Vruća linija za poeziju

U bilo koje doba dana ili noći, u prošlom stoljeću mogli ste pozvati telefonski broj i slušati poeziju autora kakvi su Patti Smith, John Cage, Allen Ginsberg, William S. Bourroughs… Bilo je dovoljno samo okrenuti deset brojeva na telefonu (212) 628-0400 odnosno birati revolucionarnu vruću liniju “Dial-a-Poem” i slušati snimke nadahnutih govora, poezije i proze.

Sve je pokrenuo John Giorno dok je jedno jutro slušao iritantan glas s druge strane telefonske linije i pomislio kako bi mu poezija više odgovarala u tom trenutku. Bio je to značajan tehnološki pothvat u vrijeme prije interneta osmišljen s ciljem povezivanja poezije i naprednih tehnologija. Giorno je 1965. godine osnovao produkcijsku kompaniju Giorno Poetry System i organizirao brojne multimedijalne poetske eksperimente i događaje. U to je vrijeme bio ljubavnik Andyja Warhola a akter je i njegovog avangardnog petosatnog filma Sleep iz 1964. godine, jednog od prvih Warholovih filmskih eksperimenata, kreiran kao anti-film, koji prikazuje mladog Giorna kako spava ispred kamere.

1967. godine, Giorno je organizirao prvi “Dial-A-Poem” događaj u jednoj od prostorija Architectural League u New Yorku, 15 telefona bilo je povezano sa telefonskim sekretaricama sa kojih su se mogli čuti različiti žanrovi, muzika ili politički govori. Svakodnevno je mijenjao ponudu čineći djela različitih savremenih autora dostupnim putem telefona. Oglasi kojima su se reklamirali brojevi telefona mogli su se naći u javnim telefonskim kabinama, u kafićima, na oglasnim pločama, u podzemnoj željeznici… Ovaj svojevrstan performans ponovljen je i u MOMA-i naredne godine, a rezultirao je serijom LP-jeva sa kompilacijama snimaka. Iako telefonske sekretarice nisu bile još uvijek u širokoj upotrebi koncem šesdesetih, samo nekoliko mjeseci nakon početka rada “Dial-a-Poem”, na posljednjim stranicama The New York Timesa već se ustalila posebna rubrika sa oglasima sličnih usluga koje su kopirale “Dial-a-Poem”.

Svakim novim člankom u novinama, povećavao se broj poziva a telefonske kompanije su zbog preopterećenja prijetile gašenjem servisa. Ipak, lako je naći poveznicu sa današnjim trendovima korištenja interneta. Špica “Dial-a-Poema” je bila od 9.00 do 17.00, i od 20.30 do 23.30. I nije to jedina veza. “Dial-a-Poem” omogućio je širokom krugu korisnika ono što je ranije bilo nedostupno. John Giorno je čak tvrdio da je ovaj servis uticao na stvaranje brojnih telefonskih informativnih servisa.

Giorno je pozivao stotine umjetnika da govore o različitim temama, od rata u Vijetnamu do seksualne revolucije, a kada su se roditelji počeli žaliti zbog neprimjerenih sadržaja, linije su prekinute a Giornov umjetnički projekat je postao prijetnja za društvo. Iako danas tako ne izgleda, ovaj je projekat bio radikalan ali je definitivno uticao na generacije mladih mijenjajući njihov doživljaj poezije.