Priče iz susjedstva
Na samom kraju Životinjske farme George Orwell nam podastire znakovitu alegoriju koja bi se – u ponešto slobodnijoj autorskoj interpretaciji – mogla podvesti pitanju: ima li stvarne razlike između čovjeka i svinje? Figura čovjeka je u toj knjizi, sjetit ćete se, u funkciji poraženog gospodara-tlačitelja, a svinja se izborila za poziciju novog vladara. Ona je na čelu potlačenih, ali spram svojih bivših revolucionarnih suboraca i drugova – plejade antropomorfiziranih životinja među kojima je naročito apostrofiran konj, pregalac novog sistema s tragičnom sudbinom – korak po korak preuzima i sve više poprima obilježja starog gospodara, te mu na koncu počinje nalikovati do nerazlikovanja.
Krug se dakle dovršava u ničeovskom vječnom vraćanju istog. Ili, revolucija jede svoju djecu. Oko često citiranog stiha-dileme Branka Miljkovića – hoće li sloboda umeti da peva, kao što su sužnji pevali o njoj? – ni Orwell, razočarani ljevičar i sudionik Španskog građanskog rata na strani republikanskih snaga, vjerojatno ne bi dvojio. Ispravan je odgovor: nažalost ne, neće umeti.
Za prisjećanje na te klasične reference ovom prilikom – distopijsku basnu i revolucionarnu poeziju iz kanonâ nekadašnje školske lektire – odgovorni su neodgovorni kojima raznorazne svinjarije, prije svega one političke, nisu nepoznanica. Dapače, uobičajno razumijevanje glagolske imenice svinjarija – usput rečeno, nastale tvorbom koja je tako nepravedna prema svinji, toj inteligentnoj i višestruko korisnoj životinji – u kontekstu teme ovog teksta savršeno je primjereno, a odgovarajuće je i kao pridjev za ključne protagoniste priče iz Hrvatske koja slijedi ovom prilikom.
***
Nije nikakva novost da već desetljećima izbijaju manje i veće zaraze koje se eksplicitno povezuju sa životinjama, pa se primjereno tome i nazivaju. Sjetimo se na primjer kravljeg ludila, to jest bedrenice ili antraksa, pa ptičje gripe, onda i bolesti plavog jezika koja pogađa ovce… A i porijeklo koronavirusa se – iz perspektive racionalnijih i znanstveno utemeljenih interpretacija, s onu stranu manipulativno zavodljivih i popularnih teorija zavjera – dovodilo u vezu sa šišmišima, devama i cibetkama (životinje iz reda zvijeri srodnih mačkama). U Hrvatskoj će pak ova godina, kada je o toj temi riječ, ostati obilježena zarazom koja je nazvana afrička svinjska kuga.
Znanstveno-agronomska ekspertiza kaže da je afrička svinjska kuga (ASK) virusna zarazna bolest domaćih i divljih svinja koja se manifestira u obliku hemoragijske groznice, a smrtnost može doseći i 100%. Bolest nije opasna za ljude i druge životinje, već isključivo za domaće i divlje svinje. Uzročnik bolesti je DNA virus s ovojnicom koji spada u rod Asfivirusa iz porodice Asfarviridae.
Prvi slučajevi ASK-a u Evropskoj uniji zabilježeni su 2014., a što se tiče aktualne situacije u Hrvatskoj, alarmantno loše stanje je na sjeveroistoku zemlje, nedaleko od granice sa Srbijom, u Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji, gdje je zabilježeno nekoliko žarišta izbijanja zaraze i poduzete su mjere strogih kontrola, zabrane premještanja svinja, zone zaštite i zone kontrole. Eutanazirane su hiljade svinja, a financijska se šteta za sada procijenjuje na više od dva i pol milijuna eura. Daleko je najteže prošla farma Sokolavac u Baranji, u vlasništvu kombinata Belje, gdje je zbog zaraze usmrćeno oko 10 hiljada svinja. Na snazi je i zabrana održavanja manifestacija na kojima se izlaže i/ili konzumira meso svinja ili proizvodi od mesa svinja na područjima Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske, Brodsko-posavske, Virovitičko-podravske i Požeško-slavonske županije.
No, toliko o tome iz zakonodavne, stručno-agronomske i medijsko-informativne perspektive. Zanima nas politički kontekst tog problema, pa možemo započeti s nekoliko pitanja. Kada to jedna zarazna bolest životinjskog porijekla, ovdje konkretno afrička svinjska kuga, postaje društveno-politička svinjarija? Prva razina odgovora na postavljeno pitanje kratka je i jasna: onda kada se u priču uključe i njome počnu manipulirati politički prasci. Kakve su to svinje i prasci, i za kakvim svinjarijama takvi posežu?
***
Krajem prošlog mjeseca veliki privredno-socijalni problem s ASK-om postao je i vruća politička tema u Hrvatskoj. Da je ekipa oko Ivana Penave – okupljena u interesnu grupaciju što nastupa pod plaštom političke stranke radikalno desnog usmjerenja, imenovana Domovinski pokret (DP) – spremna na svaki oblik manipulacija, huškanja i spletkarenja sa svrhom vlastitog okorištavanja i jeftinih pokušaja prikupljanja javne pozornosti, nije neka novost u političkom životu Hrvatske. Dapače, više je riječ o politici kontinuiteta tog koalicijskog partnera HDZ-u na državnoj razini. Ipak, na temu ASK-a čini se da su pomjerili granice i svojih vlastitih dosadašnjih „dosega“. Stoga je najbolje da nakratko prepustimo prostor teksta njima samima, neka progovore.
„Afrička svinjska kuga se pojavila prvo u Jagodnjaku, selu koje pamtim od prije 30 godina, u kojem je bila prva četnička pobuna. Kada se pojavio prvi slučaj u Jagodnjaku, dolazi načelnica iz redova SDSS-a i proziva Vlajčića, a njezin suprug koji je svinjogojac proziva ministra što je bio na koncertu Marka Perkovića Thompsona“, riječi su Stipe Mlinarića Ćipe, saborskog zastupnika Domovinskog pokreta, na ovu temu.
A što je imao o tome reći njegov stranački kolega, spomenuti ministar u resoru poljoprivrede David Vlajčić? On je ovaj problem okarakterizirao kao oblik „specijalnog rata“: „Što se tiče ‘specijalnog rata’, kao čelnik Nacionalnog kriznog stožera, potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede ne želim u ovoj situaciji reći da je to nemoguće i želim biti spreman na sve. U situaciji smo kada niti jednu opciju ne želimo isključiti. Radi se o tome da smo odlučno digli vođenje kriznog stožera na najvišu nacionalnu razinu. Uključena su sva relevantna ministarstva, glavni državni odvjetnik i glavni državni inspektor. Sve ćemo poduzeti da se situacija stavi pod kontrolu. Niti jednu opciju, pa ni specijalni rat ne želim isključiti“.
Očekivano, takav niz predikcija zaokružio je stranački im šef. Za Penavu je to također specijalni rat, ali „specijalni hibridni rat“: „ Izuzetno mi je iritantna trula diplomatska korektnost, kao da nemamo svoje interese. Što je problem bilo kojem zdravom političaru reći da je ovo ugroza nacionalne sigurnosti? Imamo splet okolnosti i potežem pitanje je li riječ o ‘specijalnom ratu’, znajući za sela u kojima vladaju određene političke opcije, znajući za ilegalnu trgovinu i žarišta u Srbiji. I, gle hrvatskih čistunaca, koji se čude tim riječima“.
Ipak, titulu vjerojatno najridikuloznije izjave na ovu temu među DP-ovcima treba dodijeliti čovjeku znakovita imena i prezimena, Ivica Kukavica. Dotični je kao dio razloga za širenje ASK-a iz spomenutog Jagodnjaka, mjesta u kojem pretežito žive Srbi, naveo i nazive tamošnjih ulica!? Za Kukavicu dakle postoje nekakve tajne, specijalne, urotničke veze između zaraženih svinja, Srba, davno umrle Jugoslavije i nekih ulica u Jagodnjaku koje nose imena nekolicine znamenitih osoba iz vremena jugoslavenskog socijalizma, recimo Borisa Kidriča ili Vladimira Nazora.
Eto baš tako. Kako se to zdravstveni problem iz Afrike preselio u Evropu, pa potom i na Balkan, manja je enigma u globaliziranom svijetu današnjice. Intrigantnije su ideološko-politička luminoznost i ingenioznost, satkane u tezi da je afrička svinjska kuga tek još jedan oblik velikosrpske četničke ugroze za Hrvatsku, s elementima sigurnosno-ratne prijetnje. Kako i zašto, to znaju valjda tipovi iz Domovinskog pokreta. Za njih se, uvijek i za svagda, o bilo kojem društenom pitanju i problemu da je riječ, na kraju sve svodi na prijetnju nacionalnoj sigurnosti koja dolazi iz istočnog susjedstva, Srbije i Bosne i Hercegovine (u ovom konkretnom slučaju ograničili su se na entitet Republika Srpska). Bilo da je riječ o recentnom historijskom vremenu, ili o nasljeđu iz socijalističke epohe.
Što god da je goruće i na tapetu, takvi će se pozivati na tekovine za njih nikad okončanog rata iz 1990-ih, na velikosrpsku agresiju i četnike, kao i nekakve imaginarne Jugoslavene i ljevičare koji Jugoslaviju nikada nisu prežalili. To su jedine teme iz kojih pokušavaju crpiti kapital i resurse za svoj politički hohštapleraj, to jest materijalne beneficije koje s time idu. Zato mrtvi-hladni mogu baljezgati, lupetati takve besmislice o zaraženim svinjama iz Srbije i Republike Srpske kao uroti, paklenom planu „specijalnog rata“ pokrenutog protiv Hrvatske. No time istovremeno prikrivaju, bezuspješno, svoju vlastitu nekompetentnost, nedoraslost, manjak znanja i stručnosti da se odgovorno i primjereno nose s problemima takvog ranga.
***
DP-ovcima su očekivano i promišljeno uzvratili iz saborskog kluba Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS). Tako je zastupnica SDSS-a Dragana Jeckov upozorila da zaraza traje još od februara ove godine, ali da se tada o tome nije govorilo jer tema nije odgovarala karakteru predizbornog vremena.
Huškačima iz DP-a poručila je sljedeće: „Zašto se tek sada poduzimaju mjere i koliko su učinkovite? Pored proglašenja rata afričkoj svinjskoj kugi proglašen je još jedan specijalni rat za koji dakle zna ministar i još nekoliko glava. I tu se opravdano postavlja pitanje: ako smo u specijalnom ratu zašto o tome ništa ne zna ministar odbrane, zašto o njemu ništa ne zna ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, zašto o tome ne progovaraju svi oni zbog kojih smo mi ozbiljno ugroženi, zašto se ne zaustave zaražene svinje koje jezde iz Srbije i Bosne i Hercegovine u Jagodnjak, Gradište i druga mjesta. Na kraju, koliko mi imamo šuplju granicu?“
Predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac poentirao je na ovu temu, pogodivši svojom izjavom samu srž DP-ovih manipulativnih pokušaja: „Ta histerija je izraz neprofesionalnosti i želje da se pobjegne od odgovornosti za ono što je u resoru Domovinskog pokreta. Imaju ministre, imaju državnog tajnika, i to za svinjogojstvo. Aktivno sudjeluju u vlasti, ali što je ostalo: prebacivanje odgovornosti na drugog – na koga? Na Srbe, na Republiku Srbiju i na BiH. To je najlakše. Na Mađarsku je to malo teže prebaciti, na Švedsku pogotovo, Njemačku da ne spominjem. Dokle će se tolerirati da se čak i pitanje svinjske kuge, bedrenice i bolesti plavoga jezika koristi za remećenje međunacionalnih i međudržavnih odnosa? Dokle će se ta vrsta neukosti, nepametnosti i zloupotrebe s pozicije vlasti tolerirati u zemlji?“
Doista, skoro da su groteskni i tragikomični nacionalizam i šovinizam a lâ Domovinski pokret, kao i ostalih srodnih im aktera sa hrvatske društveno-političke desnice. Takvi redovito na zub uzimaju Srbiju i Srbe, ponekad i Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake, koji nisu nikakva objektivna prijetnja današnjoj Hrvatskoj, dok se na realne probleme koji dolaze od strane profašističkih snaga iz Italije i Mađarske, gotovo uopće ni ne osvrću. Razloge za to ne treba tražiti samo u kukavičkluku hrvatske desnice, autokolonijalnom sindromu i disproporcionalnom odnosu stanja snaga među državama, već i u spomenutom simboličko-ideološkom kapitalu, to jest u beskonačnim manipulacijama hrvatske desnice nasljeđem Domovinskog rata i zajedničkom jugoslavenskom socijalističkom prošlošću, a u koje se Srbija i Bosna i Hercegovina, za razliku od Italije i Mađarske, savršeno uklapaju.
***
Za kulisom tako bedasto intoniranih objeda kakve prosipa Domovinski pokret, time dodatno zagađujući medijsko-javni prostor Hrvatske, ostaju realno velike ekonomsko-socijalne posljedice afričke svinjske kuge po ionako slabašan, proizvodno-industrijski i demografski desetkovan i odavno osiromašen sjever Hrvatske. Problem ASK-a mogao bi presudno odrediti sudbinu jedne od rijetkih, koliko-toliko, makar i slabašno preživjele industrijske grane u tom dijelu zemlje, mesno-prerađivačke. Usto, ne treba zanemariti ni kulturu kolinja, tradicijski vrlo važnu za taj dio Hrvatske kao njegovo klasično obilježje i jedan od identitetskih mu markera. Takva bi se tradicija, u okolnostima ovakvih problema, mogla značajno promijeniti.
Iz sistemske perspektive, u srži problemâ sa zarazama životinjskog porijekla jesu zastrašujuće loši uvjeti na farmama za uzgoj životinja, pa tako i svinja, koje se tretiraju isključivo kao puka sirovina za proizvodnju mesnih proizvoda. To je velika tema koja zadire do megakoruptivnih poslova velikih korporacija i političkih struktura odlučivanja, s kojom se bave tek rijetke aktivističke udruge i kritičko-istraživački mediji. Tome treba pridodati i faktor klimatskih promjena, to jest globalnog zatopljenja, koji je u odnosu spiralne međuovisnosti s industrijama kakva je i mesno-prerađivačka, te presudno određuje njegove tokove. Naime, globalni porast potražnje mesa i njegove konzumacije dovodi do radikalne deforestacije planeta, svake minute krče se ogromne površine šuma kako bi se dobili pašnjaci i obradiva zemljišta za stočnu hranu. Istovremeno je prozvodnja mesa od preživača poput goveda glavni izvor emisija metana u orbitu, snažnog stakleničkog plina koji ekstremno zagrijava planet.
Na kraju, vratimo se hrvatskom kontekstu, pa spomenimo ono dobro poznato, ali i jako bitno, o čemu smo u ovoj rubrici pisali prije dvije godine u tekstu na srodnu temu. Obiteljska tvrtka Agroproteinka, u kojoj 20% udio vlasništva ima ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske Gordan Grlić Radman, sa državom ima sklopljen ekskluzivan koncesijski ugovor prema kojem je to jedina firma u zemlji ovlaštena za odvoz i zbrinjavanje leševa eutanaziranih životinja, dakle i svih onih hiljada svinja koje se proteklih sedmica ubijaju u Slavoniji i Baranji. Prihod firme u prošloj godini iznosio je 24 milijuna eura, od čega veći dio dolazi iz državnog proračuna, a sam Grlić Radman je 2023. „zaboravio“ upisati u imovinsku karticu 2 milijuna eura prihoda od dividendi Agroproteinke koje je ostvario otkad je na funkciji ministra. Ispada da su životinjske zaraze poput afričke svinjske kuge između ostalog i lukrativne prečice za političke koruptivne svinjarije.