“Nakon što su članovi kantonalne SDA obavili zakonsku proceduru, te nakon što je dosadašnji kantonalni ministar kulture i sporta Ivica Šarić dobio apsolutnu većinu glasova da i u naredne četiri godine ostane na ovoj značajnoj funkciji (dokument je verifikovalo i Predsjedništvo SDA BiH, a potpisao ga je predsjednik SDA Sulejman Tihić), na scenu oštro stupa porodični tandem Bakir Izetbegović i Mirsad Purivatra.
Uz Purivatrinu otvorenu inicijativu i Izetbegovićev stranački uticaj, organizovana je nova sjednica Izvršnog odbora SDA Kantona Sarajevo. Iako (ne)očekivano sazvanom sastanku nije prisustvovao predsjednik kantonalnog SDA Abdulharis Šeta (bio je na godišnjem odmoru u Turskoj), kantonalni vrh SDA (Denis Zvizdić, Salih Selmanović, prof. Faruk Mekić…) izabrao je glumca Emira Hadžihafizbegovića, i to bez obzira na činjenicu da je tokom ranijeg glasanja Hadžihafizbegović dobio sedam a Šarić šesnaest glasova SDA poslanika!?
Bila je to, prema saznanjima našeg lista, osveta Bakira Izetbegovića i Mirsada Purivatre jer je tokom protekle 4 godine kantonalni ministar kulture i sporta Ivica Šarić zahtijevao transparentno trošenje novca Sarajevo Film Festivala, ali i zato jer je Šarić odbio da umjesto dotadašnjih 150.000 KM na račun SFF-a počne isplaćivati 250.000 KM.” (Slobodna Bosna, 1.2.2007.)
Trinaest godina kasnije, u februaru ove godine, istorija se ponovila – kao što loši đaci ponavljaju godinu – nakon obijesnog rušenja kantonalne vlade, kada je dvojka DF-SBB dezertirala iz šestorke i formirala trojku sa SDA, srušila svoju vladu, da bi formirala novu, ušla u koaliciju sa SDA protivno predizbornim obećanjima računajući na kratku pamet i zaboravnost svojih glasača.
Tako je, kao prije trinaest godina Ivica Šarić, novi ministar trebao biti Samir Lokvančić, stranački čovjek na čelu Sarajevske filharmonije – a onda su se na sceni ponovo pojavili Mirsad Purivatra i glumac Hadžihafizbegović. Prema našim saznanjima, prije imenovanja Lokvančića, obavljaju sastanak sa “prvim u Bošnjaka” B Izetbegovićem pa je narednog dana na iznenađenje javnosti, a vjerovatno i samog Lokvančića i mnogih članova SDA, za novog ministra predložen glumac Emir H.
Čak ni video skandal iz restorana Amerikanac u kojem glumac, koji se često javno diči svojom religioznošću, go do pasa pije viski iz flaše uz pratnju trubača, nije smetao Purivatri da predloži svog favorita za ministra, niti je video priča o pijancu u Amerikancu smetala Izetbegoviću da prijedlog prihvati i naredi da se provede volja njegovog badže. Ipak, ubrzo je došlo do novog preokreta.
Naime, nakon objavljivanja, ovaj put samo audio, snimka iz kojeg je javnost saznala kako se u SDA namještaju stranačke i javne funkcije, od izbora gradonačelnika Sarajeva Abdulaha Skake, preko izbora Prevljaka za predsjednika KO stranke, pa do zapošljavanja u kulturi jer, kako se ispovjedio Asim Sarajlić, “prvi do prvog u Bošnjaka”: “Glumac” je rekao da je “kultura prazna sva”, a dodao je još i to da mu je “glumac dužan”.
Glumac je izuzetan kada igra pred kamerama i na pozorišnim daskama, a potpuno neuvjerljiv kada u životu glumi patriotu i vjernika, i razotkriva se kao potpuno lažan kao i njegov lažni patriotizam i njegova lažna vjera, u koje nakon svega ne mogu povjerovati ni najlakovjerniji građani naše, za vrijeme i nakon rata, poharane domovine.
Ni afera “Asim” nije bila razlog Izetbegoviću i njegovim stranačkim poslušnicima da povuku kandidaturu još jednom temeljito kompromitovanog Glumca. Ipak, nakon izbijanja afere “Asim”, pod pritiskom zahtjeva Aljoše Čampare i njegove (osamnaeste) ruke nužne za rušenje sarajevske četvorke, Hadžihafizbegović je ispao iz igre, a upao je javnosti skoro nepoznat karataš iz Vogošće, još jedan zec iz Asimovog šešira. Glumac postaje šaptač iza zavjese, pa je tako i Purivatra sit, a ovce svakako niko ne broji.
Ime karataša iz Vogošće Kenana Alikadića javnost je tri puta čula prije nego je zasjeo u ministarsku fotelju. Prvi put 2006. godine kada je osuđen za nanošenje teških tjelesnih povreda i to za vrijeme dove (sic!) u mjestu Crna Rijeka u opštini Ilijaš. Drugi put 2015. u aferi vezanoj za SDA načelnika Vogošće Edina Smajića, aferi koju su obznanili zaposlenici opštine o isplatama stimulacija načelnikovim saradnicima među kojima je bio i, navodno, mimo zakona zaposleni savjetnik Alikadić kojem je, pišu mediji, samo na ime stimulacija isplaćeno 8.000 KM. Treći put za Alikadića je javnost čula kada je preko noći imenovan ministrom, a aferimi iz prošlosti nikome u SDA nisu zasmetali da Alikadić postane ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo u navrat-nanos sklepanoj sarajevskoj vladi crne trojke SDA-DF-SBB.
“Transparentno” i “uredno”
Prilikom obraćanja medijima, aktuelni ministar Alikadić insistira na “uvođenju reda” u finansiranje kulture i sporta i na “transparentnosti”. Na osnovu rezultata javnog poziva za dodjelu sredstava za 2020. godinu možemo vidjeti kako red i transparentnost zamišlja ministar-redar.
Ove godine, za razliku od prethodnih, objavljeni su rezultati javnog poziva odnosno liste svih aplikanata sa informacijom da li ispunjavaju uslove konkursa. Za ovo pohvala ministru. Ali samo do trenutka dok ne uporedimo imena na listama sa odlukama o dodjeli sredstava (spiskovi odobrenih sredstava na linku) što ih je ministar do sada donio.
Devet organizacija i pojedinaca koji nisu ispunili uslove javnog poziva, i koji su bili diskvalificirani iz daljeg procesa selekcije, uprkos tome dobilo je finansijsku potporu ministarstva. Tako je Udruženje Sevdah za mlade, iako nije priložilo svu dokumentaciju zahtijevanu javnim pozivom, a što je bilo eliminatorno, za organizaciju Bajramskog koncerta dobilo 12.000 KM. Centar Skenderija je također bio diskvalificiran ali ipak dobija 10.000 KM za ljetno klizalište, dok projekat Garden of Dreams, iako nije opravdao sva sredstva iz prošle godine, dobija za ovu godinu 10.000 KM.
Među onima koji nisu imali pravo na sredstva iz kantonalne kase, a dobit će ih, su i Udruženje Saraj Pro-Brass koje nije dostavilo ni polovinu potrebnih dokumenata, te Udruženje Praskozorje koje nije pravdalo lani dobijena sredstva, uz Udruženje Nova svjetlost, Udruženje Aktiva 2014, Udruženje Tradicija i kultura te Sanju Vrzić.
Radi se o formalno-pravnim manjkavostima koje nisu u skladu sa pozivom i uslovima za dodjelu sredstava, a o aktivnostima i nedokučivoj važnosti pojedinih projekata za kantonalnu kulturu, ovaj put nećemo govoriti.
Purivatra i prijatelji
Osim toga, transparentni ministar Alikadić u više navrata dodijelio je sredstva projektima Mirsada Purivatre.
Obala Art Centar je na ime “podrške 26. SFF-u” dobio 150.000 KM (prema odluci od 22. jula) a onda je 8. septembra dodatnih 30.000 KM dodijeljeno Obala Art Centru za Sarajevo grad filma, Sarajevo Reborn i izložbu. Još jedna Purivatrina firma “2006 doo” dobila je za film “Smrt djevojčice sa žigicama” 10.000 KM po odluci od 7. augusta a potom dodatnih 20.000 KM po odluci od 8. septembra za isti (!) projekat.
Udruženju filmskih radnika, čiji je Purivatra član, također je u dva navrata odobreno ukupno 16.100 KM.
Nacrt… rebalans… raspodjela
Na web stranici Vlade KS dostupan je detaljan nacrt budžeta za 2020. godinu. Dostupne su i izmjene budžeta iz jula ove godine ali samo sa zbirnim stavkama (!) tako da nije moguće utvrditi kakve su izmjene rebalansom doista izvršene.
Zato je potrebno uporediti dodijeljena sredstva sa nacrtom budžeta. Nisu, kako bi bilo za očekivati, rebalansom budžeta sredstva svima procentualno ili linearno umanjena – ovogodišnja raspodjela je skoro u cijelosti nedosljedna, osim kada je riječ o projektima Purivatre i nacionalnih društava. Uprkos pandemiji i nedostatku sredstava, nekima su isplaćeni puni iznosi, a nacionalnim kulturnim društvima čak i više!
Preporod (119.500 KM), Napredak (102.600 KM) i Prosvjeta (44.400 KM) dobili su, po odluci od 22. jula, ogromna sredstva, što nije spriječilo ministra da dodatno odriješi kesu poreskih obveznika za dodatne projekte Preporoda: Galerija Preporod (10.000 KM), “Otkup autorskog djela Fatima” (5.000 KM) koje se čak ne nalazi na listi pristiglih aplikacija (!) i “Album duhovne muzike Islama – Bošnjak” (1.000 KM).
Posebnu pažnju privlači donacija Travničkom muftijstvu od 10.000 KM za podršku organizaciji Dana Ajvatovice, iako se pomenuti događaj ne organizira na području Kantona Sarajevo.
Bez obzira što su Budžetom za 2020. godinu planirana sredstva za Muzej ratnog djetinjstva (u iznosu od 50.000 KM), ovaj Muzej, dobitnik vrijedne i prestižne nagrade Vijeća Evrope 2018. godine i specijalnog priznanja za najbolji slavenski muzej 2019. godine, nije dobio potporu iako je zadovoljio uslove konkursa. Jednako je sa East West Centrom za koji je budžetom planirano 40.000 KM a dodijeljeno 10.000 KM (75% manje), dok je Jazz Fest Sarajevo dobitnik prošlogodišnje evropske nagrade za odvažan program Europe Jazz Networka, iako u Budžetu planiran sa 44.000 KM, dobio tek 10.000 KM (78% manje).
Projekti i firme Mirsada Purivatre dobile su, dakle, gotovo duplo više novca nego 11 organizacija i manifestacija iz gornje tabele zajedno, ne računajući nacionalna društva kojima su sa novim ministrom upale u med i kašika i sjekira. Iako je SFF veoma važan događaj, nemoguće je ne primijetiti dramatično veliki nesrazmjer u dodijeljenim sredstvima pa se može zaključiti, na osnovu dodijeljenih sredstava, da je za Alikadića, odnosno vladu Marija Nenadića, SFF duplo važniji od ostalih 11 projekata zajedno.
Kako će Purivatra za ovogodišnje online izdanje Sarajevo Film Festivala opravdati 180.000 od Kantona Sarajevo, 200.000 od Gradske uprave, 170.000 KM od Federalnog ministarstva kulture – da spomenemo samo neke od transfera novca poreskih obveznika u projekte badže B Izetbegovića, i da ne spomenemo sve transfere iz opština i javnih preduzeća, sve privilegije prilikom zakupa javnih ustanova i opštinskih prostora, i vječni dan otvorenih vrata svih institucija na koja pokuca – nije čak ni retoričko pitanje.
Sredstva za svoje projekte uz Muzej ratnog djetinjstva, između ostalih, nisu dobili ni MES, ni SARTR, ni Pozorište mladih iako su zadovoljili uslove javnog poziva, možda i zato jer se radi o javnim ustanovama koje su svakako na Kantonalnom budžetu sa svojim programima, ali izostanak podrške u ovom slučaju izgleda kao izgovor a ne razlog.
Kako god, teško je razumjeti koncepciju i politiku aktuelnog ministra. O tome svjedoči i sljedeći slučaj.
U javnom pozivu navedeno je: Sva dokumentacija podnesena na Javni poziv mora biti numerisana i ovjerena potpisom i pečatom podnosioca aplikacije.
Međutim, stiče se dojam da je ministar ovom rečenicom želio reći kako svaka stranica svakog priloženog dokumenta treba biti numerisana, potpisana i opečaćena, jer je za 90 sportskih projekata i manifestacija koji nisu ispunili uslove konkursa, navedeno da aplikacije nemaju potpisane, ovjerene i/ili numerisane sve stranice. Ovaj kriterij kod projekata iz oblasti kulture, iz nekog razloga, nije primjenjivan.
Umjesto zaključka
I kada “uvodi red”, SDA ministar teško zarađeni novac sirotih poreskih obveznika dijeli po stranačkim i familijarnim kriterijima. Ministar-redar uz asistenciju suflera Glumca kaznio je uspješne projekte ukidanjem ili drastičnim smanjenjem sredstava, čini se, recipročno animozitetu Glumca prema tim projektima, dovodeći tako u pitanje opstanak nekih od najstarijih i najvažnijih institucija nezavisne kulture, ali je zato namiren Purivatra koji nikad za posljednjih 25 godina nije ostao kratkih rukava.
Od 13. decembra do danas SDA se do kraja razotkrila i još jednom pokazala svoje pravo lice, materijalno i moralno korumpirano. Da ni sama stranka nije pošteđena unutarnje korupcije pokazala je afera “Asim”, a samo od decembra prošle godine desio se velik broj drugih afera. Spomenimo samo milionsku aferu “Respiratori” koja uključuje sam vrh stranke, pa i federalnog premijera Novalića koji je već dvije godine u tehničkom mandatu. Nepotizam i korupcija su eufemizmi kada je riječ o SDA koja uništava i sadašnjost i budućnost svog naroda i svih građana, evo, 25 godina. Najtežih godina. Narod ne zna kakvo zlo vlada, niti sluti razmjere lopovluka samog vrha SDA, stranke koju stranputicom vodi bračni par Izetbegović sa svojim rođacima i poslušnicima.
Šta očekivati od neprijatelja Bosne i Hercegovine kad su ovakvi samozvani “patrioti”?
Aktuelna Kantonalna vlada je za samo nekoliko mjeseci pokazala kako to izgleda kada se ujedine samozvane probosanske stranke, kojima je jedini cilj i ambicija vlastiti i samo vlastiti interes. Kantonalno ministarstvo kulture i sporta je svojim odlukama o raspodjeli sredstava u ovoj pandemijskog godini demonstriralo potpunu nezainteresiranost za strateški važne, međunarodno ugledne projekte koji su odavno dio ne samo imidža nego i kulturnog identiteta kako Sarajevskog kantona tako i države Bosne i Hercegovine. Osim toga, ministar je, uz asistenciju lorda i nesuđenog ministra, iskoristio svoju poziciju da “kazni” i ugrozi projekte koje je trebao podržati u interesu građana, dokazujući, po ko zna koji put, da SDA kadrovi svoje pozicije vide prvenstveno kao pozicije moći i priliku za ostvarivanje koristi i privilegija “svojim ljudima” i njihovim projektima, a na štetu ne samo onih koji nisu “njihovi” već i na štetu građana i sve to bez imalo ustručavanja i zadrške.
Ironično je što se radi o polusvijetu koji SDA ustoličava na važne pozicije da igraju važne uloge, ne za građane čijim novcem se sve skupa finansira, već isključivo za stranku, familiju i prijatelje. Jer drugi i drugačiji, svi ostali, za njih su samo mrski neprijatelji, i najbolje bi bilo da ne postoje. Ministar Kenan Alikadić je učinio sve što je mogao da egzistencijalno ugrozi, na prvom mjestu, one koji su zaista nezavisni i zaista važni na kulturnoj sceni i da prestanu da postoje i nestanu, jednom zauvijek, nastavljajući davno započeti proces provincijalizacije ne samo Sarajeva, već i cijele države, uspostavljajući tamni vilajet za sva vremena.