Povod ovog teksta je najnovija FB psina koja na izuzetan način ilustrira vrijeme u kojem živimo.
Velikog brata smo zamišljali na sliku i priliku Staljinovu. Eric Blair (George Orwell) opisao je Velikog brata kao tamnokosog brku koji se ukazuje na ekranu. Država postavlja ekrane/kamere u sobe svih građana. Kao neki interaktivni TV. Osamdesetičetvrta ponudila je sumoran i siv svijet, kontrolu djela, misli i osjećaja, falsificiranje istorije po potrebi, pretvaranje prijatelja u neprijatelje i obratno, takođe po potrebi. Ljudi su bježali od pogleda Velikog brata, koliko su mogli i smjeli. Niko ne bi dobrovoljno ugradio svevideće ekransko oko, pogotovo niko ne bi sam kupio uređaj za praćenje.
Sumorne prognoze 1984. su davno iza nas. Osamdesetičetvrta u 21. stoljeću je šareno mjesto, građani se zabavljaju i uživaju u činjenici da ih uvijek neko posmatra, da su viđeni, da se zna gdje su i s kim su, a Veliki brat koristi slobodno tržište i stihiju društvenih mreža kao sveprisutni sistem za nadzor i praćenje. Građani sami kupuju uređaje za praćenje, a osim slike i tona, tu su još i otisci, lokacije, i sve što jedno praćenje i nadziranje čini kompletnim. Građani vole svoje uređaje za nadzor, ne odvajaju se od njih i zapravo su ovisni o njihovom korištenju. Potpuno jasno, Veliki brat ne troši resurse na infrastrukturu, građani plaćaju i uređaje i održavanje. U slučaju i najmanjeg kvara promptno rješavaju problem.
Za razliku od svijeta 1984. u 20. stoljeću, danas u 21. stoljeću Veliki brat može biti bilo ko. Ko god ima novac da plati može biti Mali Veliki brat, ali ništa manje opasan. Ipak, kao i u 20. stoljeću i danas ima zločeste braće, a istaknuti zloćko je FB, odnosno volšebna mreža. Niti je Osnivač pred Kongresom, niti pred Evropskim parlamentom, ponudio odgovor i na jedno važno pitanje, a skoro da mu niko nije uopšte postavio niti jedno zaista važno pitanje. Tamna strana osnivača i mreže su tema nekih budućih eseja, naučnih radova, istraživanja, saslušanja, policijskih istraga.
Povod ovog teksta je najnovija FB psina koja na izuzetan način ilustrira vrijeme u kojem živimo. Novinar Dragan Bursać je na svom FB profilu objavio kraći tekst i ratnu fotografiju konc-logora za Bošnjake ‘Šljivovica’ kod Užica u Srbiji. Stara fotografija je samo jedan od mnogih dokaza o umiješanosti Srbije u rat u Bosni i Hercgovini, a Bursaćev komentar je samo konstatovanje činjenica. I ništa tu ne bi bilo novo i čudno, osim što je i dalje podjednako užasno, da FB nije ukinuo i obrisao Bursaćev komentar uz privremenu zabranu pristupa na FB.
Da li je problem fotografija na kojoj su prikazani stražar i do gola skinuti zatočeni Bošnjaci? Da li je u pitanju sistematska kontrola i propaganda zvanične Srbije? Ili su fašisti? Ili je u pitanju nešto četvrto? Zaista nije najvažnije šta je razlog, činjenica je da je u ovom slučaju izbrisana još jedna činjenica, još jedna istina. Kao u Osamdesetičetvrtoj. Neprijatna i nepoželjna istina precrtana. Istorija se piše po potrebi. A Veliki brat to sve posmatra i pomaže da sve ide svojim tokom. FB je još jednom u službi laži umjesto istine. FB još jednom, u najboljem slučaju, ne razlikuje osobu koja se iz komercijalnih ili egzibicionističkih potreba obnažila da svi vide, od zatočenika koncentracionog logora, ili logora smrti, u kojem se zatočene skida kako bi ih se tuširalo, ponizilo, dehumaniziralo, i usput opljačkalo, i na kraju eliminiralo. Izbrisalo. Kao da nikad nisu ni postojali. Kao Bursaćev FB post.
Zaista je fašizam “neuništiv kao plastična boca”. Dovoljno je samo na trenutak okrenuti glavu i fašizam poput svakog korova buja u društvu. Velikom bratu sa inicijalima F.B. ne smeta hiljade profašističkih stranica, statusa, fotografija, komentara, niti je učinio bilo šta da zaštiti vlastite korisnike od fašista. Ironično, Dragan Bursać je primio brojne prijetnje razularenih i krvožednih fašista upravo preko Velikog brata i nikom ništa.
Tragična je sličnost našeg vremena sa orvelovskim mračnim futurizmom. Najstrašniji je epilog. Svi ćemo ostati vjerni korisnici društvenih mreža, i koristit ćemo ih s ljubavlju i posvećenošću. Isto kao što na kraju Winston Smith nakon “tretmana” u “klinici” Velikog brata, gleda tog istog Velikog brata kako sa ekrana izgovara novu Veliku laž, a oči mu se pune suzama. “Jer on voli Velikog brata.”
