Priče iz susjedstva
Opravdani su strahovi mnogih zbog Trumpovog povratka u Bijelu kuću, iz mnoštva razloga. Bilo da se radi o makroekonomskim poreznim ratovima SAD s Kinom koji će se sigurno zaoštriti, ili da je riječ o internom američkom socioekonomskom kontekstu, to jest brojnim otkazima što će sigurno uslijediti, te o kršenjima ljudskih prava koja će se vrlo vjerojatno intenzivirati. Recimo, za očekivati je pojačanu represiju nad migrantima (u državi koja je nastala od pionira-migranata) i milijunima onih koji su već u SAD, ali bez ikakvih papira i legalnog statusa, kao i nastavak politika usmjerenih protiv abortusa, pogoršanje statusa LGBTQ+ osoba i slično.
No ono što bi nam trebalo proizvesti ponajviše jeze – ako na ovu temu gledamo iz dugoročnije perspektive, a javno-medijski to jest locirano i tretirano kao poseban aspekt –neskrivena je „ljubav“ Donalda i Elona, odnosno sve ono što bi takva interesno motivirana veza mogla izroditi.
Zato snimak iz Pennsylvanije, sa jednog od Trumpovih predizbornih skupova na kojem mu se na bini pridružio Musk, možda jest pravi prizor za simboličku sintezu upravo onog što Americi, ali djelomično i svijetu, uskoro slijedi. Znate taj klip, vidjeli ste ga mnogi, nije slučajno postao virilni medijski hit. To je onaj moment kada Donald, ne birajući riječi, Elona obasipa laudama – „Zvijezda je rođena, Elon. On je nevjerojatan tip, neko tko je stvorio prvu veliku američku automobilsku tvrtku nakon nekoliko generacija, a zahvaljujući njegovoj raketnoj kompaniji sada možemo slati američke astronaute u svemir“ – dok isti taj u tom trenutku, pedesetogodišnji krelac koji imidžem glumi suvremenog koledž boya, skače poput oduševljenog idiota na bini iza njegovih leđa.
Važnije je naravno ono što je taj tip tom prilikom izgovorio, u nedoraslom obraćanju bez pravih ideja. Na primjer, neukusna usporedba aktualnog predsjednika Bidena, za kojeg je rekao da se ne može ni stepenicama uspeti, s Trumpom koji je, glumeći žrtvu-heroja, prijetio šakama i riječima „fight, fight, fight!“ nakon što je lakše ranjen pri pokušaju atentata. Ili da izdvojimo dio obraćanja u tipičnom narativu suvremenog desničarskog revizionizma, onaj po kojem liberalno-demokratski establišment narodu oduzima pravo na slobodu govora.
Taj nas moment baca u kratku digresiju. Licemjerni diskurs političke korektnosti, kao esencija ideologije liberalno-demokratskog centra, doista je odvratan i nije nešto što bi bilo vrijedno braniti, no napadi na takvu politiku zdesna nešto su ipak gôre i od mete takvih obrušavanja. Jer jedna je stvar s lijevih političkih pozicija uputiti kritiku, uostalom kritika je klasična metoda dijalektičkog mišljenja. Na primjer, ustvrditi da je recentno targetiranje riječi homeless kao politički nekorektne i forsiranje njene zamjene navodno ‘korektnom’ riječju unhoused, isključivo u funkciji diskurzivnog i spoznajnog zamajavanja, libertarijanskog prikrivanja klasnog karaktera u jezgri fenomena beskućništva koje je sve veći i veći socijalni problem u SAD, ali i drugdje. No druga je stvar kada ideolozi američkog evangelističkog radikalnog neokonzervativizma, kojima je blizak i ekonomski neoliberalizam, siromaštvo tumače kao osobno stanje duha i mentaliteta pojedinaca, to jest kao psihološki, a ne materijalni, to jest ekonomsko-politički problem.
A upravo je čisti materijalizam, onaj financijskog tipa i mjeren iznosima za koje su nam potrebne nove riječi, ono što čvrsto povezuje Donalda i Elona, ali i ostale u njihovom društvu odabranih. Nisu nam tako promakle informacije koje su naposljetku, kada cijeli cirkus prođe i šarada zamakne iza prvog ćoška, ipak ključne. Deset najbogatijih Amerikanaca je, navodi Bloomberg, postalo bogatije za nove 64 milijarde dolara u samo prva četiri sata nakon što je postalo izvjesno da će Trump postati novi-stari predsjednik SAD.
Pritom, jasno, prednjači baš njegov pajdo Elon. Najbogatiji čovjek svijeta postao je bogatiji za 26,5 milijardi dolara, pa se trenutna kumulativna financijska vrijednost njegovih poslova približila brojci od 300 milijardi. Dobro je prošao i Muskov najveći takmac Jeff Bezos, osnivač Amazona, ali i vlasnik jednog od najvažnijih američkih dnevnika, Washington Post. Bila je to donedavno klasična medijska utvrda liberalnih demokrata, ali više ne, otkako je Bezos odlučio uskratiti potporu Kamali Harris u predizbornoj kampanji. Paralelno s takvom politikom Bezosov financijski saldo uvećan je za 7,1 milijardu USD. Nisu naravno profitirali samo pojedinci, već i cijele institucije, posebno one u privatnom financijskom i bankarskom sektoru. Recimo, vrijednosti dionica notornog Goldman Sachsa porasle su za rekordnih 13%.
Ipak, najviše bojazni izazvale su najave koje su se u međuvremenu i obistinile. Kontroverzni američki poduzetnik i investitor koji najavljuje kolonizaciju svemira i naseljavanje Marsa, zauzet će važnu ulogu u najužoj ekipi oko novog-starog američkog predsjednika. Bit će na čelu dosad nepostojećeg Ureda za procjenu učinkovitosti rada Vlade i državne administracije. Ovlasti će mu biti poprilične, a odgovornosti praktički nikakve. Famozni Muskov ured neće biti formalni dio državne administracije, tako da se na njega neće primjenjivati pravila i odredbe kao za ostale državne organe. Istovremeno će na taj način moći zadržati nepromijenjenu strukturu vlasništva i kontrole nad svojim kompanijama Tesla, SpaceX, X, xAI, Neuralink, itd.
Desit će se tako presedan novog kalibra, nikad viđen do sada, za koji je pojam sukob interesa preblaga riječ. Jedan privatni kapitalistički investitor – i to ne bilo koji, nego baš najveći od svih – imat će izuzetno utjecajnu funkciju na način da će bukvalno nadgledati i ocjenjivati državne agencije i druga tijela koja su, između ostalog, zadužena za praćenje, nadzor i kontrolu rada i njegovih megakorporacija! Pritom Musk neće biti sam, desna ruka bit će mu Vivek Ramaswamy, osnivač i vlasnik bogate farmaceutske kompanije, nekad i Trumpov suparnik za predsjedničku nominaciju unutar američke Republikanske stranke. Kada se njima dvojici pridruže još likovi poput poduzetničkih multimilijardera Petera Thiela i Davida Sacksa, koji će također imati važne uloge u budućem Trumpovom timu, a svi su odreda bili najveći pojedinačni donatori u Trumpovoj predizbornoj kampanji, jasno je da ćemo u SAD imati vladavinu oligarha iz sjene.
Vidjet ćemo kako i do koje će mjere Trump moći kontrolirati takvu družinu oko sebe – usporedbe neminovno vuku prema njegovom prijatelju na čelu Rusije – jer je poznato da mir unutar oligarhija ne traje dugo. Ali slaba je utjeha nada da će patologija ego narcizma povelikog broja takvih muškaraca koji su se natiskali svi do jednog na oštrim rubovima pri samom vrhu američke vlasti, na kraju možda presuditi takvoj kliki i razoriti je iznutra, jer ogromna šteta može biti učinjena prije no što se takav eventualni scenarij možda i realizira.
Muskov Ured bit će zadužen i za financijsku reviziju poslovanja države, to jest za „fiskalnu konsolidaciju“, a očekuje se i da ponudi prijedlog provedbe drastičnih reformi, što je druga riječ za neoliberalne politike rezova i mjera štednje. Sam Trump u jednoj je rečenici najbolje i najsurovije sažeo načela na kojima će počivati taj Ured: „On će utrti put mojoj administraciji za demontiranje vladine birokracije, smanjenje suvišnih propisa, smanjenje rasipnih troškova i restrukturiranje saveznih agencija“. Zvuči surovije od najava i praksi koje je prije četrdesetak godina provodio Ronald Reagan, američka predsjednička ikona političkog neoliberalizma. Možda se nije suvišno prisjetiti da je jedan od rezova koje je Trump spomenuo u svojoj predizbornoj kampanji najava ukidanja Ministarstva obrazovanja. Eto, Bosna i Hercegovina nema Ministarstvo kulture na državnoj razini, a Sjedinjene Američke Države možda uskoro neće imati Ministarstvo obrazovanja.
Kako bi takve politike mogle izgledati u praksi Musk je zorno pokazao na primjeru nekadašnjeg Twittera, a sadašnjeg X. Kupovinom tog nekad utjecajnog društvenog medija, pretvorio je Twitter/X u opskurnu platformu za širenje teorija zavjere, lažnih vijesti i govora mržnje, a broj zaposlenih radikalno je srezao sa 8 hiljada na svega hiljadu i pol. Neki od prvih zaposlenika kojima je podijelio otkaze bili su oni zaduženi za aspekte etičnosti na mreži, praćenje kršenja raznoraznih prava, za restrikcije govora mržnje i sprječavanja širenja natrpeljivosti na Twitteru. Sada će dobiti priliku da nešto slično napravi na većoj sceni, na razini države.
No u središtu svih reformi republikanskih konzervativaca, ne samo američkih, dakako su porezi. Oni su im stalni fokus, smatraju da su uvijek (pre)visoki i da ih je potrebno rezati. Sve kako bi oni najimućniji, poput Muska i Bezosa, postali još bogatiji. Musku se na primjer ne sviđa što se država, od koje je i do sada povlačio enormne financijske poticaje za svoje inovatorsko-poduzetničke projekte, previše upliće u njegove poslove upravo u smislu spomenutog nadzora, regulacije i kontrole. Pa se sada, prepun optimizma, s pravom nada praktičnoj provedbi politike deregulacije, odnosno da će u Trumpovoj eri dobiti odriješene ruke u cijelom spektru poslova kojima se bavi, od tržišta elektroničkih automobila, preko medija i umjetne inteligencije, do aeronautike. S početka spomenuti carinski ratovi s Kinom dobro će mu doći u njegovim nastojanjima da oslabi tamošnju konkurenciju na globalnoj razini.
A kada smo već započeli s Kinezima, možemo s njima i prema kraju teksta. Čuvena kineska drevna kletva, „dabogda živio u zanimljivim vremenima“, s ovom politikom koju simboliziraju Trump, Musk i ostatak njihove ekipe, definitivno je dobila nove dimenzije značenja. Gledajući na ekranu ekipu sastavljenu od nekoliko desetaka ljudi tijesno natiskanih oko Trumpa na pozornici u izbornoj noći nakon što je postalo izvjesno da će stari američki predsjednik postati i novi – među njima primjetno dominiraju bijeli sredovječni muškarci i njihove partnerice što izgledaju kao kopije Melanije, nijeme botoksirane žene s plastičnim osmijesima – asocijacija me bacila do slike i prilike „Jakovljevih sinova“, radikalnog ultrakonzervativnog političkog pokreta koji je prvo opisan, a zatim i prikazan u Sluškinjinoj priči.