Pošto je na zagrebački aerodrom stigao sat i pol prije zakazanog leta za Bruxelles, a potom saznao da će isti kasniti, Emmanuel Achiri odlučio se prošetati. Stavio je slušalice, uključio muziku, napravio desetak koraka i ugledao dvoje policajaca kako mu prilaze.
– Policajka je zatražila moje dokumente. Mirno sam je upitao zašto. “Jer sam policijska službenica”, uzvratila je, na što sam joj odgovorio: “Da, znam to, ali svejedno morate navesti razlog zbog kojeg tražite da vam ih pokažem” – prisjeća se Achiri ranih poslijepodnevnih sati 11. lipnja, kada se s odmora provedenog u Hrvatskoj pokušao vratiti u Belgiju, gdje živi i radi kao savjetnik Europske mreže za borbu protiv rasizma (ENAR).
– U tom trenutku uskočio je njen kolega i pokazao mi dio hrvatskog zakona u kojem stoji da se odbijanje provjere dokumenata smatra prekršajem. “Znam i to. Ako pogledate dalje, vidjet ćete i da ste me dužni obavijestiti o razlogu zaustavljanja i pretrage”, odgovorio sam. Upoznati sam sa svim tim jer se u ENAR-u pored migracija bavim rasizmom unutar europske policije. No i on je odbio to učiniti. Pritom morate znati da to nije bio moj prvi susret s rasnim profiliranjem – govori Emmanuel Achiri.
Diskriminatornoj praksi koja, u najkraćim crtama, podrazumijeva da će vas policija označiti kao sumnjivca i zaustaviti samo zato što se vaša boja kože, etnicitet ili vjerska obilježja razlikuju od onih dominantnog stanovništva u zemlji u kojoj se nalazite, taj 32-godišnjak kamerunskog porijekla svjedočio je i ranije. Kroz osobno iskustvo, ali i posao, dodaje Emmanuel, “jer je to praksa s kojom se u Europi susreću i drugi crni i smeđi ljudi”.
Jednim od posljednjih istraživanja Agencije Europske unije za temeljna prava, provedenim na uzorku preko 6.700 osoba afričkog porijekla koje žive u nekoj od članica EU-a, ustanovljeno je kako više od polovice onih koje je policija zaustavila unazad pet godina smatra da se radilo o rasno motiviranom postupku. Zbog takvih je pojava Europski parlament u dva navrata, 2020. i 2022. godine, donio rezolucije kojima su zastupnici izrazili zabrinutost zbog rasističkog postupanja policije i pozvali institucije EU-a te države-članice da ga prepoznaju i bore se protiv njega.
– Posvuda oko mene na aerodromu su bili ljudi, a koliko sam mogao vidjeti, bio sam jedina crna osoba u blizini i policajci su prišli baš meni. Samom sebi sam rekao da ću im pokazati svoje dokumente samo ako mi kažu zašto ih traže. To je moje zakonsko pravo i više ne namjeravam dopuštati rasističko ponašanje, pogotovo poslije nedavnih poražavajući rezultata europskih izbora – ističe Achiri.
Nakon što im se pridružio treći policajac, uslijedio je dugotrajan nastavak postupanja uniformiranih službenika s oznakama hrvatskog MUP-a, od kojih su mu pojedini, tvrdi Achiri, otvoreno rekli da su ga zaustavili jer je crnac koji se nalazi u homogenom bjelačkom hrvatskom društvu, negirali da je rasno profiliranje protivno zakonima i optužili ga da je on rasist pošto svoje dokumente ne želi pokazati “bijelim službenicima”. Pritom mu je, tvrdi dalje, dio policajaca neko vrijeme odbijao pokazati brojeve sa svojih znački, a na kraju su ga priveli i odlučili teretiti za prekršaj. I to sve pred svjedocima koji su snimili dijelove postupanja, u koje su Novosti dobile uvid.
– Bio sam vidno uznemiren pa je treći policajac zatražio da se stišam. “Iznerviran sam jer sam zaustavljen a da mi ni u jednom trenutku nije naveden razlog zbog kojeg su vam potrebni moji dokumenti”, odgovorio sam, na što me je taj treći upitao jesam li Hrvat. Zatražio sam da mi objasni zbog čega je to pitanje relevantno. Doslovno mi je rekao da je Hrvatska homogeno bjelačko društvo, da sam ja crnac i da im to daje za pravo da zatraže moje dokumente. Pitao sam ga zna li da je to rasno profiliranje. On odgovara: “Zašto imate problema s rasnim profiliranjem?” – tvrdi Emmanuel Achiri.
– U tom sam trenu bio ljut i rekao sam mu da je rasna profilacija protivna zakonu. Kazao mi je kako u Hrvatskoj nije, na što sam ga podsjetio da je vaša država članica Unije i da su takvi postupci protuzakoniti na EU-razini. Međutim, on je inzistirao na tome da nisu, a meni ni u jednom trenutku nije dan razlog zbog kojeg sam zaustavljen osim spomenutog “zato što si crnac” – dodaje.
U slučaj su se, nakon što se pojavila tri nova policajca, umiješali i prolaznici, od kojih su neki, kako se vidi na snimkama, policiju prozvali zbog rasističkog ponašanja. Ponudili su im svoje dokumente na provjeru, međutim službenici MUP-a su ih odbili pogledati. Achiri je potom od policajaca bezuspješno zatražio da ga odvedu u ured nadređenog kako bi uložio pritužbu na postupanje te da mu pokažu svoje značke.
– Policajac koji je stajao s moje desne strane postao je vidno bijesan. Odgurnuo je jednog od promatrača i pokušao me zgrabiti za ruku, ali okupljeni su ga spriječili. Okrenuo sam se prema njemu i pitao u čemu je problem, na što mi je odgovorio da ga trebam slijediti. Upitao sam iz kojeg razloga. Kazao je da će primijeniti fizičko nasilje i prišao bliže, unoseći mi se u lice. “Želiš li stvarno upotrijebiti nasilje?” pitao sam gledajući ga u oči. On odgovara “da”, a ja kažem: “U redu. Fino. Neka sve ovo bude zabilježeno” – govori Emmanuel i dodaje da je policajac zašutio kada su uključene kamere.
Nakon što je još jednom ponovio da će im pokazati dokumente ako mu dopuste da podnese prijavu, našem sugovorniku je ponuđeno ono što je ranije sam tražio – da ga odvedu u ured. Objasnio im je da se više ne osjeća sigurno, pogotovo nakon prijetnje nasiljem, a promatrači su se složili. Policajci su odbili i prijedlog da ga otprate do ulaza aviona i tako dobiju uvid u njegove isprave.
– Naposljetku mi je jedan od policajaca rekao da ću biti uhićen ako se ne budem pridržavao njihovih naredbi. Rekao sam da nemam problem s tim, kao ni s davanjem svojih dokumenata, ali da želim prvo vidjeti brojeve njihovih znački kako bih podnio prijavu. Tada su počeli pokazivati svoje pravo lice. Taj isti policajac rekao mi je da ionako nije važno jer oni sami sebe istražuju. Zatražio sam pojašnjenje, na što je dometnuo da će u slučaju moje prijave taj isti službenik biti odgovoran za istragu slučaja. Nisam mogao vjerovati svojim ušima. Opet im govorim da je to protuzakonito, a oni meni da nije i da je to “hrvatski način” – prisjeća se Achiri, koji je naposljetku uhićen pred okupljenima nakon što je policajcima ponovio da se ne osjeća sigurnim da ode s njima i da će se povinovati jedino ako ga uhapse.
To je na kraju napravila policajka koja ga je tog dana zaustavila na aerodromu.
– S lisicama na rukama odveli su me u ured gdje je na zidu stajao natpis “Frontex”… Oduzeli su mi dokumente i otvorili prtljagu, a da mi ni u jednom momentu nije objašnjeno zašto me pretražuju. Ništa nisu pronašli izuzev, pretpostavljam, vlastitog razočarenja – govori Emmanuel, kojemu je dva i pol sata nakon zadržavanja izdan prekršajni nalog pod obrazloženjem da je odbio pokazati isprave.
Nije ga želio potpisati. Zbog svega je, dodaje, zakasnio na let, a time i na liječnički pregled koji je imao zakazan za sljedeći dan. Achiri, koji je doktorirao međunarodne odnose s fokusom na međunarodno pravo i prisilne migracije, potvrdio nam je da će uložiti žalbu na prekršaj, podnijeti pritužbu na ponašanje i postupanje policijskih službenika te podignuti tužbu zbog diskriminacije.
– Još uvijek sam bijesan zbog dehumanizacije i poniženja koje sam doživio. Treba neko vrijeme da bi se preboljela drskost da se nekome u lice kaže da ne bi trebao imati problema s rasnim profiliranjem. Ipak, ostajem ustrajan i nastavit ću raditi svoj posao kao zagovornik prava migranata i boriti se protiv rasizma – rekao je Achiri za Novosti tjedan dana nakon svega što je doživio na zagrebačkom aerodromu.
Iz Policijske uprave zagrebačke odgovorili su nam kako su 11. lipnja, “sukladno članku 36. Zakona o nadzoru državne granice i članka 23. Zakonika o Schengenskim granicama, policijski službenici postupali u tranzitnom prostoru Međunarodne zračne luke”. “Kod jednog od izlaza, među putnicima koji su trebali otputovati za Bruxelles, zatečen je putnik koji je policijskoj službenici odbio dati na uvid svoju putnu ispravu. Muškarac je uz gestikulaciju i negodovanje decidirano odbijao dati na uvid svoje osobne dokumente. Više puta je upozoren od strane policijske službenice da prestane s takvim ponašanjem ili će u suprotnom biti priveden. Unatoč tome, nastavio je s negodovanjem i gestikulacijama, ponovno mu je izdana naredba da pokaže na uvid osobne dokumente ili će biti priveden u službene prostorije policijske postaje zbog utvrđivanja identiteta, na što se oglušio te je i dalje odbijao dati osobne dokumente na uvid. Na izdanu naredbu predmetni je povišenim tonom ponavljao da ne želi dati dokumente”, piše u odgovoru, uz dodatak da je “muškarac priveden u službene prostorije gdje je dao na uvid svoju putnu ispravu Kameruna, nakon čega mu je izdan Obavezni prekršajni nalog zbog počinjenja prekršaja iz članka 167. stavka 1. iz Zakona o strancima”.
Iz PU zagrebačke nisu se očitovali na opisano postupanje policije, a nisu nam pružili ni obrazloženje ima li Frontex, Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu, ikakve veze s ovim slučajem.
– Bit će zanimljivo vidjeti kako će MUP i službenici pokušati opravdati postupanje koje je i zabilježeno kamerama, pogotovo jer je bilo prisutno više osoba koje su spremne svjedočiti. U slučaju priznavanja krivnje, moguće je da će probati okriviti samo nekolicinu službenika i ukazati na njihovo neznanje kao razlog, te se ponovno neće preuzeti odgovornost za ciljanu, sustavnu praksu koju službenici zasigurno ne provode na svoju ruku – govori Lucija Mulalić iz Centra za mirovne studije (CMS), jedne od organizacija kojoj je Achiri prijavio slučaj.
Mulalić dodaje kako pitanje rasnog profiliranja nije izričito regulirano hrvatskim zakonima ni pravilnicima – što smatra problematičnim jer bi u suprotnom policajcima bilo jasnije da takvi postupci podliježu sankcijama i da su protivni hrvatskim i europskim zakonima – ali da se Ustavom i Zakonom o suzbijanju diskriminacije jasno zabranjuju rasizam i drugi oblici diskriminacije. Zakon o policiji, ističe ona, nalaže pak policijskim službenicima nužnost poštivanja dostojanstva, ugleda i časti svake osobe, kao i njihovih temeljnih prava i sloboda.
– Iako se rasno profiliranje izričito ne spominje, mehanizam za njegovo otkrivanje i preveniranje sadržan je u članku 30. stavku 2. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima koji nalaže policijskim službenicima da upoznaju osobu s razlogom provjere njihovog identiteta, osim u specifičnim slučajevima propisanim istim zakonom. Kada se kao razlog provjere komunicira nečija boja kože, etnicitet ili koja druga karakteristika zaštićena Zakonom o suzbijanju diskriminacije, tada nastaje indicija da je došlo do diskriminacije – ističe Mulalić.
Policijsko profiliranje može se dogoditi samo u kontekstu sumnje, dodaje ona, i mora biti utemeljeno na objektivnim i razumnim opravdanjima.
– Kada je profiliranje temeljeno samo ili većinski na jednoj ili više zaštićenih karakteristika poput rase, ono postaje izravna diskriminacija, krši temeljna ljudska prava te osobe – kaže aktivistkinja.
Osobe različite boje kože, kao i drugi građani koji svjedoče takvim postupcima, CMS-u već godinama dojavljuju slične slučajeve, a uglavnom se događaju na aerodromima, kolodvorima, u autobusima koji prometuju kroz unutrašnjost zemlje i na ulicama gradova. Glavni kolodvor u Zagrebu, govori Lucija Mulalić, postao je poznato i zloglasno mjesto rasnog profiliranja.
– Otkada je na zagrebačkom aerodromu ukinuta kontrola dokumenata nakon ulaska Hrvatske u Schengen, svjedočimo i vrlo zabrinjavajućem trendu profiliranja u kojem policijski službenici u prostoru dolazaka stoje kod prostora za preuzimanje prtljage i carine. Pritom prilaze isključivo osobama vidljivih karakteristika zbog kojih, kako su rekli i Emmanuelu, odskaču od norme – poput njihove boje kože, nošenja hidžaba i slično, te traže provjeru dokumenata. U CMS-u smo nedavno svjedočili jednom takvom incidentu u kojem se osobi zbog boje njegove kože pristupilo sa zahtjevom za provjeru. Pomogli smo mu s podnošenjem pritužbe na rad službenika, no policija je, naravno, istražila samu sebe i zaključila da nije bilo krivog i nejednakog postupanja – govori Mulalić.
Više od godinu dana pred Ustavnim sudom je i tužba državljanina Južnoafričke Republike o kojoj su Novosti ranije pisale, a koja je također podignuta zbog diskriminatornog postupanja hrvatske policije na “Franji Tuđmanu”.
– U Emmanuelovom slučaju vidimo i drugačiju pojavu, profiliranje u prostoru odlazaka, za koju nismo još imali priliku čuti. No vjerujemo da je bilo i drugih takvih iskustava u kojima su ljudi vjerojatno samo popustili pritisku i pokazali dokumente, a nisu odlučili propitivati i boriti se protiv te nezakonite prakse – zaključuje Mulalić.