Priče iz susjedstva
Novi parlamentarni izbori u Hrvatskoj, deseti u nizu otkako je ta nekadašnja republika socijalističke Jugoslavije izglasala nezavisnost, su pred vratima. Događaju se u tzv. superizbornoj godini, kako su srednjostrujaški mediji etiketirali 2024., jer nakon njih, već početkom juna, u Hrvatskoj slijede izbori za Evropski parlament, a krajem godine i izbori za predsjednika/predsjednicu države. Pa je stoga red da kratko rekapituliramo kako su se stranke i pojedinci pozicionirali tokom kratke predizborne kampanje i što se, prema anketnim istraživanjima, može očekivati od izbora.
U hrvatski parlament bira se 140 zastupnika i zastupnica iz deset izbornih jedinica, osam parlamentaraca dolazi sa lista manjina, a troje će izabrati hrvatska dijaspora. Dakle, ukupno 151 parlamentarni političar i političarka. Izvjesno je da će se u novom sazivu hrvatskog Sabora sigurno naći pet stranačkih i koalicijskih lista, no otvoreno je naravno pitanje u kojem će omjeru biti zastupljeni.
Predizborna anketa – najrazvikanija je ona koju je napravila Hrvatska radiotelevizija (HRejting) koristeći tzv. d'Hondtovu metodu na uzorku od 600 ispitanika iz svake izborne jedinice, uz statističku grešku +/- 3,9% – prednost očekivano daje HDZ-u i njegovim satelitima, to jest grupi manjih stranaka koje bez koaliranja sa HDZ-om ili nekom drugom većom strankom, ne bi ni primirisale Saboru. Njima je anketa dala 60 mandata. Na drugom je mjestu SDP-ova koalicija „Rijeke pravde“ (za koalicijski slogan izabran je naslov pjesme benda Film iz 1985., a za autorska prava plaćeno je 24 hiljade eura) koja prema HRejtingu osvaja 44 mandata. Slijedi radikalno desni Domovinski pokret kojem se predviđa 14 mandata, a po devet mandata pripalo bi konzervativnom Mostu i zelenoj ljevici s imenom Možemo!.
To je pet lista koje će se sigurno naći u novom sazivu hrvatskog Sabora. No s obzirom da se izbori vrše po principu prelaska izbornog praga u pojedinoj izbornoj jedinici, koji je u Hrvatskoj dosta visok – 5%, ipak je izvjesno da će se u parlamentu naći još nekoliko manjih stranaka koje imaju prepoznatljiv regionalni obol. Inače, granice izbornih jedinica posebna su priča i tema za sebe, toliko su nelogične, neprirodne i ahistorijske kada gledate mapu Hrvatske, ali politički tako podešene da bi HDZ mogao polučiti što bolji rezultat (svih ovih decenija mapu izbornih jedinica brusi HDZ-ov pravni meštar, doajen i siva eminencija stranke, Vladimir Šeks).
Tako još HRejting anketa daje dva mandata istarskom IDS-u, te po jedan listi međimurskog župana Matije Posavca i stranci izrazito neoliberalne orijentacije Fokus, koja ima relativno jaka uporišta u nekolicini gradića i mjesta središnje Hrvatske, poput Svete Nedjelje i Samobora. D'Hondtova metoda ima izvjesne nedostatke, pored spomenute visoke statističke pogreške, činjenica je i da prilikom preračunavanja glasova u mandate ona favorizira najjače liste, pa dotičnu anketu treba uzeti s popriličnom rezervom. Također, veliki je i udio neodlučnih birača, onih koji će izvjesno izaći na izbore, ali do zadnjeg dana nisu sigurni za koga će glasati. Zbog svega spomenutog, razloge za relativni optimizam po pitanju vjerojatnosti da se na kraju nađu u novom sazivu Sabora, imaju i one liste koje prema anketama u pojedinim izbornim jedinicama imaju oko 3 ili 4% podrške birača.
Takav je recimo slučaj s Radničkom frontom, jedinom doista klasičnom lijevom strankom koja izlazi na ove izbore, a u prošlom sazivu parlamenta imala je jednu zastupnicu, Katarinu Peović (tu je i krajnje marginalna Socijalistička radnička partija čije se izborne liste nalaze u nekoliko izbornih jedinica, ali se njihov objektivni politički domet mjeri u promilima). Prema anketama, Radnička fronta u 8. izbornoj jedinici, koju sačinjavaju cijela Istarska županija, Grad Rijeka i dijelovi Primorsko-goranske županije, osvaja između 4 i 4,5%. Slično je i sa najnovijom političkom inicijativom penzionera, savezom Umirovljenici zajedno, koji se u nekoliko izbornih jedinica kreće između 3 i 4% podrške birača, pa imaju razloga za umjereni optimizam.
Kako god na kraju ispalo, pokazala se anketna predizborna očekivanja tačnim ili ne, poprilično je izvjesno da će bilo HDZ-u, a pogotovo SDP-ovoj koaliciji i njihovim potencijalnim postizbornim partnerima, biti poprilično teško sastaviti stabilnu saborsku većinu. Mogu se očekivati dugi i teški pregovori, ucjene, žicanja i kompromisi, sve ono tipično za profesionalni politički svijet. Pokažu li se spomenute ankete barem priližno tačnim u predviđanjima, nekoliko scenarija koji kruže medijima i javnošću čine se mogućim.
Prema jednoj verziji, za koju navijaju krajnje desno orijentirani protagonisti u hrvatskom društvu i državi, na čelu sa Katoličkom crkvom, HDZ bi mogao posegnuti za koalicijom sa Domovinskim pokretom. Takav postizborni savez, plus tri glasa iz dijaspore koji tradicionalno pripadaju HDZ-u, doveo bi ih barem do ruba minimalno potrebne većine u parlamentu. No to bi značilo i da se sam HDZ, unutar sebe, mora pomjeriti više udesno nego što je to slučaj sa sadašnjim dominantnim profilom stranke, građenim tokom proteklih osam godina, otkada njome dominira Plenkovićeva struja demokršćana, to jest umjereno konzervativna orijentacija desnog centra. Uostalom, Domovinski pokret inicijalno je i nastao kao odgovor nezadovoljnih HDZ-ovaca zdesna, kojima je bila neprihvatljiva „liberalizacija“ stranke od strane Plenkovića i njegove struje.
Dakle, HDZ je uvijek, od svojih početaka, u sebi njedrio i gajio frakcije koje stranku vide politički desnijom i domoljubnijom nego što je to trenutno slučaj. Međutim, u spomenutom postizbornom scenariju HDZ ne bi mogao računati na ruke osmero manjinaca, kao što je to bio slučaj u prethodna dva mandata, jer Domovinski pokret nije sklon tome, pogotovo ne u koalicijskom savezu s troje predstavnika srpske manjine koju predvodi Milorad Pupovac. Deklarirani antisrpski sentiment važan je dio ideološkog projekta Domovinskog pokreta.
Čini se da je u još težoj situaciji SDP sa svojom koalicijom. I ako si pribroje, u nekom široko zamišljenom liberalno-lijevom postizbornom savezu, glasove Možemo!, manjinaca, IDS-a i još poneki s kojim bi se mogli „dogovoriti“, izvjesno je da su i dalje poprilično daleko od 76 glasova koliko je minimalno potrebno za većinu u hrvatskom Saboru. Možemo! je rezolutan u stavu da bilo kakva postizborna koalicija s Mostom, a pogotovo s Domovinskim pokretom, ne dolazi u obzir. Zbog toga se zadnjih nekoliko sedmica počelo govoriti o manjinskoj vladi, a Hrvatska do sada nema iskustva s takvom opcijom na vlasti. Također, u postojećoj političkoj klimi u Hrvatskoj, za pretpostaviti je da bi manjinska vlada bila fragilna, neefikasna, vrlo vjerojatno ne bi potrajala dugo i na kraju bi sve eskaliralo s prijevremenim izborima.
Koja god stranka ili koalicija na kraju bila u situaciji da formira parlamentarnu većinu, mandat za to joj, prema Ustavu RH, mora dodijeliti predsjednik države. Zoran Milanović je već najavio da će to napraviti isključivo onda kada mu jedna opcija predoči dokaze da ima zagarantiranih 76 mjesta u saboru. I tu dolazimo do momenta koji bi, već se jasno naslućuje, mogao biti farsičan, a i cijeli epilog izbora dodatno zakomplicirati.
Opće i dobro je poznat medijsko-javni rat koji Zoran Milanović vodi sa Andrejem Plenkovićem i njegovim ministrima iz HDZ-a već godinama. Znamo da je sve eskaliralo prije nekoliko sedmica, na početku službene predizborne kampanje, kada je čelnik SDP-a Peđa Grbin bombastično najavio doista šokantnu, ali očito u uskom krugu ljudi mjesecima pažljivo i konspirativno pripremanu odluku, da će u slučaju njihove pobjede na izborima premijersku poziciju zauzeti Zoran Milanović. Drugim riječima, predsjednik će nakon izbora podnijeti ostavku i postati premijer, što zaista poprima obrise satire.
Vijećao je i Ustavni sud, najviše tijelo sudske vlasti u zemlji, i većinskim glasovima definirao stav da predsjednik, dok je na toj funkciji, ne može sudjelovati u predizbornoj kampanji jedne stranke i/li koalicije. Da bi to bilo legalno, morao bi dati ostavku na mjesto predsjednika, što je Milanović rezolutno odbio. U medijima u Hrvatskoj kruže špekulacije, pitanja da li bi se moglo desiti da Ustavni sud poništi rezultate izbora zbog eventualnih pritužbi nekih stranaka, tvrdnji da je predsjednik države svojim izjavama i djelovanjima prekršio izborna pravila i direktno ugrozio izborni proces.
Ništa od toga nije omelo Milanovića da na svoj, bahat, ciničan i povremeno verbalno agresivan način, nastavi s pričama kako će uskoro mjesto predsjednika zamijeniti mjestom premijera. Što to znači u slučaju da SDP-ova koalicija uspije sklopiti većinski postizborni savez? To bi značilo da će Milanović mandat za sastavljanje nove Vlade dodijeliti političkoj opciji koja će njega izabrati na poziciju da vodi tu istu Vladu.
Cijeli taj spektakl s Milanovićem, njegov šokantan politički šou s elementima trilera (inače, taj se žanr u hrvatskom novogovoru zove napetica), SDP-u je donio porast rejtinga i barem malo povećao šanse da maknu HDZ sa vlasti nakon osam godina. Istovremeno je cijela predizborna kampanja u medijima predominantno zadobila obilježja agresivnih, povremeno i vulgarnih prepucavanja Zorana Milanovića s Andrejem Plenkovićem, ali i sa nekim drugim viđenijim HDZ-ovim ministrima. U prvom se planu tako našao ministar graditeljstva i prometa Oleg Butković. Istina, Milanović ih opravdano zasipa obiljem materijala koji mu stoji na raspolaganju, vezano uz krakove koruptivne hobotnice kojom je HDZ zarobio Hrvatsku.
Iz dana u dan mediji su nas zasipali prepucavanjima, optužbama i uvredama koje se razmjenjuju na tzv. društvenim mrežama. Šeraju se statusi i amaterski video uratci u formi realova, odigravaju igrokazi spektakla na virtualnoj pozornici bez stvarnih sadržaja. Tipičan je to primjer općenitijeg globalnog fenomena personalizacije politike i trivijalizacije političkog.
Vrlo je moguće da će nam i predstojeća postizborna politička opcija na vlasti biti određena takvim duhom i slogom. Odnosno nizanjem vulgarnih i agresivnih „trumpizama“ optočenih antisistemskom politikom zdesna, sve u modusu suvremene medijske kulture spektakla, a u pozadini kapital koji nesmetano jede ostatke ostataka javnih nam dobara i resursa. Vidjet ćemo uskoro.