in memoriam, 1946-2022
Rijetki su oni koji život – postojanje od uzdaha do izdaha mogu prevesti u prave riječi pjevajući o gubitnicima. Ljudima.
Ne, nisam tu da sarađujem,
Dovoljno je što gledam.
Zar nije previše već to
Da smak svijeta čekam s vama
U milosti golog opstanka?
A tražite da se predam.
Moj poziv, ako i zaludan,
Pravedno je gledanje stvari
Koje će progutati tama.
Nisam tu ni da vam sudim.
Ne vas, sebe se plašim –
Jesam li sam pravedan?
Poslovi su samo vaši,
A ja pozivu oka predam.
Zalud plaćate da me prate.
Ja sam Odozgo, netremice,
Licem u lice gledan.
Tek, ne stoji sve do mene.
Bolje da mi oči iskopate –
One su s najvišeg mjesta
Za taj pogled opunomoćene.