RegionElle: Jasmina Hanjalić

godina rođenja autorice: 1963.

Raspukla tajna

– Dobro jutro! Možete li me primiti, hitno je? – molećivo upita djevojka doktoricu R. na vratima njene ordinacije.

Maloprije, ugledavši je u hodniku, pomislih kako liči na onu bljedoliku djevojku s bisernom minđušom. Ma ona poznata Vermerova slika! Sjetih se odakle je znam. Da, to je ona! Jednom je njen otac ovdje urlao kao pregladnjela zvijer kojoj su upravo oduzeli jedini komad hrane.

– Dobro jutro. A šta je toliko hitno? Jeste li nedavno dolazili? – odgovori doktorica i poče se vrtiti na stolici.

– Sjećate se, bila sam ovdje kad je moj otac tražio da me ginekolog pregleda.

– Aaa, tako je. Pa šta je sad? Hajdemo u drugu ordinaciju!

Doktorica je odvede u “drugu” ordinaciju da bi bile potpuno same. Soba do sobe, no niko u nju ne može banuti, a nalazi se tik do moje tzv. kancelarije. Dijeli nas zid sa visoko postavljenim i uvijek otvorenim malim prozorom. U „drugoj“ ordinaciji se brzo raspuknu svakojake tajne i nevolje, uglavnom one koje se inače jedva izgovoraju.

Iz mojih sedam ili osam kvadrata namijenjenih čistačicama saznala sam mnogo toga o čemu bijeli mantili ćute. Kroz odškrinuti prozorčić sve se čuje, a kad se popnem na stolicu sve se vidi. Pošto znam da se to ne smije pričati, strpljivo zapisujem i niko ne sluti da se toliko sudbina krije u mome notesu. Još kad bi mi dali kakvu metlu kojom bih mogla očistiti veliko blato s ljudi!! Naročito ono skoreno! Ne kaže džaba prodavačica novina u mojoj ulici da smo nastali od ustajale ilovače!

Nakon završetka Više upravne škole, kao i ostale kolege, godinama sam tražila zaposlenje. Najzad je otac digao kredit i kupio mi posao u Domu zdravlja, doduše posao čistačice.

U početku sam jedva stizala pojesti sendvič, ko nenavikla na taj posao… Srećom, nabaviše mi novu, čvrstu metlu koja dobro mete. Brzo stekoh praksu, te sam uskoro mogla i odmoriti u svom sobičku s oskudnim namještajem: vješalica, dvije stolice, kuhalo i frižider za vakcine. Na njemu tranzistor.

A otprilike prije pola godine, baš negdje oko jutarnje pauze, doktorica R. je isto ovako uvela nenaručenog pacijenta u “drugu” ordinaciju. Muškarac srednjih godina, skromno i neuredno obučen, imao je koščato lice uokvireno raščupanom kosom poput grive. Isti Blek Stijena! Dok su njegove širom otvorene oči odavale spremnost na svađu, dugačke ruke i krupne šake nekontrolisano su mlatarale zrakom.

– Treba mi uputnica za Ginekologiju! – prvi je, ko iz topa, podviknuo, iako sam fino čula da ga je neka medicinska sestra uvela preko reda.

– A za koga?

– Za moju šćer. Evo je u hodniku s majkom.

– Je li trudna?

– Djevojka je! Hoću da je pregleda ginekolog i da mi kaže je li ona ikad imala odnose i je li se čistila!! Moj mlađi brat optužio me da sam joj napravio dijete!!

Stanka gusta kao nataložen mulj zbunjenoj doktorici dade vremena da se povrati od šoka i propita oko porodičnog zlostavljanja: je li policija obaviještena, koliko je djevojci godina?

– Nije je niko zlostavljao, ne treba policija, još malo pa će napuniti osamnaest!

Da li kćerka želi pregled?

Ne zanima ga šta ona želi, on hoće da spere ljagu sa sebe i zato ju je doveo!

Doktorica ustade, otvori vrata i prozva kćerku i majku da uđu. Ostadoše njih tri, pošto je zamolila oca da izađe.

Lice djevojke kao da nikad nije vidjelo sunce. Stajala je pognute glave, pored nje majka, obje su grizle usne i grčile dlanove.

– Otac traži da me ginekolog pregleda, a ne ja! – progovori djevojka nakon što joj doktorica postavi par pitanja. – Molim vas nemojte mu reći, ja sam imala odnose, ali s momkom. Nisam nikad bila trudna!

– Aha! Pa, šta sad da radim? Navodno ste s ocem ostali trudni…

– Ne, ne, ne!!! O, Bože! – vrisnu djevojka i uplakana obori glavu.

– Odoh da nazovem odjel Ginekologije – reče doktorica i izađe.

Iako iskusna, doktorica R. očito nije bila sigurna treba li djevojku slati na takvo razapinjanje samo zato što to njen otac zahtijeva. Ubrzo se vrati i objasni šta joj je kolega odgovorio: nakon četrnaeste godine djevojke same odlučuju o svome pregledu! Pošto nema krivičnog djela, objasni im dalje, nema potrebe da ide ginekologu.

Juupiii, baš mi se to dopade! Bilo mi žao cure! Zaljuljah se, umalo padoh sa stolice!

Dobro se sjećam da je doktorica pozvala oca i saopštila im da neće napisati uputnicu. Na to on planu i poče vikati iz sve snage. To grubo, asimetrično lice sa jakim vilicama izgledalo je kao da se sprema sve oko sebe zgužvati u zamotuljak. Uletješe portir i medicinske sestre, a kćerka, da bi izbjegla toliko ljudi oko sebe, zamoli doktoricu da popusti.

I to sam naučila u svojoj osmatračnici: stavovi začas promijene pravac kad opasnost zauzme uzde!

Samo što ova čudna porodica izađe, doktorica pozva policiju i zatraži da se napravi službena zabilješka o tome ko je tu šta radio, ko nije, zašto je otac agresivan i zašto viče na sve, pa i na nju.

Zaista, poslije nekog vremena stigoše dva mlada uniformisana “unutrašnja organa“. Nema krivičnog djela, rekoše, bili su kod ginekologa, pregled nije obavljen, rekao doktor samo uz sudski nalog!

– Super! Jeste li za čaj? – uzviknu naša divna doktorica R.

Policajci popiše čaj i odoše u zaborav, kao i taj cijeli događaj – sve do maloprije, kad ugledah ovu djevojku s licem mraza. Kako li se zove onaj roman s djevojkom koja ima minđušu od bisera?

– Napunila sam osamnaest, doktorice – nastavi ona. – Dajte mi, molim vas, uputnicu za ginekologiju! Krvarim, imam bolove po dnu stomaka, opet sam trudna…

– Opet si trudna??!!

Vidjeh kako se lice ove dobre žene skameni samo s jednim pitanjem: Je li ovo moguće?

Djevojka poče svoju priču. Brzo je govorila, neke riječi nisam dobro čula.

Živi na periferiji grada, ondje njeni roditelji imaju osrednje veliku kuću, imanje i dvije krave. Jedinica je, završava srednju školu. Majka je domaćica, otac radi u šumarskom preduzeću i plata mu nije redovna. S njima žive i dvojica neoženjenih stričeva, nezaposleni su i pomažu na imanju.

Prvo ju je jedan od njih, kad su sami skupljali sijeno pred kišu, bacio na plast, grubo i brzo silovao. Imala je trinaest godina. Kasnije je to postalo redovno, kad god bi se njih dvoje našli na osami, na imanju, ali i u kući. Onda ih je mlađi stric zatekao, pa je kazao da će svima razglasiti ako ne bude i s njim radila isto. Kad majka i otac negdje odu, njih dvojica je zaključaju pa se redaju. Najgore je kad se napiju pa to rade odjednom, prokrvarila je nekoliko puta na čmar.

Ostala je trudna sa četrnaest godina; njih dvojica su je odveli kod nekog privatnog ginekologa u drugom gradu da se riješi ploda. Ni tada, a ni sada ne zna čije dijete nosi.

Nikome nije smjela reći ni riječ o ovome!

Otac bi je ubio da sazna, ionako je lako dizao ruku na sve. Ako je i ne bi poslao na onaj svijet,  pukla bi bruka, šta bi rekle komšije, porodica…

– A majka? Zna li majka? – drhtavo progovori doktorica nakon ove kratke ispovijedi.

Kad je jedanput neočekivano ušla u šupu i sve vidjela, počela je vrištati i rekla da će odmah otići u policiju. Tad su njih dvojica pretukli majku i zaprijetili da će ih obje zaklati i odležati u zatvoru samo ako guknu.

– Pa, sine dragi, sad je vrijeme da sve otkriješ! Punoljetna si, daj da to prijavimo! Nemoj se plašiti!

– Doktorice, šta da prijavim? Da svima razglasim svoju sramotu!? Hoćete l mi dat tu uputnicu ili ne?

– Ne mogu da vjerujem! Gadovi, zaslužuju smrtnu kaznu!…. – promuklo i na ivici plača reče doktorica. Naglo ućuta, a na kraju dodade hrapavo.

– Bez tvoga pristanka ne mogu ništa. Evo uputnica!

Ode.

*

Prvo sam prebrisala cijeli Dom zdravlja. Sjedoh malo da dahnem dušom. Najbolje da prepišem ovaj članak iz današnjih novina i zaključim i ovu raspuklu tajnu iz “druge” ordinacije.

Juče se u Mjesnoj zajednici Polje desilo svirepo ubistvo kakvo ni najstariji stanovnici ovog kraja ne pamte. Naime, prema riječima dežurnog tužioca, djevojka, čiji su inicijali R.K. (18), je u noći 20/21. novembra sjekirom izvršila ubistvo dvojice svojih stričeva dok su spavali.

Kako je tužilac dalje naveo, prvo je ušla u sobu starijeg strica te ga snažnim udarcem sjekirom usmrtila, a odmah nakon toga popela se u potkrovlje, gdje je spavao mlađi stric. Po izjavama svjedoka, obojica nesrećnika su nešto ranije iz kafane otišli u pijanom stanju, pa se pretpostavlja da su spavali čvrstim snom.

Žrtve je u jutarnjim satima, nakon noćne smjene, pronašao otac djevojke, koji nije želio dati izjavu za naše novine, a njena majka se nalazi na bolničkom liječenju.

Djevojka je odmah priznala zločin i određen joj je jednomjesečni pritvor.

RegionElle: Nora Verde
Škrgo: Fejso
Hasanović: Otkad je došla…