Čitanje vode
Nesigurna nastupa i usplahirena držanja, znojna čela i dlanova, drhtavim glasom radnik ribogojilišta, nakon telefonskih pregovora, nastupio je na obali plahe rijeke pred dvojicom ribara, kao da im je došao prodati sanduk oružja ili narkotike na veliko, a ne osušena riblja jaja, zvana ikra ili keta. Ilegalna je to trgovina, znao je on, zbog kutijice sušene ikre ili kete dobija se otkaz i završava na sudu. Zbog ubitačnosti u izlovu ribe, naročito salmonida, ikra ili keta je strogo zabranjen mamac. Njime se služe krivolovci, naročito oni mjesni, koji uz rijeku žive i iz nje nemilosrdno love ribu bez ikakvog zazora prema lovostaju i lovnoj veličini riba. Jedan stari travnički ribar, poznat po fakinjažama i nepodopštinama u nastojanju da se riba ulovi na bilo koji način, obavezno je nosio kutijicu s odsudnim mamcem kad god bi išao na rijeke veće nego je Lašva.
U ribljem jajetu, prekrivenim riječnim pijeskom ili zalijepljenim na jezersko bilje, dat je opstanak vrste, sadržan u neizvjesnosti da li će se iz njega izleći ribica. Ili će ih pojesti druge ribe, prije svih drugih peš, mala riba dna planinskih rijeka i potoka. Ili će naići povodanj pa ih u nepovrat odnijeti, tako da te godine mrijest neće uspjeti i riblje mlađi gotovo da neće biti.
Ribari i ribarska društva nastupaju solidarno prema prirodi[1], zapravo daju da bi mogli uzimati.
Svako ribarsko društvo svake godine ima poribljavanje kao ugovornu obavezu po pravu korištenja ribljeg fonda u sportskoribolovne svrhe. Prema Ribarskoj osnovi određeno je u kojoj količini i koje riblje vrste se trebaju unijeti u vodotok, kako bi se izlovljena i na druge načine uklonjena riba nadomjestila. Riblja mlađ i lovna riba kupuje se u komercijalnim ribogojilištima i u te se svrhe troši znatan dio njihovih oskudnih budžeta.
Prije austrougarske vladavine nije bilo ribogojilišta u Bosni i Hercegovini, ono na Vrelu Bosne 1894. godine prvo je podignuto. Profesor dr. Rossler, direktor Zavoda za primijenjenu zoologiju u Zagrebu, u zapisu o ribogojilištu 1928. godine naveo je model koji je i danas prisutan – kako srozati i upropastiti nešto što ostvaruje uspjeh:
Ono je nekada pod valjanom, stručnom upravom poznatog ribogojca g. Schuberta, zaista sjajno uspijevalo i snabdijevalo vode B. i H. godimice hiljadama mlađa i jednogodišnjaka raznih vrsti pastrva.
Danas je to ribogojilište tako uslijed potpunoma nestručnjačkog gospodarenja, kojemu manjkaju i najprimitivniji temelji, na žalost u zaista očajnom stanju, jedva životari, a skoro bi se moglo reći, da je već posvema na rubu propasti.
Šteta bi bila bez sumnje za naše ribogojstvo, a i sramota za nas, da ono uistinu posvema propadne.
Zato bi ga trebalo čim skorije spasiti od te sigurne propasti, a postigao bi se to po mome mnijenju samo na taj način, da se predade Ribarskom Društvu za B. i H., koje bi bez svake sumnje garantiralo njegov daljnji uspješni opstanak, jer je već dovoljno svojim radom dokazalo, da je stručnom spremom svojih članova doraslo ovakovoj zadaći.
U nastojanju da od Bosne naprave konkurenciju Švajcarskoj u ribolovnom turizmu, austrougarski vladari su unapređivali riblji fond, čak i unošenjem alohtone vrste, kalifornijske pastrmke, koju su dopremili iz njene postojbine, po kojoj je i dobila ime. Poduhvat s mnogo troška izveden je zbog ostvarivanja dugoročne zarade i sticanja profita. Ova vrsta pastrmke znatno brže i mnogo lakše se razvija do konzumne veličine, zato se masovno uzgaja u ribnjacima. Njenim puštanjem u rijeke i potoke učinjena je dalekosežna šteta za autohtoni riblji fond.
Neobično proždrljiva i nezasita riba zvana Amerikanka ili Kalifa, napada i jede ne samo riblju mlađ nego i odrasle, krupnije primjerke potočne pastrmke i druge riblje vrste. U jednoj velikoj, oko pet kila teškoj Amerikanki nađeno je pet manjih potočara i trokut Zdenka sira u staniolskoj ambalaži. Osim toga, uznemirava drugu ribu, onemogućava joj ishranu, tjera je s njenih staništa.
Za ribara je veoma atraktivna lovina, kad se zakači za udicu postaje nepredvidiva, iskače iz rijeke i na sve se načine nastoji osloboditi. Posljednjih godina zakonski je zabranjeno njome poribljavati tekućice vode. U nekim ribolovnim vodama i dalje je stalno prisutna, u manjem ili većem broju. Tu dospijeva najčešće bjekstvom iz ribnjaka u kojem je uzgojena, što je ponekad znalo biti u enormno velikom broju, kad bi se usljed obilnih padavina naglo podigao nivo vode u ribnjaku i riba bi jednostavno otplivala u susjedni vodotok. Na tim mjestima riba se zadržava neko vrijeme, zatim se premješta uzvodno i nizvodno. Tad za ribare uvijek željne ulova nastupi svetkovina, jer takva riba, naučena na hranu u ribnjaku, lako se lovi na svaki mamac, naročito na hljeb, koji je inače kao mamac zabranjen na salmonidnim vodama. Ribočuvari, naročito u fly fishing revirima, insistiraju da ribari ni jednu ulovljenu kalifornijsku pastrmku, čak i kad je ispod minimalne izlovne veličine, ne vraćaju u vodu.
Prema izvještaju Milana Drinića, šefa za ribogojstvo Zemaljske vlade BiH, Željeznice 1913. godine nisu naplaćivale transport ribe namijenjene za poribljavanje rijeka.
Jedna od intervencija iz doba njihove vladavine Bosnom i Hercegovinom bila je unošenje lipljena u Plivu, rijeku u kojoj su živjele samo dvije riblje vrste, potočna pastrmka i peš. Princ salmonidni uspješno se primio i tokom godina i postao dominantna vrsta u rijeci.
Vlasti Nove Jugoslavije od Kraljevine Jugoslavije naslijedili su tek četiri ribogojilišta u BiH: Krupa na Vrbasu, koji je izgradila Vrbaska banovina, mrjestilište Klašnik Udruženja sportskih ribolovaca Banja Luka, malo tipsko mrjestilište Kruščica Šumske uprave u Vitezu i mrjestilište na Vrelu Bosne u privatnom zakupu. Od završetka Drugog svjetskog rata za 25 godina sagrađena su i obnovljena 24 ribogojilišta, kao pogoni radnih organizacija i kao imovina društava sportskih ribolovaca. Procjene obima produkcije iz 1971. godine navode 12 miliona komada ikre.
Vrijedni travnički ribari sagradili su mrjestilište na Šumeću ili Plavoj vodi, proizvodeći mlađ potočne pastrmke za poribljavanje Lašve s pritokama. Strategijom razvoja turizma na tom mjestu predviđena je gradnja ugostiteljskih objekata i bazeni za uzgoj ribe su uklonjeni. Ribari su izgleda pokorno prihvatili odluku vlastodržaca, kojima se zbog toga jedini usprotivio jedan neribar, Stipo Lozić, ugledni kulturni radnik koji je osnovao skoro sve gradske kulturne ustanove i organizacije.
Prije kraćeg vremena Turističko-ugostiteljska mreža Kombinata ‘Borac’ na lokaciji Plava voda, kojom prilikom su posječene dvije odrasle lipe, ukinuto mrestilište Društva sportskih ribolovaca, a priprema se uklanjanje jedne stare bosanske kuće (najstarija u tom dijelu grada) i brane sa postrojenjima lokalne hidroelektrane.
U vezi s tim, ovim putem – jer mi se druga prilika nije pružila – htio bih da, kao mještanin (koji je i po profesiji vezan za ovu problematiku) upozorim na sljedeće:
[…] 2. Društvo sportskih ribolovaca godinama je radilo na uređenju mrestilišta na Plavoj vodi, u koje je uložilo, pored znatnih materijalnih sredstava dobijenih od zajednice, i jako mnogo ličnog rada pojedinih članova. Mrestilište je ukinuto i mlađ puštena. Gotovo preko noći uništeno je sve ono što je, ne samo za sportske ribolovce, nego i za ostale građane, predstavljalo svojevrsnu vrijednost i atrakciju.
Čuo sam da će sportski ribolovci ‘dobiti’ novo mrestilište nizvodno na mjestu zvanom Biserovića mlin, a ne otkrivam nikakvu tajnu kad tvrdim da se riba mrijesti samo na izvorskoj vodi.
Mislim da je neprihvatljiv ovakav odnos prema određenim vrijednostima, tako i prema trudu i zalaganju određenog broja naših građana, kojima je sportski ribolov bio hobi.
Danas samo ribarska društva u Vitezu, Fojnici i Banjaluci imaju svoja mrjestilišta, ostalo su komercijalna ribogojilišta u BiH, od kojih mnoga ne proizvode riblju mlađ za poribljavanje vodotoka, nego samo konzumnu ribu.
Šta mala grupa ribarskih zanesenjaka može učiniti u ovom beznadnom i letargičnom društvenom okruženju, jedinstven primjer daje Udruga sportskih ribolovaca Vitez. Ihtiološkim podvigom može se nazvati osnivanje „Mini centra za revitalizaciju autohtonih salmonidnih vrsta riba“. Na izvoru potoka Kremenik, sagradili su ribogojilište primjenjujući sve strukovne i graditeljske standarde, koje omogućava oplođavanje i razvoj izmriještene potočne pastrmke, donesene iz Lašve i pritoke Kruščice. Mrijestiti ribu nije nimalo lako, mora se poznavati mnoštvo pojedinosti u tradicionalnom znanju i vještini oplođavanja, težak je to i osjetljiv posao, tek nekoliko ribara zna kako se ruku uvijek u studen vodi ptičijim perom razabiru i odvajaju plodna od neplodnih jaja, kako se postupa s mužjacima, kako sa ženkama… Od formiranja matičnog jata s najboljim odraslim primjercima do puštanja riblje mlađi u potok i rijeku, vode protiču u neizvjesnosti ishoda. Da i dalje živimo u socijalističkom društvu koje je, ipak, znalo nagraditi zaslužne pojedince, Ordenom rada odlikovani bi bili predsjednik Udruge Dragan Jonjić i ribočuvar Naser Topčić!
Svaku je ribu teško uzgojiti, a najteže lipljena, mladicu i mekousnu pastrmku. Problemi nastaju kada ribice narastu 5-7 cm i počnu masovno ugibati, izgleda zbog vrste hrane i načina ishrane. Ribari u Vitezu, Banjaluci i Konjicu uspjeli su proniknuti u te tajne prirode i uspijevaju poribiti vodotoke ovim vrstama.
Osim ribarskih društava, uzgojem ribe i poribljavanjem bave se i ribari.
Adis Ado Ljubijankić iz Cazina mrijesti mladice na ribnjaku Pivnice i mlađ uzgojenu do veličine kada može samostalno da pronalazi hranu, pušta u rijeku Unu.
Ramiz Paloš mnoge je studene sate proveo u maloj drvenoj izbi svog ribnjaka s mrjestilištem, u podnožju litice nad potokom, mrijesteći pastrmke. Potom je mlađ odnosio u vlašićku rijeku Kozicu, na mjesta gdje ribe zbog izgradnje mini hidrocentrale i prirodnih prepreka, kao što su visoki vodopadi, nisu mogle dospjeti u svom putovanju iz rijeke Bile na mrijest.
Za uspješan rad mrjestilišta najvažnija je voda, njena temperatura i sastav. Idealnom se za mrijest smatra 7-8 ℃, najviše 10, te da je temperatura konstantna, a voda uvijek bistra, bez zamućivanja. Kod ova dva najvažnija elementa ribogojstva salmonida napravljena je omaška u procjeni uslova i potom izgradnji Državnog ribogojilišta Kurjevac u Kruščici kod Viteza. Spomenuti direktor Rossler obišao je ribnjake i uvidio velike pogreške:
U neposrednoj blizini mrjestilišta izgrađena su i dva mala ribnjaka za uzgoj jednogodišnjaka, u koje utiče voda iz mrjestilišta. Ali ti ribnjaci nijesu sasvim podesno uređeni, jer im je sada već dno pokrito dosta debelom naslagom mulja, što će bez sumnje kasnije kod krmljenja (umjetnog hranjenja) pastrva biti nepovoljno, jer će svakako i mnogo hrane propasti u mulj i ovdje truhnuti.
Ako je inače ovo mrjestilište i posvema ispravno i podesno izgrađeno i uređeno, ipak ono ne može da služi svojoj namijenjenoj svrsi, naime liježenju potočne pastrve. Kako je već spomenuto, dobiva mrjestilište za liježenje potrebnu vodu direktno iz potoka Ugrenovca, a temperatura te vode je zimi, kada se obavlja liježenje mrijesta potočne pastrve, daleko prenisko, a da bi mogla u tu svrhu služiti. Za vrijeme mog boravka u Kurjevcu iznosila je temperatura te vode 1°C, uz koju je liježenje posve isključeno. A nekoliko dana prije toga bila je pala čak ispod ništice, uslijed čega je sav mrijest u koritima morao sasvim prirodno da pogine, što se je i dogodilo.
O tim sasvim nepovoljnim odnosima temperature trebalo je svakako voditi računa prije izgradnje mrjestilišta na tom mjestu, dotično uz ovako hladni pritok. Kud i kamo podesnije bi bilo, da se je ono izgradilo kod Ilidže, jedno kilometar udaljeno od sadašnjeg mjesta, gdje ima na raspolaganje dva vrela znatno više, konstantne temperature i u zimskim mjesecima, koja bi bila za liježenje potočne pastrve svakako sasvim prikladna.
Poribljavanje je svečani čin u ribarskom društvu i tome prethode opsežne pripreme. Na godišnjoj Skupštini društva formira se Komisija za poribljavanje u koju se imenuju ribari s iskustvom u toj vrsti obnove ribljeg fonda te oni mlađi i neiskusni, koji se tako podučavaju takođe osjetljivom postupku unošenju ribe iz ribnjaka u rijeku. Predsjednik u pratnji članova Komisije odlazi u određeno ribogojilište da pregleda uzorke ribe za poribljavanje i dogovori isporuku. Strogo se vodi računa da kod ribe nisu zakržljala prednja peraja, što se događa u ribnjacima u kojima su betonski bazeni pretrpani ribom, koja se zbog nedostatka prostora ne može normalno razvijati.
Posebnim kamionom s vodenim komorama i aparaturom za kiseonik riba se doprema pred okupljene ribare, koji će mrežama vaditi ribu iz komora i u kantama s vodom odnositi je do rijeke ili potoka. Po propisima, ribu prije puštanja u vodu pregleda nadležni inspektor, provjeravajući da li je riba zdrava i podesna za poribljavanje.
Travnički ribari najčešće su ribu za poribljavanje dopremali iz ribogojilišta u Blagaju, uvijek je bila zdrava i dobro uzgojena.
Društvo sportskih ribolovaca Travnik
Broj: 45
Datum: 18.10.1986.
ZAPISNIK
o izvršenom poribljavanju
Da bi izvršilo obavezu iz Godišnjeg plana poribljavanja za 1986. godinu, Društvo sportskih ribolovaca Travnik je izvršilo narudžbu 50.000 komada jednogodišnje mlađi potočne pastrmke kod OOUR “Ribogojilište” Blagaj.
Dana 19.9.1986. godine predstavnik Društva Kušmić Dervo preuzeo je u ribogojilištu naručenu mlađ veličine 5 do 9 cm, po cijeni od 28 dinara.
Mlađ je vozilom “Ribogojilišta” dopremljena za naše vode te se odmah pristupilo vizuelnom pregledu mlađi.
Pregledu i poribljavanju su prisustvovali: Popović Dragan, Zolota Hazim, Brajić Rešad, Vučenić Stevan, Kušmić Dervo, Duraković Hadžo, Mulamuhić Dervo, Ćurko Nedeljko i Mehić Nijaz ispred Društva sportskih ribolovaca Travnik, te poljoprivredni inspektor SO Travnik i tehnolog “Ribogojilišta” Blagaj drug Handžar Dževad.
Pri vizuelnom pregledu ribe konstatovano je da je mlađ potočne pastrmke zdrava i živahna, da je veličine koje je naručena, te da je uginuće pri transportu bilo neznatno.
Poštujući Plan poribljavanja za ovu godinu te mišljenje tehnologa “Ribogojilišta” i poljoprivrednog inspektora izvršeno je poribljavanje naših voda, kako slijedi:
Goleška Lašva sa 5.000 komada
Karaulska Lašva sa 5.000 komada
Lašva od Turbeta do Travnika sa 7.000 komada
Lašva od Travnika do ušća rijeke Grlovnice sa 7.000 komada
Bila od Pašice do Mehurića sa 5.000 komada
Jasenica od škole u Zagrađu do Skomorja sa 5.000 komada
Ugar od Crnih virova nizvodno sa 6.000 komada
Ugar ispod Babanovca sa 10.000 komada
Poribljavanje je uspješno obavljeno, dan je bio prohladan te veoma pogodan za poribljavanje, vodotoci sa malim vodostajem, te se riba odmah razilazila i zauzimala pogodne položaje.
Dana 20.9.1986. ribočuvari i sekretar Društva su obišli većinu terena na kojima je puštena mlađ i konstatovali da nije pronađen ni jedan primjerak uginule mlađi te da se na mjestima gdje je puštena zadržala u grupama od po nekoliko primjeraka i već kreće za mušicom koja pada na vodu.
To je siguran dokaz da se riba normalno ponaša u vodi u koju je puštena što je dovoljna garancija da će velika količina ostati i normalno se razvijati.
Predsjednik predsjedništva Popović Dragan
Predsjednik Konferencije Zolota Hazim
Poljoprivredni inspektor (nečitko)
Posljednjih godina ribu iz Blagaja nije zakonski moguće prenijeti u rijeke navedene u Zapisniku, jer propisi zahtijevaju da se jedan vodotok može poribljavati samo ribom uzgojenom u istom morskom slivu.
Ni poribljavanje nije lišeno mahinacija i zloupotreba položaja i ovlasti. Nakon poribljavanja rijeke lovnim i trofejnim primjercima potočnih i kalifornijskih pastrmki, obavljenim u najstrožoj tajnosti i brižljivim tajenjem mjesta na kojima je riba puštena u vodu – dan kasnije, predsjednik i odabrani članovi Komisije s jatacima bjesomučno bi napali virove s ubačenom ribom. Istog, ili u najgorem slučaju narednog dana, izlovile bi se, do posljednje, tek puštene ribe, koje kao obnevidjele gutaju svaki mamac.
***
Vanredno je lijep osjećaj pustiti ribu u rijeku, i to ne s ribarske misli i želje da se ta ista riba u dogledno vrijeme i ulovi.
Da sam ulovio najveću mladicu ribu na svijetu, ne bih se ćutio tako ushićenim kao kad sam s najboljim ribarskim drugom Dinom S. u Lašvu pustio 10 malih mladica, mladuljaka, koje su uzgojili ribari u Vitezu i nama učinili počast da ih odnesemo u srednji tok rijeke.
Želeći da prežive i opstanu, svaku sam ispratio pozdravom
Bistro!
[1] Na prvom mjestu, tim pojmom označavamo fenomene sveukupnog fizičkog svijeta, sila i zakonitosti koje njim upravljaju, od onih kosmičkih do ovozemaljskih. U potonje uključujemo biljke, životinje, krajolik, klimu, ukratko – sva ona obilježja koja nisu proizvod ljudske djelatnosti. Kada je riječ o životnim procesima o prirodi često govorimo kroz različite oblike personifikacije: ona je Majka priroda, ona reagira, pronalazi rješenja, osposobljava, daje i uzima, ima svoje ćudi i hirove, čovjek komunicira s njom, nalazi se u njenoj milosti i nemilosti ili njom, u skladu sa svojim militantnim sklonostima, „ovladava“ ili je „pokorava“. Nenad Fišer. Mrzovoljne opaske o evoluciji (I). Iz skladišta pripovjedačkog materijala. Portal slobode NOMAD.