Čitanje vode
Žustrim pokretima repa i leđnog peraja, energičnim trzajima tijela, ženka potočne pastrmke čisti riječno dno od nanosa mulja i naplavina raznog materijala, sve dok se u veličini jednog kvadratnog metra šljunak ne izbijeli, kao da je prošao tretman u radionici Barucha Spinoze. Takvo mjesto, na koje će biti položena ikra, ribari nazivaju trlo.
Tome prethodi putovanje riba, slično migraciji lososa u vrijeme mrijesta. Prirodni nagon od oktobra mjeseca pokreće ovu salmonidnu vrstu u gornje tokove rijeka i njihove pritoke, sasvim male potoke u kojima dubina vode ne prelazi veličinu pedlja.
Plivajući uzvodno nailaze na razne prepreke, riječne bukove i kaskade koje savladavaju iskakanjem iz vode. Ima i takvih, Šrbački buk na Uni, na primjer, ili visoki vodopadi na planinskim rijekama, koji zaustavljaju kretanje riba.
Nesavladiva prepreka je i zid od betona kojim je rijeka pregrađena, kao brana za hidroelektranu. Prve su u Bosni i Hercegovini podizane za austrougarske vladavine, u socijalističkoj Jugoslaviji izgrađene su na velikim, vodom bogatim rijekama, a od završetka rata 1995. godine na djelu je trend masovne izgradnje mini hidroelektrane (MHE), izgledalo je da će i najmanji potok biti pregrađen. Na 18 rijeka sagrađene su 123 hidroelektrane, a 30 je u izgradnji. Gospodar sunca, vjetra i rijeka Edhem Bičakčić najavio je da bi se na bosanskohercegovačkim vodama tekućicama moglo sagraditi 600 mini elektrana.
O šteti i koristi „obnovljivog izvora električne energije“ u domenu energetskog sektora pisao je iscrpno Almir Muhamedbegović, o njihovom uticaju na okoliš sve su rekli i dokumentovali u Centru za životnu sredinu, Koaliciji za zaštitu rijeka BiH, Aarhaus centru BiH, Eko akciji, uz njih i brojni ekološki aktivisti.
Šta mini hidroelektrane znače u svijetu riba i ribara?
Jednom i zauvijek, brana na potoku i rijeci zaustavlja prirodno kretanje riba, i to ne samo u periodu mrijesta. Salmonidne vrste (pastrmka, lipljen, mladica) stalno se kreću duž vodotoka u samo njima znanim potragama za skloništem i hranom. Riblji fond ostaje trajno razdijeljen po dijelovima vodotoka između brane, ili više njih, pošto su na nekim rijekama sagrađene 3-4 hidroelektrane. Reprodukcioni ciklus ostaje upitan, šta se događa s ikrom i mliječi u ribama koje ne mogu doprijeti do prirodno određenih mjesta za mrijest, da li se mogu prilagoditi postojećim uslovima i produžiti vrstu u nepovoljnim okolnostima? Ili bi se to moglo uporediti sa zamišljenom situacijom u kojoj bi sva porodilišta bila trajno zatvorena, a majke bile primorane da se porađaju u potpuno neuslovnom ambijentu?
Razdvajanje ribljeg fonda vještačkim preprekama vjerovatno vremenom dovodi do određenih degeneracija kod ribljih jedinki, ihtiologija o tome još nije rekla svoju riječ.
Šta brana na planinskoj rijeci znači za potočnu pastrmku, vjerodostojno objašnjava onaj koji dobro poznaje život riba s crvenim i crnim pjegama. Paloš Ramiz, kojeg zovem Ramirez, a novinari bosanski Robinson Crusoe, na vlašićkoj rijeci Kozici uzgaja ovu ribu i njome povremeno poribljava i rijeku uz koju živi, ovako veli: „Za ribu je pogubno kad osjeti da ima pregradu pred sobom, ona će se boriti da iz te pregrade izađe, nikako ne podnosi tu vrstu zatvorenosti. Pastrmka stalno migrira, ona nije stalno u jednom viru, buku, ona obiđe cijelu rijeku, uzvodno i nizvodno. Na ovoj akumulaciji na Kozici, gdje je izgrađena brana za mini hidroelektranu, tu bi trebalo da ima 20-30 kila ribe, ali nikad ni jedne nema, jednostavno ne može obitavati pored pregrada.“
Obaveza investitora MHE je da omogući migriranje ribe izgradnjom ribljih staza, betonskih kanala s kaskadama preko kojih teče voda, od rijeke do vrha brane. Od osam elektrana koje sam ribareći obišao u okolini Travnika (najveći broj u BiH izgrađen je u Srednjobosanskom kantonu, 38 MHE, u izgradnji je pet), samo jedna ima funkcionalnu riblju stazu. One bezvodne betonske stepenice na rijeci Ugar, mogu se smatrati porugom finansijera izgradnje hidroelektrane. Podignute su visoko iznad nivoa rijeke da bi pastrmke morale imati peraja poput krila nalik onim letećim ribama poletušama, da bi savladale ono što je trebalo biti olakšica a ne prepreka.
Biološki minimum, ili ekološki prihvatljiv protok („minimalni protok koji osigurava očuvanje prirodne ravnoteže i ekosistema vezanih za vodu“), je tehnički izraz za žalobni ostatak jedne rijeke ili potoka, čija je vodena masa ugurana u goleme cijevi, a umjesto brzaka i pjenušavih bukova u koritu se kao ostaci razbijene vojne jedva vuče curak preostale vode, pa tu ni jednoj ribi nema stanka.
Na rijekama s MHE koje nisu „ucijevljene“, biološki minimum u praksi je često drugačiji od onog propisanog na osnovu dugotrajnih mjerenja protoka vode u svim dijelovima godine. Na izrazito niskom vodostaju Lašve ovog ljeta ribario sam na mušičarskoj stazi „Ludvig Tibold“ u Vitezu, i tamo gdje sam maločas zabacivao mušicu, iznenada se ukaza riječno stijenje i kamenje, polovina ionako male rijeke jednostavno je nestala! Na obližnjem „obnovljivom izvoru električne energije“ naglo su spustili klapne na brani do određene razine koja je trebala akumulirati dovoljno vode za proizvodnju struje i time je riblji i ostali živi svijet Lašve na tom potezu doveden do djelimičnog nestanka. Tako naglo povlačenje vode ribe ne mogu osjetiti i događa se da ostajući u suhom koritu ugibaju. Na rijeci Biloj oscilacije vodostaja događaju se još radikalnije, zbog djelovanja dvije MHE jedan dio rijeke ispod brana potpuno presuši.
Izgradnjom brana smanjuje se protočnost rijeka, usporava im se tok i gube svojstva tekućica. Taloži se mulj i pijesak, javlja se rastinje karakteristično za ravničarske rijeke i jezera, a postojeća vodena vegetacija, poput mrijezge, naprosto buja i „zatravi“ rijeku.
Riječni nanos i talog koji se stvara iznad brana može biti poguban za riblji fond.
Pod kraj januara 2023. godine Lašva je nabujala usljed padavina i nadležni na MHE Vitez-1 procijenili su da je to pogodan čas da se riješe ogromnih količina mulja u akumulaciji iznad brane, koje su bili obavezni redovno uklanjati upotrebom teške mehanizacije. Manipulacijom ustava pokrenut je sav riječni nanos, taložen 15 godina, koliko djeluje ova elektrana. Lašva je potekla kao da izvire u paklu, crna poput kakvog mašinskog ulja, nosila je mulj gušći od vodene mase. Time je riba naprosto ugušena u dugom potezu nizvodno od brane. Viteški ribari upotrebom posebnog strujnog agregata ispitivali su da li ima primjeraka koji su preživjeli ovu ekološku katastrofu. Na predjelu mušičarske staze, gdje je bila „riba na ribi“, kako ribari opisuju brojnost ribljih jata, pronašli su samo dvije pastrmke na ušću jednog potoka, u koji su se skrile od pravog cunamija koji je zadesio rijeku. Zbog ljudske intervencije upropašten je dugogodišnji napor sportskih ribolovaca za očuvanjem autohtonih ribljih vrsta. To bi trebao imati na umu svaki zagovornik izgradnje hidroelektrana koji tvrdi da one ne predstavljaju opasnost za okoliš.
Uklanjanje brana i vraćanje vodotoka u prirodno stanje, što se ponegdje u zapadnoevropskim zemljama događa, nikada se u BiH neće ostvariti.
Trla u rijekama je sve manje, ribarske vode sve su mutnije, ali talog nastao ljudskom pohlepom još ne prekriva u pijesku riječne obale ispisano
Bistro!