Dok društvo rapidno stari, bh. institucije nisu zabrinute ovim trendom.
Mladost u tuđinu, starost iz tuđine – tako bi se najjednostavnije mogla nazvati dva paralelna procesa s kojim živi, bolje reći s kojim stari Bosna i Hercegovina. Dok veliki broj mladih odlazi iz zemlje, ljudi koji su penzije zaradili u inostranstvu masovno se vraćaju u domovinu, kako bi tamo proživjeli penzionerske dane. Prema neslužbenim podacima iz nekoliko izvora, u prošloj godini u zemlju se vratilo 15 hiljada penzionera. Sarajka Bisera Hodžić penziju je zaradila u Njemačkoj i odlučila da se vrati jer je to, kako kaže, sve te godine sebi obećavala. „U Njemačkoj sam radila 42 godine. Vratila sam se, ovdje životni standard nije tako visok ali ljepota naše države, ljepota življenja, to se ne može uporediti sa Njemačkoj, niti sa bilo kojom zapadnom zemljom.“
Jeftiniji život
Međutim, kad se čovjek malo dublje upusti u razgovor s ovim ljudima, shvati da iza ovog masovnog povratka ipak u velikoj mjeri stoje matematičke kalkulacije. Život u Bosni i Hercegovini neuporedivo je jeftiniji i prosječna penzija iz inostranstva tim ljudima obećava mnogo veću socijalnu sigurnost i bolji život nego što bi imali u zemljama iz kojih se vraćaju, kaže Bisera. „Njemačke penzije nisu tako visoke kao što pojedinci misle. Stanovi koštaju negdje od 700 do 1000 eura, režijski troškovi su još dodatnih 200 do 300 eura. Što se tiče hrane, to je isto dosta skuplje nego ovdje kod nas. Jjedan penzioner to se bi apsolutno ne može priuštiti. Te njemačke penzije koje iznose negdje oko 1000 eura, znači ovdje jedan penzioner može solidno da živi, a svi ovi penzioneri koji se vraćaju ovamo u Bosnu i Hercegovinu ili imaju stan ili imaju kuću.“
Nisu pogodniji samo uobičajeni troškovi života, tu je i čitav niz drugih pogodnosti namijenjenih ovom dijelu populacije, napominje u razgovoru za WDR ekonomski stručnjak Admir Čavalić. „Imate, evo, u posljednjih pet godina niz novih institucija, objekata, koji pružaju usluge za stare osobe, poput domova za stare, dnevnih centara za stare osobe, kućne njege, po dosta nižoj, da ne kažem deset puta nižoj cijeni u odnosu na zemlje zapada.“
Starenje društva
Osim upozorenja demografa da je i ovo dokaz kako društvo rapidno stari, bh. institucije nisu zabrinute tim rastućim trendom. Na prvi pogled, povratak penzionera nije finansijsko opterećenje za državu, pojašnjava predsjednik Penzionog zavoda Federacije BiH Zijad Krnjić. „Ljudi koji su zaradili penziju, uglavnom, misli se ovdje na zapadnu Evropu, pa se vrate u Bosnu i Hercegovinu, ne predstavljaju nama finansijski teret. Čak su i zdravstveno osigurani preko svog osiguravatelja. Po tom osnovu nemamo nikakvog posebnog opterećenja.“
Ako penzioni fondovi nemaju opterećenja ovim povratkom, neke druge oblasti itekako imaju, upozoravaju stručnjaci. Zdravstvene ustanove zakonski su dužne da zbrinjavaju te ljude, a kako su oni uglavnom stariji i narušenog zdravlja, troškovi se značajno povećavaju, podsjeća profesor Čavalić.„To ustvari, u najvećoj mjeri stvara izuzetne pritiske, posebno na zdravstveni sistem. Sisteme, koji su finansijski ionako u velikim krizama, ne pružaju dobre usluge krajnjim korisnicima, imaju probleme s nedostatkom kadra, koji odlazi iz te profesije, će biti pod većim pritiskom, većim teretom u smislu povećanja broja korisnika.“
Uprkos upozorenjima stručnjaka da bi taj masovan povratak mogao ugroziti postojeće fondove, priča ima drugu, značajniju stranu. Nakon dugogodišnjeg teškog rada, tokom kojeg su svojim doznakama i slanjem novca u domovinu decenijama predstavljali značajan stub finansiranja države, ti ljudi su po svemu zaslužili da provedu mirnu i lagodnu starost u svojoj zemlji.
Tekst je preuzet sa portala WDR radija.