Čitanje vode
Prikradi se vješto, kako već dolikuje starom i iskusnom asu, zabaci i prati netremice mušicu – ništa nećeš drugo vidjeti do ljepotu, spoljnu ljepotu pejzaža.”
Nije dovoljno postaviti tablu s napisom „Poseban mušičarski revir“ da bi jedan dio rijeke bio pretvoren u ostvarenje ribarskog ideala – mušičariti na čistim i bistrim rijekama s obiljem salmonidne ribe!
Najatraktivnijim i za mušičarenje najpodesnijim dijelovima rijeka dâ se status ribolovnog područja s posebnim režimom ribolova. Bez većih intervencija u vodotoku i priobalnom rastinju urede se ribarske staze, podignu drvene platforme nad vodom, sagrade šadrvani za odmor i zaštitu od kiše. Neke su rijeke, poglavito one u Bosanskoj krajini, prirodno bogate ribljim fondom koji je sačuvan od prevelikih izlova, i sva riba je porijeklom iz iste rijeke, nije se miješala i ukrštala s ribom donesenom iz ribogojilišta, što se praktikuje u revirima koji nemaju mnogo salmonidne ribe. Krupnim i trofejnim primjercima potočne pastrmke poribi se odabrani dio vodotoka, mada je u neke revire masovno puštana kalifornijska pastrmka, poznata po svojoj proždrljivosti zbog koje se lakše lovi od potočne pastrmke.
Raznovrsnost i prije svega brojnost riba je ono po čemu se posebni reviri razlikuju od otvorenih voda, koncentracija ribâ daleko je veća u revirima.
Stroga i rigorozna pravila su propisana za mušičarske revire. Glavni je princip „uhvati i pusti“, svaka ulovljena riba mora se vratiti u rijeku. Na nekim je revirima dozvoljeno uz doplatu uzeti jednu ili dvije ribe određene dužine. Nepisano je pravilo da se kalifornijske pastrmke, bez obzira na dužinu, ne vraćaju u vodu. Catch and Release, C&R, bilo je glavno pravilo i na otvorenim vodama u nekim zapadnoevropskim zemljama. U posljednje vrijeme ovaj se princip manje upražnjava zbog naučnih istraživanja koja su pokazala da riba ugiba od ozljeda udicama kad se vrati u vodu.
U mušičarskim revirima lovi se s jednom muhom i upotrebom barbless udice bez kontrakuke, čime se ulovljena riba manje ozljeđuje pri skidanju s udice. Obavezna je upotreba meredova, mreže za prihvat ulovljene ribe.
Revirske restrikcije mogu izgledati bizarno svakome ko nije mušičar. Nije dozvoljeno ono što se u mušičarskom žargonu naziva kokošarenje, kad ribar ribarskim svojim čizmama struže po riječnom dnu, čime podiže larve insekata i riječne račiće kao prirodnu hranu za ribe. Time se stvara primama ili krma za ribu, koja počinje s intenzivnom prehranom, a to je u mušičarenju nedopustivo.
Najposjećeniji reviri imaju dnevne kvote, maksimalni broj ribara koji u jednome danu mogu da love na potezu od nekoliko kilometara, koliko iznosi prosječna dužina ribolovne zone.
Pod posebnom su paskom ribočuvarske službe, koje stalno nadziru pridržavanje pravila i u tome je objašnjenje što se brojnost ribe održava na istom nivou. Pohlepom ili kakvim drugim razlozima vođeni, poput dokazivanja ribarskog uspjeha pred drugim ribarima, kada se mora pokazati ulovljeni trofej, nađu se lakomi mušičari koji prekrše pravila i zato su im imena na listi onih kojima je doživotno onemogućeno izdavanje dozvole na tom reviru.
Dnevne i sezonske dozvole za posebne revire znatno su skuplje od onih za otvorene vode. Za jedan dan ribolova plaća se između 40 i 140 KM, zavisno od revira i perioda lovne sezone. Cijene dozvola u Federaciji BiH određuje Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, i na njih ne mogu uticati sportsko-ribolovna društva koja koriste vodotoke. Za strane državljane su dvostruko skuplje.
Osim revira, postoje mušičarske staze i u pogledu režima ribolova ne postoje razlike među njima. Cijene dozvola na stazama u pravilu su niže nego u revirima, određuju ih izravno ribarska društva, bez uticaja Ministarstva. Dnevna dozvola za mušičarsku stazu „Ludvig Tibold“ na Lašvi u Vitezu iznosi 10 KM.
U RS entitetu privatna kompanija upravlja najatraktivnijim i najposjećenijim revirima u Bosni i Hercegovini, najviše od mušičara iz drugih zemalja, pa su cijene dozvola, ne bez razloga, najskuplje na Ribniku, Plivi i gornjem toku Sane.
Komercijalni efekat koji ostvaruju reviri glavni je motiv za njihovo formiranje. Prihodi od prodatih dozvola umnogome doprinose ionako skromnim budžetima ribarskih društava.
Mušičarenje ili fly fishing u nekim ribarskim krugovima tumačeno je kao disciplina za odabrane, elitu, a posebni reviri kao vrt uživanja za ribarsku aristokratiju, dok je ribarskom proleterijatu (tu bi mogli svrstati plovkaroše, varaličare i gruntaše, ne i šarandžije) preostalo da dugo i daleko obilazi rijeke, od vira do vira, ne bi li vidjeli, možda i ulovili bar jednu ribu.
U prošlosti su neki od današnjih posebnih revira bili zona trajne zabrane ribolova, no u tim rijekama, kao srednjovjekovni engleski lordovi i grofovi nekoć, ribarili su samo visoki socijalistički funkcioneri. Mušičarenje, prevashodno revirski ribolov, smatra se sportom za bogate ili bar imućne ljude, koji ne mare za troškove svog ćejfa, oni ribare samo u mušičarskim revirima.
Cijena dozvola i prateći troškovi odlaska na neki revir jedan su od glavnih prigovora mušičara koji love samo na otvorenim vodama. Drugi važni razlog za odiozu prema posebnim revirima je predrasuda da su to ribnjaci u kojima riba kao obnevidela proždire svaku zabačenu muhu, da je tu suviše lako uloviti ribu. Tome je u BiH doprinijela televizijska reportaža iz revira Klokot, prvog takve vrste u zemlji, gdje su dvojica ili trojica mušičara skoro svakim zabačajem lovili ribu, a radilo se o tek unesenim kalifornijskim pastrmkama, gladnim i željnim svega što im je izgledalo kao hrana, koje se zbog toga moglo uloviti u velikom broju bez nekog osobitog ribarskog znanja i vještine. Na većini revira, a Pljeva na Plivi najbolji je primjer, potrebno je pokazati vrhunsko ribarsko umijeće da bi se ulovila jedna riba, i to zna biti frustrirajuće i razočaravajuće za neke mušičare, koji unatoč mnogobrojnim pastrmkama i lipljenovima teško dolaze do ulova, potrebno je iskustvo ili savjet dobrog ribara za izbor muhe prije svega, a potom i savršeno prakticiranje tehnike zabacivanja i vođenja muhe.
Neuporedivo važnije učinke od finansijske dobiti ne mogu osporiti ni najveći protivnici postojanja 24 posebna revira i dvije mušičarske staze u Bosni i Hercegovini. Iako nemaju status ribljih plodišta (ribarska društva obavezno moraju dio rijeke proglasiti za riblje plodište, zonu u kojoj je zabranjen ribolov i služi za neometanu reprodukciju ribljih vrsta), posebni reviri imaju tu funkciju, riba se razmnožava u prirodnim uslovima. U ribljoj je naravi da se kreće vodom, uzvodno i nizvodno, a na posebnim revirima ne postoje mreže ili druge zapreke kojima bi se spriječila migracija riba, naročito u vrijeme mrijesta. Na taj način se poribljavaju i otvorene vode, riba se raziđe po rijeci i ode tamo gdje joj je pogodnije stanište. Osjetno je smanjenje broja riba u rijekama i jezerima, ne samo u BiH, svjetski je to trend (kao najgora prijetnja stoji Cormacova romaneskna rečenica „Možda je u planinskim potocima bilo pastrmki”) i posebni reviri mogli bi ostati posljednjim mjestima na kojima je sačuvan riblji svijet tekućica.
Kao predsjednik ribarskog društva u Travniku, Nazif Fetahović Suzi je formirao mušičarski revir na Lašvi u gradskoj zoni, drugi po redu u BiH. Osim što je postao jedna od gradskih atrakcija koje je građanstvo masovno posjećivalo, ovaj revir se razlikovao od svih ostalih revira po lovnosti, i to u periodima kada se pastrmke uglavnom ne hrane, za mušičare onim mrtvim razdobljima lovnog dana. „Na Lašvi, u Travniku, usred dana, u julu i augustu, na 35℃ u hladu, lovi potočara, i to vrije!“, zapisao je poznati mušičar Goran Vuković. Ribarskom urotom Suzi je smijenjen i revir se uskoro pretvorio u poligon za krivolov. Odavno ne postoji i u riječnome koritu gdje su plivale stotine i hiljade riba, danas se ne može vidjeti ni jedna!
Osim mušičarskih, postoje varaličarski reviri i najveća njihova atrakcija je lov mladice. Zmajevac na Sani i Buk na Uni bogati su ovom danas dosta rijetkom ribom u bosanskim vodotocima (u hercegovačkim nema mladice, postoji glavatica kao riba-srodnik), i onim najvećim primjercima, ali ulov kraljice vode nipošto nije zagarantovan, u ribolovu to ne postoji. U Zmajevcu sam četiri puta lovio mladicu u zimskom periodu i osim nekoliko potočnih pastrmki, kad im nije vrijeme za lov, drugog ulova nije bilo, mladicu nisam ni vidio!
Ovaj „neuspjeh“ ribarski (sa Skenderom govoreći: Mi uvijek ulovimo…) nije osujetio moju nakanu da svaki put kad sam dolazio i kad sam odlazio, rijeku Sanu pozdravim s
Bistro!
* Ovo je najstarija poznata fotografija ribolova u travničkom kraju, potiče iz Drugog svjetskog rata, a uslikani su mjesni ribolovac Muli i njemački kapetan Haschl