Priče iz susjedstva
Na svašta su nas već navikli političari iz tzv. regije, u ovim našim postjugoslavenskim državicama. Oguglali smo tokom zadnjih 30+ godina. Nema čega se nismo nagledali i naslušali, čemu nismo svjedočili, a vezano je uz političke „predstavnike naroda“. Istina, ni aktualni trendovi na globalnoj, planetarnoj razini nisu nešto puno bolji po tom pitanju. Pa sebe uhvatiš kako se stalno naivno vrtiš oko istih vječitih dilema i pitanja: ima li dovraga iko i išta u profesionalnoj politici što bi zavrijedilo naklonost i povjerenje? Ili je naprosto riječ o nepopravljivo kontaminiranom društvenom području u kojem i poneka zalutala poštena jedinka, ubrzo po ulasku na političku scenu, biva neumitno i nepovratno zahvaćena logikom i silnicama takvog polja, internim „pravilima igre“, te postupno promijenjena do neprepoznatljivosti?
A o kakvim se igrama i igricama radi stalno nam i iznova, svakodnevno, pokazuju oni sa samih političkih vrhova. Evo, pozabavimo se ovaj put s recentnim slučajem Gordana Grlića Radmana, ministra vanjskih poslova i europskih integracija u Vladi Republike Hrvatske. Riječ je o vrlo živopisnom liku koji zauzima poziciju sa snažnom reprezentativnom simbolikom. Funkcija ministra vanjskih poslova. Hej, nije to tek tako, nije to šala, dođe kao nekakav izlog države u svijet. Neko ko je u prvom planu pri kontaktu s drugima, sa svijetom koji nadilazi gabarite jedne prćije.
Pa šta kaže takva reprezentativna figura, ona koja u ovom slučaju dolazi iz hrvatskog političkog konteksta? Valja stalno podsjećati na neke „mudrosti“ kako iste ne bi slučajno potonule u zaborav. Šteta bi bilo. Pa zbori tako Grlić Radman jednom prilikom: „Čuo sam se jutros s doktorom Draganom Čovićem, imate njegove pozdrave. Pita me: kako je? Dobro je. Dobro je! A dobro je znači: hvala Bogu da je dobro“.
Do momenta slanja ovog teksta redakciji na objavljivanje, nažalost nam nije uspjelo konzultirati se s Bogom. A željeli smo ga izmoliti da nam rastumači složene Gordanove misli, milostivo rastvori rukavce konotativnog pri čitanju teze – ili će ipak biti da je riječ o metafori?, ko bi ga znao – koju vrijedi još jednom ponoviti: „dobro je znači: hvala Bogu da je dobro“. Ili, evo daška optimizma à la Grlić Radman, njegov naputak domaćem društvu za bolje sutra: „Građani su komotni. Morate vjerovati u sebe, vjerovati u ono što radite, a prije svega vjerovati u ono što radi hrvatska država za vas“.
Sve ide u prilog tezi da Gordan Grlić Radman, premda zvuči poput nekog ko je nastao iz perverznog sparivanja pseudo Zaratustre i kvazi Grunfa, itekako dobro zna što govori. Gordan izvjesno vjeruje u sebe, ali još više Grlić Radman vjeruje u hrvatsku državu i ono što ista za njega radi. I ima puno pravo na takav stav, pregršt razloga za opetovani optimizam. Zato pustimo dojmove i puku retoriku po strani, te pogledajmo njegova djela. Jer, kako kaže narodna poslovica, djela govore više od riječi.
***
A do djela ćemo dospjeti preko afera. Još je u septembru ove godine pukla jedna takva s dotičnim ministrom. Portal Index prvi je zagrebao vrh ledene sante i ustanovio da Grlić Radman već četiri godine, otkako je ministar vanjskih poslova i europskih integracija u aktualnoj Vladi RH, u svoju imovinsku karticu ne prijavljuje dividendu, to jest zaradu koju ostvaruje kao suvlasnik firme Agroproteinka iz Sesvetskog Kraljevca, a što je dužan učiniti kao visoki politički dužnosnik. Ministar se branio i pravdao da je nakon imenovanja za ministra svoj vlasnički udio u spomenutoj firmi, riječ je o 20%, prebacio na upravljanje odvjetničkom društvu. No takav poslovno-vlasnički aranžman koji je napravio ne uskraćuje mu prava na uživanje dijela financijske dobiti koju tvrtka ostvaruje.
Kumulativno je riječ o čak 2,11 miliona eura koje je Gordan Grlić Radman uprihodovao na taj način od 2019. Premda ga je saborsko Povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa već upozoravalo da mora ažurirati svoju imovinsku karticu i unijeti financijske prihode od Agroproteinke. No to je učinio tek dan-dva nakon što je završila devet i pol sati duga rasprava u hrvatskom parlamentu koju je nedavno inicirala opozicija tražeći njegovu smjenu, a što je saborska većina na čelu s HDZ-om već unaprijed odbila učiniti, bez obzira na tok rasprave i prije no što će čuti argumente koji će tamo biti izneseni. Po običaju.
Sve postaje zanimljivije kada se zna da je Agroproteinka firma koja već godinama kontinuirano radi u tijesnoj isprepletenosti sa državom. U zadnjih deset godina dobili su 60,15 miliona eura poticaja samo iz državnog proračuna, no za pretpostaviti je da je tu bilo donacija i sa županijskih i gradskih nivoa vlasti. Riječ je o firmi-dioničkom društvu za proizvodnju i promet proteinskih i drugih krmiva, koja je 2017. od države je dobila ekskluzivnu desetogodišnju koncesiju za odvoženje lešina uginulih životinja, odnosno za zbrinjavanje nusproizvoda životinjskog porijekla koji nisu za prehranu ljudi kategorija 1 i 2. Jedina su firma za tu vrstu posla u Hrvatskoj. Dakle, monopolist su na domaćem tržištu te vrste.
Radi se inače o porodičnom biznisu s dugim i znakovitim historijatom. Ta priča seže do potkraj socijalističkog razdoblja i zloglasne kriminalne privatizacije i pretvorbe u 1990-im. Tada je prvo ime Agroproteinke bio Gordanov otac, Ante Grlić, tipičan izdanak socijalističke direktorske kaste iz 1980-ih. Od tada pa do danas, firma je ostala pod većinski familijarnom vlasničkom kontrolom. Pored Gordana, u suvlasništvu Agroproteinke su i njegov brat Ivica Grlić-Radman sa 20,57 posto vlasničkog udjela, te sestra Irena Bubalo (20,56%). Ako negdje treba tražiti konkretne protagoniste za utemeljenje klasične teze o povijesnom kontinuitetu, a ne o diskontinuitetima u ekonomsko-političkom smislu, kako nam svakojaki mainstream u politici, medijima, obrazovanju… želi podvaliti – iliti od „crvenog prema plavom“, to jest od Saveza komunista Hrvatske (SKH) do Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) – ovi su Grlići odličan materijal za to.
***
Ali to nije sve. Kako samo historijske okolnosti znaju biti okrutne, pa se grubo poigrati sa svime i svačim, ali pritom pozicije pobjednika redovito dodatno ojačati, a gubitnike gurnuti još dublje u ponor, pokazalo se i na ovom primjeru. Tek nešto malo prije no što će se u hrvatskim medijima i politici artikulirati afera s neprijavljenim dividendama ministra vanjskih poslova, u slavonskim se selima počela nezaustavljivo širiti tzv. afrička svinjska kuga. To je, kako objašnjavaju na stranicama Uprave za veterninarstvo i sigurnost hrane te Ministarstva poljoprivrede RH, „virusna zarazna bolest domaćih i divljih svinja koja se manifestira u obliku hemoragijske groznice, a smrtnost može doseći i 100%. Bolest nije opasna za ljude i druge životinje, već isključivo za domaće i divlje svinje. Divlje svinje su glavni izvor zaraze za domaće svinje, a virus je izrazito otporan na vanjske uvjete i ostaje dugotrajno prisutan u okolišu na zaraženom području. Do danas nije razvijeno cjepivo protiv ASK te nema drugog načina iskorjenjivanja u slučaju pojave ASK, osim provedbe strogih mjera kontrole, uključujući usmrćivanje domaćih svinja na zaraženim gospodarstvima“.
Rezultati širenja afričke svinjske kuge u Hrvatskoj su pošastni. Do prije nekoliko dana, a unatrag nešto duže od dva mjeseca, poklano je oko 44 hiljade svinja, a ista se prijetnja nadvila nad još 50-ak hiljada njih u Brodsko-posavskoj, Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji gdje je ova bolest izbila. Evropska komisija dala je strogi ultimatum Hrvatskoj da do 20. novembra ili poveća biosigurnosne uvjete u objektima u kojima borave svinje na kategoriju 3, ili da usmrti sve svinje sa ugroženih područja koje ne budu smještene u prostorima spomenutog ranga. To je uvjet kako bi se Hrvatskoj dozvolila daljnja trgovina, to jest izvoz svježeg svinjskog mesa na tržište EU. Mnogi uzgajivači svinja manjeg, obiteljskog ranga, smatraju da su šanse da se u Hrvatskoj do 20. 11. uspješno izvede tako zahtjevna operacija kakva je pred državu stavljena od strane Evropske komisije, gotovo pa nikakve. Dodatan problem je i što Hrvatska nema dovoljne kapacitete klaonica kako bi se nešto takvo u tako kratkom vremenskom roku uopće moglo realizirati.
Mnogi su mišljenja, ne samo politička opozicija u Saboru koja na ovoj temi nastoji ušićariti pokoji predizborni poen, da svinjogojstvo u Hrvatskoj nikada nije bilo ugroženije no što je to danas zbog izbijanja ove jako nezgodne bolesti i nepripremljenosti sustava da se s njome nosi. Već je sasvim izvjesno da će se stotine svinjskih farmi i obiteljsko-poljoprivrednih gazdinstava (OPG) u Slavoniji i Srijemu zatvoriti, prema nekim procjenama čak i do 90% takvih. Posljedično će se nekoliko hiljada ljudi morati preusmjeriti ka nekim drugim djelatnostima kako bi preživjeli, što je puno lakše reći nego izvesti jer se većina njih cijeli svoj život, decenijama, isključivo bavi svinjogojstvom. Mnogi takvi spremaju se na odlazak iz Hrvatske, a neki su već i otišli. Možda nije pretjerano reći da svinjskoj industriji u Hrvatskoj prijeti izumiranje.
***
Tako ove godine, po prvi put koliko sežu sjećanja živih, neće biti tradicionalnog seoskog kolinja u Slavoniji, Srijemu, Zagorju… Zbog afričke svinjske kuge zabranjeno je svinjokolje na tradicionalan način, u domaćinstvima, po kućama i dvorištima. Kulen, čvarke, kobasice i ostale svinjske delicije moći će se proizvoditi samo u objektima s registriranom proizvodnjom, no ne i u amaterskoj kućnoj radinosti, na improviziranim stolovima u dvorištima, kao što je to tradicionalno bio običaj.
I tako nas ova tužna priča ipak vodi ka sretnom kraju, barem za neke. Evo nas natrag kod Gordana Grlića Radmana, Agroproteinke, neprijavljenih dividendi, državnih poticaja… svega što čini da se hrvatski ministar vanjskih poslova i europskih integracija svakodnevno osjeća dobro i optimistično. Da vjeruje u ono što radi i da vjeruje u ono što hrvatska država radi za njega. Jer leševi zaraženih i umorenih svinja samo se gomilaju iz dana u dan, iz sata u sat, a treba nam neko stručan i neko licenciran da to nekako zbrine. Sreća da u Hrvatskoj imamo jednu takvu firmu, provjereno i dokazano dobru za obavljanje tog zahtjevnog zadatka. Dobro je, hvala Bogu da je dobro i hvala Bogu da je tako, rekao bi ministar Grlić Radman.