Pravo je čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece. Ovo pravo se može ograničiti samo radi zaštite zdravlja.
Navedeni citat nismo prepisali iz nove verzije ustava Francuske, koju ovih dana gotovo svi mediji, pa tako i hrvatski, slave kao prvu zemlju na svijetu koja je uvrstila pravo na pobačaj u svoj temeljni pravni akt. Radi se o 191. članku Ustava Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, donesenom 1974. godine, u doba kada u dijelu Europe, pa tako ni u Francuskoj, abortus uopće nije bio legalan. No uporno guranje zapadnocentrične vizije svijeta i njegove povijesti napravilo je svoje, pa je danas i sve manje onih koji npr. znaju da je 1920. sovjetska Rusija na čelu s Vladimirom Lenjinom postala prva zemlja koja je dopustila pobačaj u svim okolnostima, te da je u Jugoslaviji, pod određenim uvjetima, on dekriminaliziran još 1952.
Štoviše, dio država nastalih raspadom SFRJ navedenu je odredbu prenio u svoje ustave. Tako je slovenskim iz 1991. propisano da je “odlučivanje o rađanju djece slobodno”, a makedonskim da je “ljudsko pravo slobodno odlučivati o rađanju djece”. Slične odredbe pronašli smo i u ustavima Kosova iz 2008. i Srbije iz 2006., koji je, doduše, nadopunjen sljedećom rečenicom: “Republika Srbija podstiče roditelje da se odluče na rađanje dece i pomaže im u tome.” Takve formulacije, kao i činjenicu da pravo žene na pobačaj nije eksplicitno navedeno, ultrakonzervativne struje bliske crkvi s vremena na vrijeme pokušavaju poturiti kao dokaz da se ustavima navedenih zemlja zapravo ne štiti to pravo.
U tom smislu francuski je parlament uistinu napravio korak naprijed, pa početkom prošlog tjedna izglasao ustavne izmjene koje sadrže odredbu o “slobodi zajamčenoj ženama da pribjegnu dobrovoljnom prekidu trudnoće”. Na to su ih, objasnili su suradnici premijera Gabriela Attala, potakla dešavanja u SAD-u, čiji je Vrhovni sud 2022. poništio presudu u slučaju Roe protiv Wadea i saveznim državama ostavio da same odlučuju o pravu žene na slobodno odlučivanje o vlastitom tijelu. U međuvremenu ih je, piše Radio Slobodna Europa, najmanje 14 zabranilo abortus u bilo kojem slučaju.
U rujnu iste godine Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav Hrvatskog sabora uputio je u javnu raspravu nacrt ustavnih promjena, ali bez prijedloga klubova lijevo-liberalne oporbe, dijela zastupnika vladajuće većine iz HSLS-a i Reformista te većeg broja organizacija civilnog društva da se u Ustav RH vrati pravo žene na pobačaj. Katarina Peović, zastupnica Radničke fronte koja je pokrenula inicijativu, tada je podsjetila da je pravo na taj medicinski zahvat bilo utkano u Ustav iz 1974. i u nacrt tzv. božićnog Ustava iz 1990. godine, iz kojeg je naknadno izbačeno po nalogu Kaptola. Međutim, u HDZ-u nisu htjeli ni čuti za predloženu ustavnu odredbu – koja je podrazumijevala da “žena samostalno i slobodno odlučuje o rađanju” i da “država osigurava pretpostavke za ostvarivanje toga prava” – pa na kraju nije dospjela na dnevni red Sabora.
Nataša Bijelić iz Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI), jedne od udruga koje su se spomenute 2022. godine založile da se reproduktivna prava eksplicitno definiraju u Ustavu, podsjeća na to da HDZ-ova vlada već petu godinu ignorira rješenje Ustavnog suda i odbija donijeti novi zakon koji će regulirati prekid trudnoće.
– To dokazuje da su aktualnoj Vladi reproduktivna prava žena potpuno marginalno političko, ali i javnozdravstveno pitanje. Ženama u Hrvatskoj, naime, nije osigurana dostupnost zakonom zajamčene zdravstvene skrbi, a Ministarstvo zdravstva ne osigurava provođenje važećeg zakonskog okvira u praksi i ignorira goruće probleme. Kontinuirano svjedočimo i regresivnim napadima na reproduktivna prava, uznemiravanju žena pred bolnicama, vjerskim prosvjedima protiv pobačaja koji gaze dostojanstvo i dovode u pitanje osnovne postulate demokracije i ljudskih prava – govori Bijelić i podsjeća na slučaj Mirele Čavajde i brojne druge koji nisu dospjeli u javnost, a koji pokazuju kako se “nominalno pravo na izbor u RH grubo i bezobzirno krši te kakve sve to učinke ima na živote, zdravlje i dobrobit žena”.
Dok u HDZ-u oportuno šute o ženskim reproduktivnim pravima, pitanje pobačaja i njegove dostupnosti nedavno je, povodom 8. marta, na dnevnopolitički red ponovno postavila stranka Možemo. Tom prilikom članica njihovog kluba zastupnika Ivana Kekin istaknula je da žene moraju imati mogućnost brinuti se o svom zdravlju, što podrazumijeva “siguran, dostupan i besplatan pobačaj”.
– Činjenica da HDZ aktivno odbija poslušati nalog Ustavnog suda unatoč tome što sva istraživanja pokazuju da tri četvrtine hrvatskih građanki i građana podržava pravo na izbor, uključujući i natpolovičnu većinu HDZ-ovih glasača, može se objasniti samo izostankom konsenzusa oko ovog pitanja unutar samog HDZ-a. Dakle, očito je da unutar vladajuće stranke ima značajan broj onih koji bi rado uveli zabranu pobačaja i objasnili ženama gdje im je mjesto. I nema takvih samo među HDZ-ovcima. Ima ih i među zastupnicima drugih parlamentarnih opcija – govori Kekin za Novosti, podsjećajući na stavove kolega zastupnika iz redova desnice.
Recimo, one Miroslava Škore koji je svojevremeno ispalio da bi se žene prije prekida trudnoće trebale konzultirati i dobiti odobrenje obitelji, ili Mostovog Nine Raspudića koji misli da je prekid trudnoće neprihvatljiv i u slučaju silovanja.
– No to ne čudi kada pogledamo gdje je Hrvatska 2024., nakon osam godina vlasti Andreja Plenkovića. Hrvatska 2024. je zemlja u kojoj su žene svakodnevno diskriminirane, zemlja u kojoj su žene ubijane, zemlja u kojoj je olakotna okolnost za silovanje to što si bio branitelj. Zemlja kojom vlada stranka kojoj sve izborne liste nose muškarci, u kojoj manje od 20 posto ministarstava vode žene, u kojoj su žene slabije plaćene i siromašnije i u kojoj mnoge ne mogu ostvariti pravo ni na osnovnu zdravstvenu zaštitu reproduktivnog zdravlja. Nemar, ignoriranje i zakidanje žena za njihova prava, diskriminiranje više od pola stanovnika ove zemlje, aktivna je i živa politika HDZ-a – ističe Ivana Kekin i dodaje da je epidemija priziva savjesti u hrvatskim bolnicama direktna posljedica takve društvene atmosfere.
Feministički kolektiv Faktiv nedavno je objavio rezultate istraživanja o dostupnosti pobačaja u 2023. godini. Odgovor su zaprimile od 22 ovlaštene bolnice koje ukupno zapošljavaju 310 ginekologa. Njih čak 163, odnosno 52,6 posto poziva se na priziv savjesti i odbija obavljati abortuse. Iz Faktiva pritom ističu da se u Općoj županijskoj bolnici Našice taj zahvat obavlja samo u slučaju patoloških trudnoća i da ostale podatke treba uzeti s rezervom jer su iskustva žena često oprečna službenim informacijama. Zbog toga žene koje žive u Zagrebu i dalje često na pobačaj odlaze u Sloveniju (gdje se na priziv savjesti poziva oko tri posto liječnika), one iz dalmatinskog primorja i centra zemlje u Bosnu i Hercegovinu, a one s istoka u Srbiju. Prosječna cijena tog kirurškog zahvata u Hrvatskoj iznosi tristotinjak eura. Konačna cijena ovisi o vrsti anestezije, pregledima uoči i nakon zahvata, zbog čega se ukupan iznos može povećati još za 250 eura, što si dio žena ne može priuštiti.
Toga su svjesni u CESI-ju, pa su svojevremeno sastavile i uputile u proceduru vlastiti prijedlog Zakona o sprječavanju i prekidu trudnoće. Predloženim zakonom podigao bi se period prava žene na pobačaj na zahtjev s postojećih deset na 12 tjedana gestacijske dobi, što je praksa u velikom dijelu država članica Europske unije. Propisuje se i pravo maloljetnica koje su navršile 16 godina na zahvat bez suglasnosti roditelja te da troškove sredstava za sprečavanje trudnoće, uključujući sterilizaciju, i namjerni prekid trudnoće u cijelosti snosi HZZO. Kada je u pitanju regulacija priziva savjesti, govori Nataša Bijelić, predloženo je da se taj termin zamijeni terminom “uskrata medicinske skrbi pri pobačaju zbog vlastite savjesti i religioznih uvjerenja” te da se propiše obveza osiguravanja odgovarajućeg broja i rasprostranjenosti ginekologa i ginekologinja koji provode postupak prekida trudnoće.
– Našim prijedlogom propisane su i novčane kazne za prekršitelje zakona, a novost su i kazne za one koji nisu osigurali neometan pristup ustanovama i rad osoba koje vrše prekide trudnoće ili pak nisu spriječili pritisak, prijetnje ili zastrašivanje žena koje dolaze na pobačaj – tumači Bijelić.
Na sličnom tragu bio je i SDP-ov prijedlog Zakona o medicinskom postupku prekida trudnoće iz 2022. Podržali su ga članovi vladajuće koalicije iz SDSS-a i HSLS-a, no na kraju nije prošao zahvaljujući glasovima zastupnika Mosta, Domovinskog pokreta i Suverenista koji su se priklonili HDZ-u. Nakon tog manevra Plenkovićeve stranke pa onda i spomenutog zaobilaženja rasprave o izmjenama Ustava, iz oporbe su najavljivali pokretanje referenduma s ciljem propisivanja prava na pobačaj kao ustavne kategorije. Na kraju ga nisu realizirali, međutim Ivana Kekin kaže da nisu odustali od te ideje. U Hrvatskoj, naime, postoje tri modela putem kojih je to pravo moguće ponovno unijeti u Ustav. Jedan je putem dvotrećinske većine u Saboru što, ističe zastupnica iz redova Možemo, ne djeluje realno. Drugi je putem instituta narodnog referenduma, za koji su postavljeni izrazito zahtjevni uvjeti koji, između ostalog, pretpostavljaju prikupljanje minimalno deset posto potpisa od ukupnog broja birača kroz 15 dana, a treći je putem instituta državnog referenduma koji može raspisati Sabor. Kekin najavljuje kako će upravo to biti jedan od njihovih poteza nakon izbora, odnosno eventualnog formiranja parlamentarne većine.
– Na taj ćemo način omogućiti građankama i građanima da se izjasne. Budući da velika većina, prema svim provedenim istraživanjima, vjeruje da žene moraju moći same odlučivati o svom tijelu, ne sumnjam da će građani Hrvatske tu priliku iskoristiti da unesu pravo na pobačaj u Ustav – poručuje ona.