Zauvijek mladi

Period adolescencije novih generacija znatno je produžen, pokazuju najnovija istraživanja.

Iako se u mnogim zemljama svijeta smatra da mladi nakon 18. godine i punoljetstva zvanično ulaze u svijet odraslih, kada obično dobijaju ličnu kartu i polažu vozački ispit, nove psihološke studije pokazuju da to u novije vrijeme više nije slučaj. Naime, sticanjem punoljetstva ne znači da mladi ljudi automatski postaju odrasli, iako se u tom periodu uglavnom završava period njihovog fizičkog rasta.
 


Studija pod nazivom Age of Adolescence koju je objavio medicinski časopis Lancet Child and Adolescent Health tvrdi da je period adolescencije novih generacija produžen zbog drugačijih socijalnih okolonosti i društvenih očekivanja uz koja mladi odrastaju. Prema podacima iz njihovih najnovijih studija, postoje pokazatelji da ostajemo tinejdžeri sve do 24. godine života.



Istraživanja pokazuju i da se dobna granica u kojoj se mladi u zapadnim zemljama odlučuju na kupovinu kuće, stupanje u brak i osnivanje porodice, kao i na zasnivanje stalnog radnog odnosa, sve više pomjera. Kao glavne razloge za ovu pojavu, psiholozi navode ekonomske prilike u društvu, duži period školovanja, agresivne digitalne medije i marketing i njihov snažan utjecaj na mlade.
 


Sve više mladih ostaje da živi s roditeljima, a neka novija istraživanja se bave i fenomenom “muškaraca-dječaka” nespremnih da preuzmu obaveze koje društvo od njih očekuje, čime se pokazuje da trenutne ekonomske prilike oblikuju mlade daleko više nego njihova biološka dob. S druge strane, postoje tvrdnje da se pomjeranjem granice zrelosti i izlaska iz tinejdžerskog doba na 24. godinu života, produžava “doba infantilnosti” novih generacija.
 


Istovremeno, utvrđeno je da se, u razvijenim zemljama, zbog sve boljih zdravstvenih uslova u kojima nove generacije odrastaju, granica ulaska u pubertet također pomjerila za najmanje četiri godine pa se smatra da djeca sada ulaze u pubertet s 10 godina, a ne s 14 godina, kao što se smatralo do sada. 

Studija Age of Adolescence tvrdi da bi ova nova saznanja trebalo uzeti u obzir prilikom izrade socijalnih politika i zakonskih rješenja.