Kakav zrak dišemo? Šta rade sarajevske vlasti?
Sarajevo je danima među najzagađenijim gradovima na svijetu, ubjedljivo grad sa najopasnijim zrakom u Evropi. Godinama je taj primat na svjetskom nivou imao Peking sa najgorim mjesečnim prosjekom u periodu 2008-2019. od 198 μg/m3 PM2,5 dok u prvoj polovini januara za Sarajevo taj broj iznosi 213! Ovo su podaci koje saopštava Eko Akcija a preuzima od US EPA.
I dok vlasti Zagreba, Beograda i Rima također upozoravaju na opasno zagađen zrak u njihovim gradovima, ti iznosi nisu ni približni sarajevskim. Najviša izmjerena srednja dnevna vrijednost za Zagreb iznosi 125 μg/m3 PM10, za Beograd 154, dok je u Sarajevu ta vrijednost 532! Za Rim je proglašena izbuna na 50 μg/m3, a sarajevske vlasti su prag uzbune pomjerile na 300!
Slučaj Peking – učimo od najgorih!
Otkako su tamošnje vlasti proglasile rat zagađenju, za šest godina uspjele su koncentraciju PM2,5 opasnih čestica u zraku smanjiti za 50%. Kako navodi portal Balkan Green Energy News, ovo je najveći pomak koji je neki grad napravio a kao osnovne mjere koje su polučile ovaj rezultat navode se kontrolisanje sagorijevanja uglja, korištenje čistijih goriva i pojačana kontrola nad industrijom. Peking danas kontroliše industriju, ugasio je sve toplane i industrijska postrojenja na ugalj i podstiče domaćinstva da se zagrijavaju na plin i struju.
Kakav zrak dišemo?
Iz Eko Akcije ukazuju na zanimljive činjenice – Kanton Sarajevo ima ukupno pet mjernih stanica za kvalitetu zraka, četiri u Sarajevu (trenutno u funkciji samo tri, stanica na Ilidži, u najzagađenijem dijelu grada, u kvaru je od početka decembra), a jedna u Ilijašu.
Prema federalnom pravilniku na mjernim stanicama bi trebalo mjeriti koncentracije sumpor-dioksida, azotnih oksida, ugljen-monoksida, ozona, lebdećih čestica PM10 i PM2,5, benzena, olova, arsena, kadmija, nikla, polihromatskih aromatskih hidrokarbona (PAH-ovi).
Opasne lebdeće čestice PM2,5 uopšte se ne mjere, podatke o njihovim koncentracijama mjeri jedino stanica Ambasade SAD-a, dok analizator sumpor-dioskida trenutno radi samo na stanici Otoka, niti jedna stanica ne očitava koncentraciju opasnog ugljen-monoksida, kao niti koncentracije benzena, olova, arsena, kadmija, nikla, PAH-ova.
Šta rade sarajevske vlasti?
Gradska uprava i gradonačelnik Skaka se prave mrtvi. Sarajevska kantonalna vlada u međuvremenu proglašava “uzbunu” i ne poduzima ništa osim što ponavlja opšta mjesta kako problem zagađenja zraka nije od jučer, kako je to dugotrajan problem, kako stvari treba rješavati na federalnom nivou i kako će ovih dana potražiti pomoć od međunarodnih organizacija i ambasada kako bi nabavila zaštitne maske i prečišćivače zraka, i o svemu tome se govorilo na jučerašnjoj press konferenciji.
Šta je vlada radila proteklih 13 mjeseci? Da li je mogla, naprimjer, maske i prečišćivače nabaviti prošlog ljeta? Ako sad krenu u skupljanje novca i prosjačenje po ambasadama, pa dok skupe novac i naruče maske pa dok te maske dođu, proći će januar a mi ćemo se i dalje intenzivno trovati.
I prošle zime situacija je bila katastrofalna i znalo se da će i ova zima biti jednako loša. Stoga je skandalozno da 17. januara Kantonalna vlada još uvijek ne zna ni cijenu ni potencijalnog dobavljača zaštitnih maski koje su rasprodate i gotovo ih je nemoguće nabaviti u sarajevskim apotekama i prodavnicama.
Dok u Rimu njihova “uzbuna” podrazumijeva zabranu prometovanja dizel vozila, naša policija iz saobraćaja isključuje tek 1 (slovima: jedno) vozilo a ostale vozače EURO3 i nižih kategorija vozila samo opominje (!).
Zagađenje jeste dugogodišnji problem i potrebna su dugoročna rješenje, akcioni plan i strategija, ali postoje mnoge stvari koje se mogu i moraju učiniti odmah. Konferenciju za medije su počeli starom pjesmom: morali su kompenzirati poskupljenje plina u iznosu od osam miliona – i onda bezobrazno govorili o tome šta se sve moglo za taj novac uraditi. Mazanje očiju na koje smo već navikli od prethodnih Vlada odvratna je politička praksa. Kantonalna vlada je jučer ubjeđivala javnost da ništa, ama baš ništa nije do njih. Kako to zvuči tragično poznato.
Kantonalne vlasti ponudile su građanima besplatan javni prijevoz u vrijeme uzbune. Da li će i iz kojeg budžeta i sa koliko novca kompenzirati manjak koji će ova mjera stvoriti kod prijevoznika? Da li će i za tu mjeru skupljati novac kao da su nevladina organizacija.
Dok s druge strane Eko Akcija, kao nevladina organizacija, radi kontinuirano na praćenju situacije sa zagađenjem, radeći posao vlade. Ista ta vlada odbija upravo Eko Akciji prisustvovanje vanrednoj ili hitnoj sjednici sazvanoj o problemu zagađenja. Naravno, sjednica je zakazana nakon nekoliko dana dramatičnog zagađenja, sa terminom održavanja “za nekoliko dana”. Kao da nije riječ o problemu koji zahtijeva neodložnu reakciju, građani su danima čekali da se Vlada sastane da bi nam o zagađenju ispričali sve ono što svi znamo već godinama.
Građanima ostaje da čekaju vjetar, kišu, snijeg da očiste zrak; građanima ostaje da se mole jer nam pored ovakvih političara samo Svevišnji može pomoći. Građanima je sudbina da čekaju. Kao što 15 mjeseci čekaju formiranje federalne vlade, kao što su čekali 14 mjeseci formiranje Vijeća ministara, a sada već sedmicama čekaju da se kompletira to isto Vijeće ministara. Aktuelna Kantonalna vlada insistira na dugotrajnosti i dugoročnosti problema, i priča o dugoročnim idejama, i da imaju višegodišnji plan po pitanju zagađenja, ali ova Vlada (na odlasku) ima budućnost kratkog vijeka da realizira neki dugoročan projekat.
Podsjetimo još jednom – PM10 i PM2,5 čestice prodiru duboko u pluća uzrokujući kardiovaskularna, cerebrovaskularna i respiratorna oštećenja. Nama ostaje još samo da se nadamo i čekamo vjetar i kišu.