foto: Đ. Karavdić

Tama fašizma se spušta na Sarajevo

Komemoracija u Bleiburgu ove godine neće biti održana jer je, zbog pandemije Covida-19, u Austriji na snazi zabrana okupljanja a misa koju je trebao predvoditi nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, crna misa, odnosno centralni događaj se planira održati u Katedrali Srca Isusovog u Sarajevu.

Austrijska stranka Zelenih zalaže se i aktivno radi na zabrani ovog fašističkog okupljanja jer se tim skupom ne komemoriraju žrtve rata. “Zeleni aktivno pregovaraju sa ministrom unutrašnjih poslova Karlom Nehammerom da se taj događaj zakonski zabrani”, kazala je glasnogovornica Zelenih u intervjuu za Portal Novosti prošlog mjeseca naglašavajući kako je skup u Koruškoj zloupotrijebila hrvatska politika, te da je i dolazak posjetilaca na ovaj skup politički motiviran.

Organizator komemoracije zakazane za 16. maj je nevladina organizacija Počasni blajburški vod, uz tradicionalno pokroviteljstvo Hrvatskog sabora, a suorganizatori ovogodišnjeg događaja su Hrvatska biskupska konferencija i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine.

Za 16. maj u 10.00 sati, kako je objavio Počasni blajburški vod, planirano je polaganje vijenaca na Lojbaškom polju uime državne delegacije Hrvatske i Voda, u 11.00 sati na zagrebačkom Mirogoju molitva i dova uz polaganje cvijeća ponovo uime državne delegacije Hrvatske, a u 12.15 sati sveta misa u Sarajevskoj katedrali. Misu bi uživo trebale prenositi Hrvatska radio-televizija i Radio-televizija Herceg-Bosne.

Ponovo tradicionalno, uz hrvatsko svećenstvo ovom događaju koji se često ocjenjuje najvećim fašističkim skupom u Evropi redovito prisustvuju i predstavnici Islamske zajednice u Hrvatskoj.

Zanimljiv je podatak da se austrijska crkva prošle godine povukla iz obilježavanja ovog događaja. Ranije je okupljanje u Bleiburgu bilo prijavljivano kao crkveni događaj ali 2019. godine Katolička crkva u Koruškoj je zabranila da se skup naziva crkvenim.

U obrazloženju biskupije Gurk-Klagenfurt je rečeno kako je misa postala „dijelom okupljanja koje se politički instrumentalizira i dio je političko-nacionalnog rituala koji služi selektivnom doživljavanju i tumačenju istorije” te da skup šteti ugledu katoličke crkve. Podrška ovom skupu s pravom bi pobudila sumnju da i sama Katolička crkva u Koruškoj trpi instrumentalizaciju mise za političke svrhe i da joj nedostaje distanca spram fašističkih svjetonazora, kazali su.

Tako da od prošle godine dozvolu za održavanje skupa u Bleiburgu u skladu sa Zakonom o javnom okupljanju izdaju lokalne vlasti. Pandemija im je ove godine olakšala posao, okupljanja na Bleiburgu neće biti.

Sporno okupljanje održava se na privatnom posjedu koji je u vlasništvu Počasnog blajburškog voda. Prve kvadrate zemljišta kupio je 1965. godine Omer Vrabac, iz istočne Bosne, a već pola stoljeća zemljište na Lojbaškom/Blajburškom polju se otkupljuje od Austrijanaca. Zahvaljujući donaciji Vlade Republike Hrvatske 2004. godine je otkupljeno 14.000 m2 a danas je u posjedu Blajburškog voda ukupno 30.000 m2 zemljišta.

Začuđuje činjenica da uprkos brojnim kritikama koje su se prethodnih godina mogle čuti od antifašističkih udruženja, aktivista, političara, javnosti i nakon što je austrijska crkva uskratila podršku skupu, Islamska zajednica ne nalazi za shodno propitati vlastito sudjelovanje u komemoraciji koja ne odaje počast žrtvama već veliča fašistički režim takozvane Nezavisne države Hrvatske, relativizira ratne zločine počinjenje pod poglavarstvom Ante Pavelića, najozloglašenije marionete Trećeg Rajha, a sve u pokušaju da se revizionizmom napišu nove stranice evropske istorije ili da se dopišu fusnote. U istoriji Evrope, Treći Rajh, NDH i ostale nacističke tvorevine imaju svoje trajno mjesto, na smetljištu kojem pripadaju.

Šteta što čelni ljudi Vrhbosanske nadbiskupije i bosanskohercegovačke Biskupske konferencije baš poput hrvatskih kolega imaju više sluha za podilaženje nacionalnim strankama i njihovim dnevno-političkim i predizbornim potrebama nego za osudu fašizma. Šteta što propuštaju još jednu priliku pokazati s koje su strane morala i čestitosti. Čini se da su im važnija prava mrtvih duša koje su za života slijedile i provodile opskurnu i smrtonosnu ideologiju nego svi živi za čije duše kao skrbe, i one za čija prava se kao zalažu tako “požrtvovano” pa ni ne čudi da katolici kao i Bosanci i Hercegovci drugih vjeroispovijesti, agnostici i ateisti bolji život sanjaju daleko odavde, što dalje, od Austrije nadalje.

Hajmo, ljudi – šetnja!
Tunel
Šoša i Majka