Poglavlje trideset i treće
Ja, Muhammed, poslanik Allahov, dajem na znanje svima koji u Allaha vjeruju i radost džennetsku žele, da je oblik onoga dženneta, koji je Džebrail pokazao najprvo meni, i u kojem je Adem stvoren, bio takav da mu je ona strana okrenuta prema istoku, odakle sunce izgrijava, bila sva puna drvéta koja stalno na sve strane čine hladovinu, već prema kretanju sunca.
Poslije toga jos vidjeh da na tlu dženneta ima jedna velika rijeka iz koje se rađaju sve rijeke što svijetom teku. Ta rijeka teče kroz zemlju Egipat i zove se Nil, što se na latinskom jeziku imenuje Fison. Za toka kroz džennetsku zemlju tom rijekom teče sami med, koji, čim rijeka iz one zemlje iziđe, odmah u vodu se pretvara. Poslije ove rijeke vidjeh jednu drugu veliku, kojoj je ime Didžla, a koja se latinskom riječju zove Eufrat. I tom rijekom, za njena toka kroz zemlju džennetsku, teče sâmo mlijeko, i tako je bijelo da to niko ne bi mogao iskazati. A čim izbije iz te zemlje, pretvara se u vodu. A nakon te rijeke vidjeh opet jednu veliku, kojoj je ime Jajhān, što je na latinskom zovu Gyon, kojom, dok joj je tok u džennetskoj zemlji, teče samo vino, koje se, čim iz te zemlje iziđe, odmah pretvara u vodu. A poslije nje vidjeh jednu drugu rijeku, vrlo veliku, koja se zove Targa, a na latinskom je kažu Tigris. A tom rijekom teče sama voda, a ta je voda tako bistra i tako slatka kakvu niko od ljudi ne može zamisliti. I te su četiri rijeke tako razdijeljene da rijeka meda teče na istok, rijeka mlijeka na zapad, rijeka vina na jug, a na sjever teče rijeka vode.
A kad tako osmotrih te čuvene rijeke, pogledah i vidjeh da iznad vrata dženneta bijaše napisano: “Ja sam Allah i nema drugog boga osim mene, i svi ljudi koji budu govorili ‘Lā illāhe ìllāllāh, Muhàmmedu resùllulāh’, što znači ‘nema drugog boga osim Allaha, a Muhammed je njegov poslanik’, svi takvi, bilo kakav da su grijeh učinili, neće u džehennem ući niti će ikakvu ispaštati kaznu«.
Poglavlje trideset i četvrto
Vidjevši sve ovo o čemu sam dosad kazivao, ja, Muhammed, pođoh u sve džennete. I dok njima, gledajući sad tamo, sad ovamo, prohodih, najednom vidjeh da su dženneti načinjeni na načine različite i da je svaki bolji od ostalih. Tako ih je Allah načinio da bi udijelio više milosti i počasti onima koji su mu više mili. Pa sam naučio i imena džennetā, te ću vam kazati kako se koji zove. Znajte da se prvi, gdje je Adem stvoren, o kojem sam vam već govorio, zove Aden, drugi je Dar al-dželal, treći je Dar as salam, četvrti je džennet Mahva, peti je džennet Huld, šesti je džennet Firdaus, a sedmi je džennet Na'im. Ovaj posljednji je kao utvrda dženneta, a zaista je i viši od ostalih. I sa njega bi čovjek mogao vidjeti sve druge džennete. I Allah dođe u njega kad hoće da vidi sve džennete. On je, kad u njega Allah dođe, zapravo kuća njegova.
U tome džennetu vidjeh dva velika stupa: jedan od smaragda, a drugi od rubina. Njihovu dužinu i debljinu nema ko bi znao, osim Allaha. No mogu vam kazati da je prostora od jednoga do drugoga toliko koliko ga je i od Istoka do Zapada. A ono što se između stupova nalazi sami je sjaj. Ta dva stupa stoje na ulazu u spomenuti džennet Allahov.
I drugi dženneti su svi od samoga sjaja. U njima su gradovi i tvrđave, sjajni svi odreda. Pa dvorci, kuće, predvorja, svaka prostorija i svaka druga stvar u tim gradovima i utvrdama od istoga je sjaja. Potom, ima u njima toliko drveća od toliko različitih vrsta da ih niko iskazati ne može, ni njih ni raznovrsnost plodova koje nose. A ti su plodovi ljepši od rubina i od smaragda i od drugoga dragog kamenja, a mirišu mirisnije od svega što čovjek može zamisliti. A kroz te vrtove protiču rijeke tako različitih boja da ih niko ne može opisati niti u srcu svome zamisliti. I sve su čudesno lijepo mirisne. A na obalama tih rijeka nalaze se isto tako brojni šatori i to od tako različitih vrsta, i isto tako brojne kuće, tako lijepe, tako izvrsne i izgledom veličanstvene da to nijedno srce ljudsko ne umije zamisliti. I sve su od sjaja najčistijega.