MESSijanski sindrom

Nejasno je šta je pravi razlog otkazivanja završne predstave MESS-a.

Sinoć je protestom umjesto predstavom završen 59. MESS. Povod otkazivanja završne predstave je, kako kažu, kontinurirano smanjenje sredstava od strane Federalnog ministarstva kulture.

Federalno ministarstvo kulture na čelu sa zloglasnom ministricom Zorom Dujmović je počelo svoje godine beščašća prvim javnim pozivom 2015., kada je tek u septembru objavljen javni poziv za programe planirane u toj godini (sic!), a u decembru je donesena i objavljena odluka o korisnicima sredstava za tu godinu, odluka u kojoj je, praktično retroaktivno, ukinuto čak do 65% dotadašnjih sredstava namijenjenih internacionalnim festivalima.

Tada je MESS zajedno sa još nekim festivalima najavio tužbu protiv ministrice, ali je odmah po najavi tužbe potpisan ugovor sa tim istim Ministarstvom po toj istoj odluci, ugovor kojim se prihvataju dodijeljena sredstva čime se de facto i de iure prihvata sporna odluka protiv koje je javno najavljena tužba.

Za tu 2015. godinu, MESS i drugi koji su se žalili, od premijera Novalića, dakle preko SDA, dobili su desetine hiljada maraka interventnih sredstava kao kompenzaciju za odluku ministrice, ali o tome, ni oni ni drugi koji su dobili sredstva, nisu obavijestili javnost.

Važno je napomenuti da je MESS javna ustanova zaštićena budžetom Kantona Sarajevo, iako se kontinuirano predstavlja kao nezavisni festival iz sektora nezavisne kulture, i kao da se stalno bori sa politikom i besparicom. Za razliku od drugih važnih internacionalnih festivala, MESS je privilegovan samom činjenicom da je institucija sa redovnim sredstvima iz kantonalnog budžeta od 600.000 KM i više, godišnje. MESS dobija bespovratna sredstva i na ostalim nivoima, pored Federalnog ministarstva koje je MESS-u smanjilo sredstva sa prošlogodišnjih 80.000 KM na 60.000 KM. MESS nije jedini kojem su sredstva smanjena ni prošle ni prethodnih godina, ali je za sada, vjerovatno, jedini koji zbog toga otkazuje vlastiti program.

Ali to smanjenje Federalnog ministarstva tek je neznatan procenat (manje od 2%) ukupnog budžeta MESS-a koji, piše u budžetu Kantona Sarajevo, iznosi 1.200.000 KM, za ovu godinu.

Umjesto da se bave igrom i teatrom, MESS se igra teatra otkazujući završnu predstavu festivala zbog kao smanjenja sredstava, režirajući za publiku protest koji u biti ima za cilj manipulaciju a ne dizanje glasa protiv sistematskog napada na internacionalnu kulturu. Nije aktuelna ministrica prva koja napada i “kažnjava” kulturne radnike, ali je prva ministrica s kojom direktor MESS-a i ostali ne mogu telefonski rješavati svoje “probleme”, kako su to inače navikli. Našavši se po prvi put u situaciji koja je akterima na nezavisnoj kulturnoj sceni svakodnevnica i sudbina.

Nisu, ni oni, a ni drugi, protestvovali kada su naprimjer prethodni ministri sprovodili brutalne odluke i ukidali i smanjivali sredstva kome i kako im je padalo na pamet, tada ih se nije ticalo – pili su s njima kafe kao i sa drugim političarima, praktično iz svih dijelova političkog spektra, dok su ti političari provodili sličnu politiku prema drugima u kulturi, ali su direkciji MESS-a tada odgovarali, i nije ih nimalo smetala njihova pogubna i proizvoljna politika u kulturi, barem ne toliko da bi javno protestvovali.

U opštoj besparici, festival MESS kao festival čija je egzistencija osigurana budžetom Kantona Sarajevo, trebao bi se više baviti svojim poslom za koji redovno dobija plate, koje niti su smanjene niti kasne – boriti se za više teatra a manje manipulacija u maniru političara, za više teatra a manje jeftinih PR trikova, za više teatra a manje parola i parolašenja.

Ako direkcija MESS-a ima problem organizirati festival sa budžetom od milion maraka godišnje, milion maraka koje uredno dobija posljednjih više od 20 godina, dakle, ako ne može organizirati prosječan teatarski festival, što MESS posljednjih godina, nažalost, jeste… onda treba taj posao prepustiti nekome ko može organizirati festival za milion maraka godišnje.

Sigurno je da u našoj zemlji ima dovoljno profesionalaca u teatru koji imaju viziju povesti MESS u bolju i svjetliju budućnost koju ovaj festival svakako zaslužuje, ne zbog onoga što je festival MESS danas, već zbog onoga što je MESS nekada bio i svega što bi MESS mogao i trebao biti sutra, jer imaju SVE potrebne uslove za to – ljude, sredstva i infrastrukturu. U ime slavne prošlosti za dostojanstvenu budućnost MESS-a, festivala koji treba, može i mora puno bolje od ovoga što je MESS danas.

Na kraju, MESS je završen porukom direkcije da će biti 60. izdanja MESS-a kao da je to njihova odluka. O budućnosti MESS-a odlučuje osnivač Kanton Sarajevo, a Kanton Sarajevo je i za narednu godinu planirao izdašan budžet za MESS, baš kao i prethodnih dvadeset godina.

Nejasno je šta je pravi razlog otkazivanja završne predstave MESS-a. Čak i ako ima ikakve veze sa odlukom Federalnog ministarstva, onda je publika mogla o tome biti obaviještena u augustu, kada je odluka objavljena, a ne praktično u toku samog festivala. Ili su razlozi za niz čudnih odluka i postupaka direkcije MESS-a na kraju ipak imali teatarske ambicije.