“BiH kupuje 1,2 miliona vakcina putem COVAX mehanizma koji još nema ni ugovor s Pfizerom”
“Preko COVAX mehanizma: Vakcina koju je kupila BiH košta 10,55 američkih dolara”
“Vakcinisat ćemo se zadnji u Europi, ništa prije proljeća”
“Prevareni smo pričom o zajedničkoj nabavci vakcina putem Covaxa”
Ovu su samo neki od clickbait naslova koji su se mogli pročitati na online informativnim portalima u Bosni i Hercegovini u nekoliko posljednjih mjeseci. Ipak, za promjenu, domaći online mediji ne prednjače u senzacionalističkom izvještavanju na temu vakcina za COVID-19, već je ovakva praksa evidentna i u mnogim drugim državama širom svijeta. Nažalost, očigledno je da pandemija ne spada u kategoriju trodnevne vijesti koja će ubrzo biti zaboravljena, zakopana u bespuću interneta i zamijenjena svježim mesom, na koje će se krvožedno sručiti kucači naslova. Da, kucači naslova, jer novinarstvo podrazumijeva istraživanje, prikupljanje i plasiranje informacija, a malo njih se krije iza ovih dramatičnih izjava. Njihovo mjesto zauzimaju poluinformacije, fabricirani navodi i eklatantno nepoznavanje tematike.
U vremenu kada je svjetska populacija u strahu, nemoći i neizvjesnosti zbog zdravstvenog rizika koji vreba iza svakog ugla i ekonomskih posljedica pandemije, ali i u stanju neodlučnosti, da li primiti vakcine, kada budu dostupne, kvaziinformisanje javnosti samo pojačava već postojeće tenzije.
Nedostatak osjećaja za društveno odgovorno informisanje s dozom senzibiliteta za ovu temu, u Bosni i Hercegovini ide ruku pod ruku s gotovo potpunom netransparentnošću i evidentnom inkompetencijom vlasti da se uhvati u koštac s nužnim procesom imunizacije stanovništva, što ulijeva dodatno nepovjerenje.
Prve pozitivne vijesti na temu distribucije vakcina, i to putem COVAX mehanizma, stigle su prije nekoliko dana iz Ministarstva civilnih poslova BiH. U periodu od polovine do kraja februara u Bosnu i Hercegovinu trebalo bi stići 23.400 doza vakcina proizvođača Pfizer/BioNTech i od 153.600 do 259.200 doza vakcina proizvođača AstraZeneca.
Nedugo nakon što je ova vijest prenesena (u nekoliko slučajeva, ponovo na online portalima, uljepšana ili nagrđena dodatnim netačnim navodima), kako na različitim društvenim mrežama tako i u sekcijama za komentare uz ovu objavu, mogle su se primijetiti različite reakcije, od opreznog optimizma do potpune nevjerice, ali i standardnih teorija zavjere.
Jedan od razloga za to je i okolnost da se COVAX u bh. medijima (ali i od strane nadležnih u državi) predstavlja u dva dijametralna svjetla.
Za neke je COVAX kornukopija, mitski rog obilja iz kojeg će nepresušno kapati vakcine za stanovništvo BiH, a za druge predstavlja piramidalnu šemu u koju je BiH uložila novac za kupovinu vakcina i koja je kao model neodrživa.
Činjenice su daleko od bilo koje od ove dvije predstave o datom mehanizmu.
Stoga, a u cilju njegovanja društveno odgovornog stava, dekonstruišimo COVAX kako bismo vidjeli šta ovaj mehanizam zaista znači za stanovništvo BiH u kontekstu nabavke vakcina.
Krenimo sa nekoliko osnovnih teza:
- COVAX nije rješenje za nabavku vakcina za cjelokupnu populaciju jedne države (niti je bilo kada tvrdio da će biti).
- BiH ne dobija vakcine putem COVAX-a, već ih kupuje.
- BiH s još 97 država čeka početak distribucije vakcina putem ovog mehanizma.
- COVAX ne propada, već se suočava sa istim poteškoćama kao i pojedinačne države ili unije država koje su išle putem direktne nabavke vakcina. Potražnja je ogromna.
- COVAX raspolaže trenutno najvećim portfolijom vakcina i kandidata za vakcine.
Šta je to COVAX?
COVAX je jedna od grana ili stubova tzv. Access to COVID-19 Tools (ACT) Acceleratora zadužena za vakcine. ACT je osnovan u aprilu 2020, između ostalih, i od strane Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
COVAX-om koordiniraju GAVI – alijansa za vakcine, CEPI (Coalition for Epidemic Preparedness Innovation) i WHO.
CEPI je javno-privatno partnerstvo osnovano s ciljem da ubrza razvoj vakcina protiv zaraznih bolesti i olakša pristup tim vakcinama (ne samo za COVID-19, već i za druge bolesti, jer djeluje još od 2017. godine), tako što finansira i potiče proces njihovog istraživanja, razvoja i proizvodnje. CEPI igra bitnu ulogu jer COVAX-u stavlja na raspolaganje svoj portfolio vakcina i kandidata za vakcine za COVID-19 u čiji je razvoj i proizvodnju uložio. Trenutno se u tom portfoliju nalazi 11 vakcina i kandidata za vakcine za COVID-19, između ostalog, i Moderna i AstraZeneca.
Shodno tome, logičan je slijed događaja da je COVAX najavio distribuciju vakcina proizvođača AstraZeneca za BiH 30. januara, budući da se radi o vakcini koja je u portfoliju ovog mehanizma, a European Medicines Agency (EMA) je samo dan prije toga preporučila izdavanje uslovne dozvole za njeno stavljanje u promet.
Vakcina proizvođača Pfizer/BioNTech se ne nalazi u ovom portfoliju.
Cilj COVAX-a je da podrži proces istraživanja, razvoja i proizvodnje vakcina za COVID-19 i da pregovara o cijenama njihove nabavke. U krajnjem ishodu, COVAX je tu da se obezbijedi pravičan pristup jednom širokom portfoliju sigurnih i efikasnih vakcina svim državama (bez obzira na to da li se radi o državama visokog, srednjeg ili niskog dohotka).
Trenutno COVAX mehanizam obuhvata 190 država.
U okviru COVAX-a ustanovljena su dva bitna tijela – COVAX Facility, koji je ništa drugo do globalni mehanizam za javnu nabavku vakcina, i Gavi COVAX Advance Market Commitment (AMC).
AMC je finansijski instrument za nabavku vakcina za najugroženije države sa srednjim i niskim dohotkom, a u COVAX-u su 92 države iz ove grupe. BiH nije u krugu tih država. Za ovu skupinu vakcine se nabavljaju, tj. države ih ne plaćaju (iako će možda na kraju platiti neku transakcijsku proviziju), i finansiraju iz raznih fondova. Pa tako ih većinski finansira Official Development Assistance (ODA), ali i pojedinačne države daju svoje donacije (npr. u decembru 2020. su Evropska banka za obnovu i razvoj i Evropska komisija donirali 500 miliona eura za AMC).
Kako dobijamo vakcine putem COVAX-a?
BiH i ostalih 97 država u sistemu COVAX-a kupuju vakcine i to na sljedeći način – zaključivanjem Committed Purchase Agreements (CPA) ili Optional Purchase Agreement (OPA).
U čemu je razlika?
CPA podrazumijeva da se država obavezuje kupiti dogovoreni broj doza vakcina putem COVAX Facility kada one budu na raspolaganju za distribuciju/alokaciju po državama i plaća predujam od 1,60 USD po dozi ili 15% od ukupnog iznosa po dozi. Commitment, tj. obaveza, sastoji se od toga da to može biti bilo koja od odobrenih vakcina iz portfolija. Ne postoji mogućnost izbora vakcine konkretnog proizvođača, već se državi koja je zaključila ovaj ugovor distribuira vakcina koja je trenutno na raspolaganju.
OPA podrazumijeva tzv. opt-out priliku, tj. država pridržava mogućnost izbora konkretne vakcine čiju distribuciju želi na svojoj teritoriji. Hipotetički postavljeno, ukoliko je trenutno na raspolaganju za distribuciju vakcina proizvođača AstraZeneca, ali država ne želi tu vakcinu za svoje građane već npr. vakcinu kompanije Moderna, može odbiti distribuciju i sačekati da na raspolaganju bude ta vakcina. Zauzvrat, države koje se odluče za ovaj ugovor plaćaju viši predujam (3,10 USD po dozi plus 0,40 USD po dozi kao risk-sharing guarantee).
Na kraju će sve države, koje kupuju vakcine na osnovu ovih sporazuma, platiti isti konačni iznos.
BiH je zaključila sa GAVI prvi, odnosno CPA sporazum.
COVAX ne mora nabavljati samo vakcine iz portfolija koji nudi CEPI. Može zaključivati i pojedinačne ugovore s drugim proizvođačima vakcina (koje nisu u portfoliju). Tako je 22. januara GAVI u ime COVAX-a zaključio prvi ugovor s Pfizer/BionTech za 40 miliona doza vakcina po cijeni koja je ispod tržišne. Kao što smo u međuvremenu saznali, jedan dio tih doza uskoro putuje i za BiH.
Koju količinu vakcina možemo dobiti putem COVAX-a?
Najkraći odgovor je: ne previše.
COVAX služi za grupu od 98 država, u kojoj je i BiH, kao neki vid sigurnosne mreže i tu je da obezbijedi vakcine za 10%-50% populacije (u zavisnosti od toga koliko je pojedinačna država odlučila da kupi). Preostale doze moraju se nabaviti putem nekog drugog mehanizma nabavke ili putem direktnih sporazuma s proizvođačima vakcina.
Za grupu od 92 države (besplatne vakcine), cilj je da se dugoročno obezbijede vakcine za 20% populacije.
Pri tome, ni jedna država neće dobiti vakcine za preko 20% populacije, dok sve države iz grupe (u našem slučaju preostalih 97) ne dobiju tih 20%.
COVAX ili “no-vax”?
Cilj COVAX-a za 2021. je da obezbijedi 2 milijarde doza vakcina. Vakcine koje je BiH naručila putem ovog mehanizma (za 20% stanovništva) distribuirat će se tokom godine a ne jednim udarcem.
Uz to, COVAX sa sobom nosi dozu rizika. U portfoliju se trenutno nalazi 11 vakcina i kandidata za vakcine. U najboljem slučaju, u nekom momentu će sve vakcine iz portfolija biti odobrene i ponuda će porasti, što će za rezultat imati povećanu nabavku i ubrzanje distribucije po državama. U najgorem slučaju, veliki broj kandidata za vakcine neće biti uspješan i obustavit će dalji razvoj, što bi ponovo pojačalo pritisak na proizvođače odobrenih vakcina, povećalo njihovu potražnju i usporilo distribuciju.
Ne zaboravimo, EMA je trenutno dala preporuke za izdavanje uslovne dozvole za stavljanje u promet vakcina samo tri proizvođača – Pfizer/BioNTech, Moderna i AstraZeneca, a COVAX insistira na distribuciji isključivo sigurnih i efikasnih vakcina. Krajem januara uložena je prijava ovoj agenciji i za vakcinu Sputnik V (tzv. ruska vakcina), no postupak za izdavanje dozvole još uvijek je u toku.
Isključivo se osloniti na nabavku vakcina za BiH putem COVAX-a, ali i EU mehanizma nabavke, bilo je u najmanju ruku neodgovorno.
Oba mehanizma, a COVAX i izričito, funkcionišu kao sigurnosna mreža. Prema tome, nadležna tijela u BiH su, nakon pristupanja ovim mehanizmima, neminovno morala paralelno započeti pregovore i sa proizvođačima vakcina te zaključiti direktne sporazume s njima, kako bi se osigurala razlika doza za ostatak populacije.
Shodno tome, naglo i nezgrapno buđenje nadležnih iz zimskog sna tek krajem januara 2021. godine, kako bi brže-bolje nabavili vakcine direktnim putem, djeluje kao basna koju je Ezop napisao u stanju intoksikacije. Vjerovatno je da se BiH u ovom momentu u pogledu pristupa sigurnim i efikasnim vakcinama putem direktnih nabavki nalazi negdje bliže repu, nego sredini reda koji se proteže u nedogled.
Pri tome su, naprimjer, i države članice Evropske unije, koje su taj potez napravile više nego blagovremeno, pa čak i uložile značajna sredstva u posljednju fazu razvoja i proizvodnje određenih vakcina, trenutno pogođene zastojima u distribuciji. Potražnja je globalna, broj odobrenih vakcina je mali, nedostaje sirovina za proizvodnju, nastaju problemi u proizvodnim pogonima itd.
COVAX također stalno osigurava nove doze za distribuciju, ali suočava se sa istim problemima kao i pojedinačne države.
Prema tome, COVAX nije ni mitski rog obilja, a ni globalna šema prevare, već jedan novi mehanizam, putem kojeg se u relativno kratkom roku i nezavidnim uslovima osigurao (barem za BiH) određeni broj doza vakcina za najugroženije kategorije stanovništva.
No, da ne budemo malodušni, pustimo nadležne da, za promjenu, pokušaju raditi svoj posao i držimo čvrsto palčeve da smo, kada sredinom ili krajem februara stigne prvi kontingent vakcina putem COVAX mehanizma, zaista za njih i spremni.
Ne zaboravimo da je uvođenje vakcine na tržište, njeno skladištenje i administriranje jedan izuzetno kompleksan proces koji podrazumijeva regulatorne korake, ljudske resurse i njihovu obuku, logistiku, hladni lanac, prikupljanje i obradu ogromnog broja podataka i monitoring tog cijelog procesa.
Nadajmo se da nam neće nedostajati neka ovjerena kopija.