Misa za žrtve Drugog svjetskog rata
Danas, 16. maja 2020. godine, u sarajevskoj katedrali Srca Isusova će se održati misa za žrtve blajburškog križnog puta, i svih žrtava rata i poratnog perioda. O samoj svetoj misi, vremenu i mjestu održavanja, skrivenim ili otvorenim porukama, ciljevima i namjerama, politikama koje se miješaju u religijske obrede ali i organiziranim religijama koje se miješaju u političke procese, u posljednje dvije sedmice je već toliko toga izneseno i u bosanskim, i u regionalnim, i u svjetskim medijima da je svaka sljedeća riječ suvišna.
Nadamo se da će i ova sveta misa, i prateća dešavanja u Sarajevu, proći mirno, dostojanstveno i civilizirano. To je ono što je do građana, državljana Bosne i Hercegovine svih nacionalnosti i religija. Međutim, država Bosna i Hercegovina odnosno rukovodioci njenih institucija su još jednom pokazali sve svoje slabosti, bazičnu nesposobnost i potpunu ovisnost o partijskim i/ili religijskim liderima. Neko to može nazvati i sposobnošću vlastodržaca da sakriju sav jad i bijedu, začinjenu dugogodišnjim kriminalom i korupcijom, sa kojom se Bosna i Hercegovina odnosno njeni građani nose. Kako god, umjesto pravne, u Bosni i Hercegovini je i ovih dana ponovo na sceni privatna država.
Presuda Europskog suda za ljudska prava o izborima u Mostaru
Koincidencija ili ne, 29. jula 2020. godine ističe rok za obavezno izvršenje presude Europskog suda za ljudska prava o omogućavanju održavanja lokalnih demokratskih izbora u Gradu Mostaru. Naime, 29. oktobra 2019. godine u Strasbourgu je donesena presuda u predmetu Baralija protiv Bosne i Hercegovine.
Predmetni slučaj se ticao pravne praznine koja je onemogućila podnositeljici predstavke, lokalnoj političarki koja živi u Mostaru, da glasa i bude birana na lokalnim izborima. Sud je utvrdio da je pravna praznina nastala propustom vlasti da izvrše odluku Ustavnog suda iz 2010. godine, koja se ticala odredaba koje su regulisale lokalne izbore u Mostaru, te nalagala vlastima da usklade te odredbe sa Ustavom. To je za posljedicu imalo situaciju gdje su posljednji lokalni izbori u Mostaru održani 2008. godine, te gdje je gradom upravljao gradonačelnik koji od 2012. godine nije imao potrebni demokratski legitimitet. Takva situacija nije bila u skladu sa načelom vladavine prava. Sud stoga nije mogao prihvatiti argument Vlade da je višegodišnje kašnjenje u izvršenju odluke bilo opravdano potrebom da se dođe do dugoročnog i održivog rješenja za podjelu vlasti, te da se očuva mir i omogući dijalog između različitih etničkih grupa u Mostaru. Tužena država, Bosna i Hercegovina, je stoga prekršila svoju obavezu da preduzme mjere da zaštiti podnositeljicu predstavke od diskriminatornog postupanja po osnovu njenog mjesta prebivališta i da održi demokratske izbore u Mostaru (Izvod iz Press Releasea Registrara Europskog suda za ljudska prava).
Europski sud za ljudska prava je jednoglasno donesenom presudom odlučio da je Bosna i Hercegovina povrijedila opću zabranu diskriminacije po članu 1. Protokola broj 12. uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, te na osnovu člana 46. o obaveznosti i izvršenju presuda Europskog suda za ljudska prava naložila da Bosna i Hercegovina mora izmijeniti relevantno izborno zakonodavstvo najkasnije u roku od šest mjeseci od dana kada presuda postane konačna.
Znajući za sve probleme u implementaciji ranije donesene presude u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine, Europski sud za ljudska prava ovaj put ide dublje i presudom konstatuje da ukoliko tužena država Bosna i Hercegovina propusti učiniti obavezu izmjene Izbornog zakona, Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima ovlaštenje da sam uspostavi privremeno rješenje o izborima u Mostaru.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, istinski garant ustavnog poretka i najvažniji čuvar ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, već dugo čeka državne institucije i Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine da postupe po uputama Europskog suda za ljudska prava. Istovremeno, Ustavni sud Bosne i Hercegovine odbrojava dane za svoju obavezu donošenja odluke o potrebnim intervencijama i korekcijskim mjerama u izbornom zakonodavstvu, kako bi konačno omogućio održavanje izbora u Mostaru.
U planovima rada Parlamantarne skupštine Bosne i Hercegovine, kao i drugih institucija vlasti, za sljedeća dva mjeseca nema ni naznaka o aktivnostima na implementaciji navedene presude, pa će red opet morati da uspostavlja Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Rok je isti, i za Parlamentarnu skupštinu i za Ustavni sud, to je 29. juli 2020. godine.
Uspostavljanje demokratije u Mostaru uz naznake vrućeg političkog ljeta
Za koji god model se, a više ih je mogućih, Ustavni sud Bosne i Hercegovine opredijeli u implementaciji navedene presude Europskog suda o izborima u Mostaru, opet ćemo doći u situaciju da niko od političkih elita, stranaka na vlasti neće biti zadovoljan odlukom Ustavnog suda. Ponovo ćemo sa svih strana slušati poznate narative o žrtvama, o kršenju prava konstitutivnih naroda, o međunarodnim zavjerama, o otuđenosti, preglasavanju i potrebama reforme Ustavnog suda, o nepravednosti, o opstanku, o nemogućoj državi i sl. Možda ćemo opet imati i prateće blokade i povlačenja iz vlasti, zaustavljanje reformskih procesa, vanredne sjednice i rezolucije nacionalnih vijeća, poruke zabrinutosti međunarodne zajednice, dešavanja naroda i ostale manifestacije političke nemoći koje živimo u skoro pravilnim ciklusima zadnjih 25 godina.
Ono što je najbitnije, zadovoljni će biti građani Mostara, kojima se u 21. vijeku ponovo uspostavlja demokratsko pravo da biraju i budu birani. Da se poslužim liskalucima, građani Mostara će konačno moći učestvovati u demokratskim izborima u gradu u kojem žive i rade, a ne samo u izborima XI. izborne jedinice za Sabor Republike Hrvatske; građani Mostara će konačno moći zamijeniti „umorne“ gradske činovnike, Gradonačelnika (HDZ) i načelnika Odjela za finansije (SDA), koji sami već 8 godina moraju da donose i raspoređuju godišnji budžet od 80 miliona KM; građani Mostara će konačno moći da „smanje“ ulaganja u obrazovanje, javno zdravlje, zelene površine, urbanizam i građenje, imovinsko-pravne poslove, kulturu, turizam, komunalne djelatnosti i deponije i povećaju izdvajanja za prioritetnije oblasti i pomoć vjerskim zajednicama; građani Mostara će konačno moći da se zahvale i uzvrate za kontinuiranu finansijsku pomoć iz Republike Hrvatske čiji je budžet, a time i vlast, dobro narušena aktuelnom epidemijom korona virusa i pratećim zatvaranjem granica za sve, pa i potencijalne turiste.
Spisak „žrtava“ presude Europskog suda za ljudska prava odnosno odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine će sigurno biti dugačak, i u (Bosni i) Hercegovini i u susjednoj Republici Hrvatskoj. Istraživači će morati raditi godinama da ustanove tačne brojke i razmjere ovog pravosudnog „zločina“. Međutim, pobjednici se i ovaj put znaju. To su Mostarci, pošteni građani svih nacionalnosti i religija, i to je Mostar, grad zavidnih kulturnih, istorijskih, ekonomskih i turističkih resursa, geografskog položaja i razvojnog potencijala. Tu nema potrebe za dodatnim istraživanjima, dovoljno će biti otvoriti internet stranicu odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, te sačekati oktobarske lokalne izbore.
Umjesto pogovora
Strazburške „žrtve“ će imati priliku da prate sarajevsku misu u direktnom prenosu na HRT-u, ali neće moći odgoditi odluku Ustavnog suda BiH. Mostarci i Mostar, će dočekati odluku Ustavnog suda, pa makar i bez direktnog TV prenosa.