Vijest da su talijanski partizani uhvatili i ubili Benitta Mussolinija, osnivača fašizma, došla je u Hitlerov bunker u Berlinu 29. travnja 1945. Dan prije, uz grmljavinu granata Crvene armije koje su razarale zgradu Kancelarije iznad bunkera, Hitler je izdiktirao svoj politički testament. Njemačkoj je vratio političku strukturu kakva je postojala do 1934. godine, prije smrti predsjednika Hindenburga, nakon koje Hitler, kao kancelar, preuzima i tu funkciju i uspostavlja diktaturu. Za predsjednika imenuje admirala Karla Doenitza, a za kancelara Josepha Goebbelsa. U istom dokumentu Hitler je svoje najbliže suradnike, Goeringa i Himmlera, izbacio iz nacističke stranke zbog njihovog, od njega neautoriziranog, pokušaja pregovaranja sa Saveznicima.
Popodne 30. travnja Hitler i Eva Braun počinili su samoubojstvo i to je praktični kraj originalnog nacizma iako je Treći Reich postojao još tjedan dana. U zadnjem zapisu u svoj dnevnik Goebels piše kako je njegovo imenovanje za kancelara prva zapovijest Fuehrera koju neće poslušati. Te noći na 1. svibanj, Goebbelsova supruga otrovala je njihovo šestero djece, a zatim su ona i Goebbels počinili samoubojstvo.
Slijedećih dana admiral Doenitz uspostavlja kontakt sa štabom Vrhovne komande savezničkih ekspedicionih snaga, tada smještenog u Reimsu, pokušava ishoditi dogovor da se njemačke jedinice predaju tamo gdje su u kontaktu s američkom i britanskom vojskom, a pred Crvenom armijom i jugoslavenskim partizanima nastave povlačenje, uz borbu, na zapad.
Eisenhower odbija njemački prijedlog, poručuje da je jedina prihvatljiva opcija bezuvjetna predaja jedinica Wehrmachta i svih jedinica koje se bore na njemačkoj strani, onim jedinicama saveznika, dakle i Crvenoj armiji i jugoslavenskim partizanima, s kojima su u borbenom kontaktu. Doenitzova vlada prihvaća Eisenhowerov ultimatum i u noći na 7. svibanj njen predstavnik, general Alfred Jodl, potpisuje u Reimsu bezuvjetnu kapitulaciju. Po tom dokumentu sve jedinice pod njemačkom kontrolom moraju se predati do 23:01 sati, 8. svibnja.
Naknadno, sovjetska strana šalje ozbiljne prigovore na taj dokument o kapitulaciji. Traže da bude potpisana u Berlinu odakle su nacistička agresija i zločinačka politika krenuli, njemački vojnici trebaju položiti oružje i biti tretirani kao ratni zarobljenici, bezuvjetnu kapitulaciju trebaju potpisati zapovjednici sva tri roda njemačke vojske. U Prvom svjetskom ratu njemački generali koji su rat vodili i izgubili, izmakli su se neugodnoj dužnosti predaje; uspješno su prebacili potpisivanje kapitulacije na političare novoizabrane socijal-demokratske vlade. Kasnije su nacisti nametnuli mit po kojem je demokratska vlada kapitulacijom „zabila nožu u leđa“ njemačkoj vojsci i narodu. Ovaj puta htjelo se izbjeći stvaranje bilo kakvog mita tko je rat izgubio i kapitulaciju potpisao.
Inače, novinarima prisutnim u Reimsu bilo je strogo zabranjeno objavljivati vijesti o kapitulaciji slijedećih 36 sati. Međutim, dopisnik Associated Pressa poslao je vijest 7. svibnja tako da su sve novine u Francuskoj, Velikoj Britaniji i USA 8. svibnja donijele senzacionalnu vijest o kapitulaciji Njemačke. To je sumnjičavog Staljina dodatno uvjerilo da će zapadni saveznici prihvatiti parcijalnu kapitulaciju, suprotno dogovoru na Jalti.
Eisenhower se složio sa sovjetskim zahtjevima i osigurao prijevoz njemačkih opunomoćenih pregovarača iz Doenitzove vlade, smještene u malom gradu uz dansku granicu, u Berlin. Sam Eisenhower, koji je po položaju formalno bio iznad maršala Žukova, poslao je na potpisivanje svog zamjenika, britanskog maršala avijacije Arthura Teddera, kako se sovjetska strana ne bi osjećala podređeno i kako bi se nastalo nepovjerenje otklonilo. S njemačke strane bezuvjetnu kapitulaciju su potpisali feldmaršal Keitl za kopnenu vojsku, admiral von Friedeburg za ratnu mornaricu i general Stumpff za avijaciju.
Pregovori oko kapitulacije, pod predsjedavanjem maršala Žukova, trajali su do poslije ponoći, dokument o bezuvjetnoj kapitulaciji potpisan je oko 1 sat 9. svibnja po srednjoeuropskom vremenu, ali je antidatiran na 8. svibanj u 22:43 kako bi uvjeti postavljeni u Reimsu ostali na snazi. Ostaci njemačkih armija predaju se slijedećih dana; jedino borbe na području sjevera Hrvatske i Slovenije s njemačkim i ustaškim jedinicama traju još sedam dana. Svi članovi Doenitzove vlade uhapšeni su 23. svibnja i Treći Reich odlazi u povijest.
Nabrojene činjenice su pojedinosti vezane za Dan pobjede. Da li ti događaji imaju nekog značaja za generacije 80 godina poslije tog čina? Odgovor bi mogao biti – i da i ne! Dan pobjede simbolizira vjerojatno najvažniji događaj u dvadesetom stoljeću, pobjedu nad fašizmom i nacizmom. No ono što je za današnje i buduće generacije važno nisu davne vojne pobjede, nego znanje da uvjerenja karakteristična za nastanak fašizma i nacizma vode ka neslobodnom i nepravednom društvu prožetom strahom i nacionalističkom bahatošću i netrpeljivošću, agresivnom društvu lišenom empatije, a da u konačnici mogu odvesti u masovne zločine i pokušaj istrebljenja cijelih naroda, zločine za opis kojih su trebale biti izmišljene nove riječi kao što su genocid i Holokaust.
Ono što je za današnje generacije uistinu važno jeste spoznaja da je takve stavove o kojima se može naučiti iz knjiga o ranoj fazi fašizma i nacizma, danas moguće prepoznati svuda oko nas. Okolina i vrijeme mogu biti sasvim drugačiji a da sličnost događanja i stavova ukazuje na relativno mali broj obrazaca po kojima se takvi događaji odvijaju. Agresija Ruske Federacije na Ukrajinu danas, sliči, po proklamiranim razlozima, na agresiju Njemačke na Poljsku 1939. godine. Nesmiljeni genocid nad bespomoćnim Palestincima, praćen sramotnom šutnjom i indiferentnošću svijeta, nameće paralelu s isto takvom šutnjom kad su žrtve nacizma bili bespomoćni Židovi.
Razgradnja i napad na mukotrpno izgrađene institucije presudne za očuvanje demokracije, na nezavisno novinarstvo, nezavisno pravosuđe, obrazovanje koje potiče kritičko mišljenje, na sve što nije podčinjeno izvršnoj vlasti, prepoznatljive su značajke puta u totalitarizam. Primjeri kao što su proganjanje Sorosevog Centralnoeuropskog univerziteta u iliberalnoj demokraciji Orbanove Mađarske ili otvoreni nasrtaj Trumpove administracije na američka sveučilišta kao “legla” slobodnog kritičkog mišljenja, ukazuju na ubrzano pretvaranje tih demokracija u režime s elementima policijske države.
Paralelno s time idu i neprikrivene teritorijalne pretenzije prema drugim zemljama. Sve se to može naći kao predložak u politikama fašističke i nacističke stranke u Italiji i Njemačkoj dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća. Podrška birača koju stavovi karakteristični za fašizme u određenim prilikama mogu dobiti, razlog je za intelektualni pesimizam; svijest da se radi o mračnim i dubokim ljudskim porivima iz kojih dolazi privlačnost i moć fašizma. Da se ta prijetnja može periodično pojavljivati u ljudskom društvu, da nije nestala s Danom pobjede.
Nikakve institucije, pa predstavljale li one i suštinu državnosti u koju se radikalni desničari zaklinju, nisu sigurne od njihovih napada ako nisu njima podređene. Napad Trumovih pristaša na Kongres Sjedinjenih Država 2021. godine, mnoge je podsjetio, po nasilju prema temeljnoj instituciji države od strane navodnih domoljuba, na palež Reichstaga 1933. godine.
Svijet u godini 2025., 80 godina poslije pobjede nad nacizmom, kao da ima nešto od satirične drame “Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja”. Vrijeme u toj “Predstavi” sasvim je drugo nego u “Hamletu”, okolina teško da može biti različitija od danskog dvora, pa ipak zaplet i likovi iz obje predstave dobro se “rimuju”. A publika, od kojih mnogi znaju kako završava originalni predložak, gleda predstavu s nelagodnim osjećajem da nisu samo publika, već i statisti u toj drami.
U okviru obilježavanja 80 godina od Dana pobjede nad fašizmom Antifašistička liga organizira predstavljanje knjige “Fašizam i antifašizam 80 godina poslije AVNOJ-a”. Knjigu čine tekstovi izlaganja na istoimenoj konferenciji održanoj 29. i 30. studenog 2023. godine. Obilježavanje Dana pobjede i predstavljanje knjige održat će se u srijedu 7. svibnja u 19 sati, u prostorijama Frakture, ul. Kneza Mislava 17 (Ugao Trga žrtava fašizma i bivše Adžijine).