Danas će austrijskom piscu Peteru Handkeu biti uručena Nobelova nagrada za književnost.
Nismo skloni davanju publiciteta onima koje preziremo, ali želja nam je samo jedna – da ostane zabilježeno da su gospoda švedski akademici napravili gestu kojom se zanemaruje ko je zapravo laureat, i da će mu nagrada biti uručena na Međunarodni dan ljudskih prava. To je ljudsko pravo švedskih akademika, da zauzmu stav, da nagrade koga oni žele, da ga izdvoje iz mase, baš njega Petera Handkea.
Da li baš on, ma kako dobar pisac bio, zaslužuje nagradu, od toliko dobrih pisaca, i boljih pisaca? Nije bitno samo ko je dobio neku nagradu već i ko nije. Toliko sjajnih pisaca nije dobilo ovu nagradu. Nakon Handkea znamo da je nagrada otišla u prave ruke ukoliko se samo nagrađuje pisac kao pisac. Iako je bilo i boljih pisaca, Handke je dobitnik. Međutim, pisac je i čovjek, a i riječi ubijaju, zar ne? Nas su riječi ubijale poput gelera, pod opsadom kada bi na vijestima slušali o događajima kojima smo svjedočili iz prve ruke, i zamalo postali dio upravo te vijesti.
Okean laži. Sva ta izvitoperena istina, koja ne želi istinita biti već sredstvo za sakrivanje istine, da obmanjuje, da opravdava, da relativizira. Opravdavati Miloševićeve bolesne i monstruozne političke fiks ideje, i zločine, isto je kao da bi mi izjavili da je Handke nepismeni čuvar šume u Koruškoj. Još nas bole riječi svih saučesnika zločinaca, glasnogovornika zla. Lista je beskrajna. Handke je samo jedan od mnogih, ali jedini koji je nagrađen Nobelovom nagradom.
Švedskim akademicima nije bitno što su njegove riječi i izjave, njegova persona, pomogle Miloševićevoj ratnoj propagandi i zlu koje je uime svog naroda počinio, zajedno sa tim narodom, i Handkeom.
Ne zanima nas literatura Petera Handkea, još od Straha golmana od jedanaesterca. Ne zanima nas o čemu Handke piše posljednjih 25 godina. Za nas je odavno mrtav, i kao pisac i kao osoba, poginuo je u ratu, boreći se na strani zla. Srećom nije jedini pisac tako da nam kao pisac nimalo ne nedostaje, a kao apologet zla nam nikad nije ni trebao. Nije nama, ali je trebao drugima.
Handke je i ovaj put dobio ogroman publicitet, ali i njegov sunarodnjak je uživao ogroman publicitet tridesetih godina prošlog stoljeća, a ima veliki publicitet i danas iako je mrtav duže nego što je bio živ. Ali sav taj publicitet i sljedbeništvo, nije učinilo boljim propalog crtača i vođu iz Linza, kao što neće učini boljim ni slavnog pisca iz Griffena, ni publicitet ni Nobelova nagrada. Odvojiti djelo od nedjela potpuno je neodgovorna i nemoralna ideja. U svijetu u kojem dominiraju nemoral i neodgovornost, Nobelova nagrada Handkeu nije neočekivan događaj. Handke je definitvno pisac našeg vremena, moralna karikatura svijeta u kojem živimo.
Njegova literatura je od danas potpuno nevažna. Od danas ćemo pamtiti Handkea kao glasnogovrnika zla koji je, eto, dobio i Nobelovu nagradu za književnost. Toliko o Nobelovoj nagradi za književnost.
Beč, 10. decembar 2019