Ko to tamo peva
Krajolici zvjezdane prašine dogorijevaju u biljkama, isijavaju iz bazaltnog mraka lunarnih mora. U novoj frekvenciji kozmosa napukla je tama pa sanjamo vilinske cvjetove nad kojima mjesečasti kukci lebde poput fine prašine. U teleskopima još pucketaju anđeoske čestice i zrcala od kvarcnoga pijeska, svjetlucaju nevidljive repatice prekrivene bestežinskim sjajem mjesečine. Fantastični horizont taman je i gust kao ohlađena lava, obrubljen kapljicama žive i fosfora. Duboko u tami Zemlja je plavičasti kristal po kojem tiho pada prvi snijeg prosinca.
Fotografija “Izlazak Zemlje” snimljena je na Badnjak, 24. prosinca 1968. godine i jedna od najvažnijih u povijesti čovječanstva. Dok su u misiji Apollo 8 astronauti kružili oko Mjeseca, nenadano su ugledali naš predivni planet kako lebdi u tamnoj beskonačnosti svemira. Bio je to prvi zabilježeni pogled na Zemlju iz Mjesečeve orbite.
Gordana Benić (Split, 1950.) diplomirala je književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zadru te završila poslijediplomski studij književnosti u Zagrebu. Zastupljena je u domaćim i stranim antologijama suvremenoga hrvatskog pjesništva, a njena je poezija prevedena na desetak jezika. Vrsna je autorica pjesama u prozi. Autorica desetak knjiga.
KO TO TAMO PEVA, rubrika u kojoj NOMAD predstavlja pjesnike – uređuje Darko Cvijetić
Knjeginjić: Krila
Osmić: Hava
Mitrić: Argonautika
Herceg: Tijelo
Blažević: Tristesse
Garić: Mostarske žege
Cvitan: Iskreno? Bojim se
Hasanbegović: Filteri
Aleksić: Moje misli nisu vidovite
Kirin: Potraga
Kaplan: Nakraju ljeta
Nikačević: Dva mala demona
Bektaš: Prost broj
Ćatić: Snijeg na rukama
Weiss: Haiku
Blažević: Krugovi u žitu
Kos-Lajtman: Ogled o sljepoći
Sekulić: Katran