Dana 3. marta, u jednom od tramvaja u Sarajevu, migrant koji boravi u ovom gradu skoro dvije godine, uslikao je kukaste križeve, natpise White power i Heil Hitler, te Smrt migrantima. Fotografiju je putem Facebook grupe Pomoć izbjeglicama u BiH objavio, no i nakon nekoliko hiljada pregleda, niko od nadleženih u ovom Kantonu nije reagovao.
Nekoliko sedmica prije ovog incidenta, krajem februara, srbijanska policija je protjerala sa teritorije Srbije Roberta Rundu, američkog neonacistu i osnivača ekstremnog desničarskog pokreta Rise Above Movement (RAM) koji djeluje od 2017. Članovi ovog pokreta su uglavnom trenirali MMA u svrhu fizičkog obračuna u uličnoj borbi sa demonstrantima koji se protive njihovoj ideologiji. Glavna obilježja RAM-a su maske sa lobanjom i ruke uvijene bandažama. Zašto i kako je Rundo u BiH, i gdje se nalazi, javnost nije upoznata, niti su se time bavili ovdašnji mediji.
Nekako u isto vrijeme dešava se i posjeta Unsko-sanskom kantonu dvojice njemačkih kontroverznih političara – Andresa Wilda i Gunnara Lindemanna sa saradnicima, obojica članovi ultradesničarske Alternative za Njemačku (AfD). U Bihaću, u zgradi Kantona, srdačno ih je ugostio tamošnji premijer Mustafa Ružnić. Toliko srdačno da mu nije smetalo ni da sjede blizu iako gosti nisu imali maske koje su svima obavezne u BiH. Gosti, naime, smatraju da je korona izmišljena i odbijaju i u svojoj zemlji poštovati bilo kakve mjere.
Kantonalni javni servis u Bihaću, koji i inače služi kao neka vrsta propagandne mašine Vladi USK, objavio je da su premijera posjetili “predstavnici Skupštine Berlina” koji su došli u Bihać da pričaju o “općoj ekonomsko-socijalnoj situaciji”. Također stoji kako su “predstavnici berlinske zakonodavne vlasti željeli saznati i koji su aspekti razvoja privrede, te razvojni projekti Unsko-sanskog kantona kao i projekti podrške mladima u oblastima kulture i sporta”. Na kraju se dodaje da su razgovarali i o “problemima uzrokovanim migrantskom krizom”, te da su “u okviru svojih mogućnosti” ponudili da “pomognu u traženju rješenja problema”.
Malo više informacija o posjeti može se naći na društvenim mrežama Ružnićevih gostiju. Jedan od njih jasno piše kako im je premijer objasnio situaciju sa migrantima, te kako mu je za to trebalo više od dva sata.
Nijedan od posjetilaca nema nikakve ovlasti niti veze sa ekonomijom ili kulturom i sportom, barem ne zvanično, a s obzirom na njihovu politiku, rješenje o kojem su pričali sa Ružnićem bi se vjerovatno trebalo opisati kao konačno.
Na blage kritike koje je dobio od pojedinih stranaka nakon posjete, Ružnić je bezbrižno odgovorio kako bi bilo “neukusno i skandalozno odbiti zvanične predstavnike lokalnih vlasti glavnog grada Njemačke”. Dan kasnije je dodao da je posjeta uslijedila nakon službene najave poslanika, te da se on samo pokazao kao dobar domaćin te im širom otvorio vrata. A znamo da Ružnić strancima ne otvara lako vrata.
Pod prismotrom
Ružnić, a i mediji ovdje, potpuno ignorišu ko su ljudi koji su bili u zvaničnoj posjeti u Bihaću. A to je više nego važno za svakog stanovnika USK, čiji je Ružnić uposlenik.
Možda najvažnija informacija je da isti dan kada su došli kod Ružnića, ova dva političara i stranka čiji su članovi, su stavljeni pod međunarodni nadzor zbog svojih ekstremnih stavova. Odlukom suda, a kao potencijalno opasni, svi članovi AfD-a (osim onih koji će biti kandidati na izborima ove godine), stavljeni su pod stalnu prismotru, što znači da će se pratiti i slušati njihovi telefonske razgovori i kretanje. Vjerovatno uključujući i posjetu Bihaću.
Mnogi mediji u Njemačkoj, ali i u Evropi, ovakav potez opisuju kao najsnažniji pokušaj vlasti da se nosi s problemom rastućeg fašizma na Zapadu.
AfD je prva ultradesničarska stranka koja je nakon Drugog svjetskog rata dobila oko 13 posto glasova na izborima 2017. godine, te ušla u parlament. Njihova popularnost je naglo skočila 2015. godine, a nakon što je kancelarka Angela Merkel poželjela dobrodošlicu za više od milion izbjeglica i migranata. AfD je to iskoristio da širi svoje ekstremne ideje, te da lažima i manipulacijom usadi duboku mržnju prema ljudima koji su dolazili u potrazi za utočištem. Ova stranka, a naročito Wild, ih je pak opisivala (i dalje to rade) kao ilegalne, potencijalne teroriste, i generalnu opasnost za Evropu. Baš takav jezik danas čujemo od brojnih bh. političara, kako onih na državnom nivou, tako onih koji sjede u vlasti u USK, ali i drugim dijelovima zemlje.
Snaga AfD-a tokom godina se smanjila, a naročito u vrijeme pandemije kada su oni stali na čelo širenja teorija zavjere, naprosto negirajući realnost. Ipak, podršku i dalje imaju, a evidentno se dio njihovih sljedbenika nalazi unutar policijskih i sigurnosnih struktura Njemačke.
Odluku o stavljanju pod nadzor, Federalni ured za zaštitu Ustava na čijem čelu je Thomas Haldenwang donio je nakon više od dvije godine istrage koja je dokumentovana na preko 1.000 strana. U izjavi za New York Times, Haldenwang pojašnjava da je zaštita Ustava vrlo ozbiljan zadatak, naročito kada je riječ o prijetnji koja dolazi od neonacizma. “Znamo njemačku povijest i kako ultradesničarski ekstremizam nije samo uništio živote ljude, nego demokratiju. Ultradesničarski ekstremizam i terorizam su trenutno najveća prijetnja za demokratiju u Njemačkoj”, rekao je.
Prema sadašnjoj odluci, svi članovi AfD-a – uključujući Ružnićeve goste koji spadaju u najekstremniji dio ove ekstremističke stranke – će biti dodati na listu sumnjivih i potencijalno opasnih ljudi. Jedan od njih, Wild, je bio dio odjela unutar AfD koja se naziva Flügel (Krilo), a koje je zvanično raspušteno 2019. godine. Do raspuštanja je došlo nakon što su istražitelji dokazali njihove ekstremne namjere. Wild je i dalje blizak Björnu Höckeu koji je predvodio ekstremno Krilo. Iako raspušteni, ideologija Krila nije nestala, kao ni njihovi pobornici, među kojima i gosti Bihaća.
Obojica Ružnićevih gostiju poznati su u Njemačkoj, ali i širom EU, po svojim šovinističkim, ksenofobnim, odnosno antimigrantskim i antimuslimanskim stavovima. Wild je u svojoj političkoj karijeri pozivao i na javno paljenje burki, te je javno vrijeđao Angelu Merkel.
Drugi Ružnićev gost, Lindemann, je pak poznat kao ljubitelj Noćnih vukova, ekstremističke grupe iz Rusije koju je više puta i posjetio, te se sa svojim sinom slikao uz njihove simbole, sa kalašnjikovom u rukama.
Izbjeglice koje mrze druge izbjeglice
Posjeta članova AfD-a Bosni i Hercegovini, te prisustvo ultradesnih ekstremista sa Zapada nije novost u regiji, ali postaje sve vidljivije, dok im prijemi, poput onog u Bihaću, daju legitimitet.
Primjetno je da se Balkan nalazi u sferi interesovanja ultradesničara od ratova devedesetih, što je bilo za očekivati kada je Evropa dopustila fašizmu sa Pala i iz Beograda da se neometano širi. Dva ludila se susreću i kreću u rat protiv svih od 2015. godine, aktiviranjem Balkanske rute kojom se kreću izbjeglice i migranti.
Ono što AfD–u omogućava prisustvo na Balkanu i veze su njihovi članovi koji su porijeklom sa ovih prostora. Tako su u posljednjih nekoliko godina uspjeli doći do ne malog broja ljudi u regiji, uključujući političare, nevladine organizacije i sveštenike.
Jedna od važnijih osoba u AfD-u je Dubravko Mandić (39), imigrant iz BiH, Sarajevo, koji je u Njemačku izbjegao sa porodicom kada je imao tri godine. On predvodi širenje ultradesnih ideja u našoj regiji, a bio je član ekstremističkog Krila AfD–a. Mandić je čovjek koji je svojevremeno američkog predsjednika Baracka Obamu javno nazvao “crnčugom koji je samo zbog svoje boje kože postao predsjednik SAD-a”, a danas promovira trumpizam.
Druga važna osoba u širenju ideja AfD-a na Balkanu je Darko Tolić, porijeklom iz okoline Doboja, koji je sa porodicom izbjegao iz BiH tokom rata, te je od tada postao najljući protivnik migracija u Njemačkoj, a izbjeglice opisuje kao prijetnju.
Do sada su najveću podršku dali Dverima u Srbiji i to tokom izbora 2017. godine, a u Hrvatskoj su se tajno sastajali sa Zlatkom Hasanbegovićem. No, u nekoliko navrata su naglasili kako im je Bosna najvažniji teren jer baš ovdje se moraju boriti protiv “islamskog terorizma” a kako bi spasili Evropu. Sam Mandić kaže kako je mreža na Balkanu bitna i zbog jake dijaspore koju imaju u Njemačkoj, i među kojom su, čini se, i njihovi glasači.
Govoreći o AfD-u i njihovom djelovanju na Balkanu za BIRN, filozof Boris Buden kaže da je to što rade “izgradnja međunarodne mreže grupa, sa namjerom stvaranja ultradesničarske profašističke internacionale”.
Sudeći po trenutnoj atmosferi u Bosni i Hercegovini, jeziku mržnje koji je sveprisutan u javnosti i koji čujemo od političara ili javnih ličnosti, čini se da AfD, ali i druge grupe i pojedinci sa fašističkim idejama, imaju ovdje dobro uporište. U kombinaciji sa nedostatkom vladavine prava, militarizacijom policije, te gotovo nečujnim glasovima antifašista, neće biti teško ni nemoguće učiniti ono što namjeravaju.
Onaj ko prati dešavanja u USK od dolaska migranata i izbjeglica, te reakcije tamošnjih vlasti, ali i djelovanje ekstremističkih grupa na društvenim mrežama, i u praksi, može steći utisak da su im vrata širom otvorena (za razliku od ljudi kojima treba pomoć). Neophodno je primijetiti da su među onima koji su fizički napadali kako migrante tako i ljude koji im pomažu u Krajini, nerijetko ljudi iz dijaspore, koji su vrlo aktivni i na društvenim mrežama na kojima preovladava jezik mržnje. Za sada nisu došli do tačke u kojoj će shvatiti da će se i oni naći na listi neprijatelja profašističkih struja u Evropi s kojima trenutno dijele antimigrantske stavove. Tako fašizam djeluje. Na kraju dođe svima glave.
Fašizam neće nestati sam jer se širi poput korova. Do nas je da li ćemo reći NE, prije nego bude prekasno.