oshljaku, Pisha e grande i Maja e arnenit, a prisutna je i u nacionalnom parku Mali Sharr.

U Albaniji munika se javlja u planinama Gjallica, Korabi, Koritnik, Munella, Pashtriku, Valamara i Zaeba, uključujući sjeverne albanske Alpe te u Llogari, Lura Šibenik-Jabllanici i nacionalnom parku Tomorri.

Zakonom o šumama Republike Srpske munika je strogo zaštićena u dijelu BiH.

Munika – strogo nezaštićena vrsta u Federaciji BiH

Zakon o zaštiti prirode FBiH predvidio je propisivanje mjera zaštite za strogo zaštićene divlje vrste i podvrste (u koje bi morala spadati i munika) kao i mjere zaštite njihovih staništa, koje su trebale biti definisane posebnim pravilnikom. Za uništavanje strogo zaštićenih životinja i biljaka, zakonom su predviđene vrlo oštre kazne.

Rok za pravljenje ovog i ostalih od ukupno 15 pravilnika predviđenih ovim zakonom istekao je još 2016. godine. Ministarstvo turizma i okoliša u proteklih pet godina nije napravilo niti jedan od ovih dokumenata!

Zakonom je predviđena i uspostava izvanredno važne institucije u sistemu zaštite prirode –  Federalnog zavoda za zaštitu prirode – rok za njegovu uspostavu istekao je u ljeto 2016. Također, Zakon je predvidio da se uradi revizija brojnih zaštićenih područja, utvrđenih prije 1995. godine, kada je potpisan Dejtonski mirovni sporazum, što bi dovelo do brze ponovne uspostave i zaštite mnogih prirodnih vrijednosti naše zemlje.

Ovaj rok je istekao 2015. godine. Da se to uradilo na vrijeme, branioci rijeka Bune i Kruščice, i mnogih drugih koje su tek sad na meti graditelja hidroelektrana, imali bi snažnu polugu za odbranu svojih rijeka.

Nacionalni parkovi ostali u ladicama ministarstva

Alternativna zaštita staništa munike bila bi formiranje nacionalnog parka “Prenj, Čvrnica, Čabulja, Vran”, koji bi uključio gotovo sva  najvrjednija staništa. Istovremeno bi bile zaštićene i mnoge druge izuzetno vrijedne vrste biljaka i životinja na ovom području.

Formiranje ovog i drugih zaštićenih područja, po uzoru na druge zemlje regiona i Evropske unije, otvorilo bi i puteve razvoja, zarade i opstanka mnogim sada zapuštenim seoskim zajednicama.

Davno napravljeni planovi i studije i za ovaj nacionalni park i za mnoga druga zaštićena područja, ostali su duboko zakopani u ladicama Federalnog ministarstva okoliša i turizma; i ovoga puta su prevladali interesi raznih šumarsko-građevinskih lobija. Uzalud i obaveze da se zaštiti naš biljni i životinjski svijet, definisane što našim zakonima što mnogim međunarodnim konvencijama, koje smo uredno, a potpuno uzaludno ratifikovali.