U Musée de l'Elysée u Lozani u toku je izložba velikog švicarskog fotografa.
Ima nekad u glavi ta misao žaljenja kako jedna osoba nije bila u ono opsadno vrijeme u Sarajevu… ispada da se može žaliti za tom opsadom, što je totalni nonsens, jer za užasom se ne može nikako žaliti. Mogu se žaliti samo izgubljeni životi. No, ipak u moru svakojakih fotografa (sa izuzetkom Annie Leibovitz, pokojnog Ive Štandekera ili Evstafieva Mikhaila) koji su tada pohodili šeher, nekad mi dođe ta misao žaljenja šta tada Sarajevom nije hodao René Burri.
U jednoj od najznačajnijih fotografskih europskih institucija Musée de l'Elysée u Lozani, do početka maja postavljena je retrospektivna izložba pod nazivom “René Burri, eksplozija pogleda”. Burri, kultno ime švicarske i svjetske fotografije (1933-2014) cijelog života pratio je istoriju suvremenog društva kojeg danas poznajemo. Član agencije Magnum, pokrivao je gotove sve velike istorijske događaje prošlog vijeka, te su mu fotografije objavljivane u magazinima kakvi su Life, Stern, Paris Match, The New York Times. Onaj stari dobri svijet.
Fotografija je trenutak kada pritisnete tipku na kameri. Nikad se poslije neće vratiti.”
René Burri
Ispred njegovog objektiva stajali su Picasso, Giacometti, Klein, Tinguely, Le Corbusier, Calas, Renoir, Nixon, Churchill… Che Guevara. Od ukupno šest filmova razvijenih u Havani 1963. godine, nakon višesatnog intervjua nastala je serija jedinstvenih fotografija Che Guevare, od kojih je jedna postala ikonska. Pored svjetski poznate fotografije sa beretkom i petokrakom na glavi koju je snimio Alberto Korda, portret Renéa Burrija sa cigarom, definitivno je najpoznatija Cheova slika.
Imao sam priliku u arhivi Fototeca de Cuba u staroj jezgri Havane da držim u rukama oba printa i neopisiv je osjećaj imati vlastite printove u kolekciji ove istorijske ustanove. René Burri je njegovu popularnost poslije te fotografije često poredio sa teškom kuglom koja mu visi na nozi i govorio je kako svjetska reputacija ima i mane.
Volio je papir kao materiju i na izložbi se očitava poštovanje prema njemu, što je odlika danas već izgubljenog svijeta fotografije, pri kojem fotograf prati svoj rad tokom cijelog procesa, od fotografisanja do tehnike printa. Značaj ove retrospektive je također u tomu da je Burri za života, u želji očuvanja svoje arhive, osnovao fondaciju i izabrao baš Musée de l'Elysée za pohranu ove neprocjenjive fotografske kolekcije.
U sklopu izložbe prikazuje se i kratki dokumentarni video Burrijevog boravka u Bejrutu tek izašlom iz rata. Svi fotografi koji su pohodili (poslije)ratni Bejrut snimali su ruševine, Burri je slikao lučke brodice kao simbol protoka ljudi i vremena.
I zato, često zamišljam kako hoda Sarajevom.
