Čitanje vode
Došli proljetos ministri i generali, traže domaćeg čovjeka koji zna vodu, čuli pa će mene, digoše me iz dušeka. Bogami se i ne umih, i, poslije vidim – nisam u onoj krizi ponio ni onaj svoj pravi mlat, koji nije šta na oko, ali ribu lovi, samo kad je u pravoj ruci. Svejedno, kažem, meni danas tako i tako lova nema, jer ne može se i loviti i voditi.”
Porijeklo im treba tražiti u prapočecima evropskog mušičarenja, uz lordove i grofove kojima je za lagodan ribolov trebao neko od lokalne momčadi, možda lugar kakav, ili kočijaš[1], vičan tim rijekama i potocima, upućen u navade ribljeg svijeta.
On bi pripremao ribarski pribor, u pogodan čas vodio velmože do skrovitih mjesta na rijeci gdje je viđao krupne potočne pastrmke i lipljenove, svezao na upredenu konjsku dlaku ribarsku muhu, odabranu kao najizgledniji mamac za taj period godine i dana, pokazao gdje se riba nalazi i gdje treba muhu zabaciti, uz to izrekao poneki lovni detalj, možda presudan za ulov trofejne ribe!
Oni su srednjovjekovne preteče profesije u savremenom svijetu mušičarenja, fly fishing guide ili mušičarski vodič. Premda i danas rade s uglavnom bogatim ili bar imućnim ribarima kao klijentima, u njihovom radu nema ničeg sluganskog. Oni obavljaju uslužnu djelatnost, kako bi glasila administrativna klasifikacija, nude svoje mušičarsko znanje i iskustvo, poznavanje lokalnih vodotoka i njihovih ribolovnih specifičnosti.
Ribolov nije ništa drugo do očekivanje, stalno očekivanje ribe, a strpljenje je vrhunaravna kategorija za svakog ribara. Posebnu vrstu strpljenja, nadstrpljenje moraju imati ribarski vodiči. Potpuno nepoznatim ljudima, ne znajući njihove mušičarske sposobnosti, ni njihova očekivanja i prohtjeve, treba izložiti svoje ribarsko umijeće da bi oni uspjeli u onome zbog čega dolaze na bosanske brze rijeke, da bi uživali u mušičarenju, a to znači da ih se treba navoditi da ulove ribu.
U zapadnoevropskim zemljama i ostatku mušičarskog svijeta postoje procedure za sticanje zvanja fly fishing guide. U Bosni i Hercegovini ne postoje zakoni i propisi koji bi to regulisali, svaki se mušičar može proglasiti za mušičarskog vodiča! No prosječan mušičar, koji se umislio da je podatan za vodiča, brzo bi propao na trištu ribolovnog turizma. Ribari koji danas obavljaju djelatnost mušičarskih vodiča odreda su izvanredni mušičari i majstori vezivanja muha, s odličnim poznavanjem finesa ribolovnih voda na koje odvode gostujuće ribolovce. Najviše dolaze iz zemalja njemačkog govornog područja, Velike Britanije i Skandinavije. Prosječno borave tri dana, uglavnom na rijekama u Bosanskoj krajini. Kratkotrajni boravak ne žele da pretvore u istraživanje rijeke na koju su došli da mušičare i zato angažuju vodiče.
Gostujući ribari najčešće su izvrsni mušičari i oni prije dolaska u BiH imaju mnoštvo uskostručnih pitanja, u kojima se lokalni vodiči pokazuju i kao dobri poznavaoci entomologije na ribarski način, pitanja se tiču specifičnih rodova insekata koji se roje u tom periodu. Neki od njih donose i pribor za pravljenje muha, jer žele da sami naprave muhu kakvom lovi lokalni vodič.
Ponekad ih zapadnu apsolutni početnici, ili ribari s minimalnim poznavanjem mušičarenja, pa se vodiči prometnu u instruktore mahanja šnjurom i štapom. Kod takve klijentele se testira strpljenje, kad vodič često mora skidati muhu koju nevješt ribar zabaci na drveće ili vezati novu. Takvi ribari često dolaze bez ribarskog pribora i opreme, što postaje zadaća vodiča.
Iako se time bave turističke agencije specijalizirane za ovaj vid ribolovnog turizma, vodiči ponekad organizuju lokani transport, smještaj, ishranu, ribolovne dozvole i sve ostalo što gosti trebaju za vrijeme ribolova. Od vodiča se očekuje da se nakon cjelodnevnog ribolova nastave družiti s gostima u noćnim satima, da bi već rano ujutro bili spremni za novi ribolovni dan.
Vodič je bivao i „hirurg“, vadeći muhe koje su se ribarima znale zabiti u ruku, ponekad u uho.
Veliki je procenat ribara koji su se vraćali na rijeke u BiH, neki dolaze redovno, svake godine. Svaki od njih mogao bi samostalno da lovi na već poznatim rijekama, no oni uvijek angažuju iste vodiče, jer se ugodnije osjećaju u društvu gajdera, kako se u ribarskom govoru oslovljavaju oni od kojih se uvijek može nešto naučiti o ribama i ribolovu.
Doajen vodičke djelatnosti u zemlji je Jan Janković, koji ribare iz cijeloga svijeta već 25 godina vodi po bosanskim rijekama. Veterani gajdanja su Admir Ado Jeginović i Aleksandar Aco Đukić kao EFFA internacionalni instruktor mušičarenja.
Ako ih kad ponovo sretnem na Ribniku, Plivi, Sani i Sanici, s njima i Duška Pucara, svakome ću ponaosob reći
Bistro!
[1] Kočijaš ili Coachman je naziv za muhu iz kategorije frantastičnih muha koju je 1830. godine napravio Tom Bosworth, kočijaš britanske Monarhije. Kraljevski kočijaš ili Royal Coachman je podvrsta, jedna od najpoznatijih muha u nepreglednoj svjetskoj kolekciji, koju je 1878. godine izradio John Haily iz New Yorka.