HUSO IZ ŽUPČE
Četrdeset godina kopa kameni ugalj
I svaka je duža
Svaka u kostima škripi
Kao visoko stablo pod udarom oluje
Svake je godine nadnica niža
Ekonomska je kriza
Otpuštaju radnike s posla
Zovu to racionalizacijom poslovanja
A Husu ljudskim resursom
Četrdeset godina kopa
Kameni ugalj Huso iz Župče
U pluća ulazi prašina i duhanski dim
Srce preskače i štopa
U mokraći se pojavljuje krv
Dva su sina bez posla
Kćer je pred udajom
A troje unučadi
K'o troje ptića u gnijezdu
Ispune dedinu kuću smijehom
U njihovu igru kad su sita
Ulaze sva sunca iz slikovnica
Danas su ga dovezli
U Centar urgentne medicine
S polomljenom karlicom
Iskočio vagonet iz šina
Imaju paragraf za nesreću na poslu
I onaj za invalidsku penziju
Ljudski resurs
Pokriven zelenim čaršafom
Nepomično leži u hodniku
Čeka dijagnozu
Kao okrivljeni smrtnu presudu
Da konačno preseli
Na kompjuterski ekran
U paragrafe i cifre
Državni ahiret sirotinje
MELISA SA MEJTAŠA
Propao je granap u kom je radila
Čeka posao
A godine prolaze bora se koža na licu
Sve je sigurnija
Da će je starost sustići
Jednog jutra na uglu
Dok ide na pijacu da prosi
I bolest s njom duga teška
Danas je u Narodnoj kuhinji
Grah i Melisa je sretna
To je podsjeti na majku
I doba kad je kuća bila ušušna
Očeva prsa topla
Na njima je snivala
Mliječni put iz školskog Atlasa
Godine prolaze bora se koža na licu
Melisi se čekanje zariva
U srce i ruke počinju drhtati
Od bespomoćnosti
Kad bi samo, računa, kad bi samo
Imala kaput kao gospođa na uglu
I njen parfem, možda bi, možda
Onaj gazda u kafani dao joj posao
U toploj sobi sanjala bi
Kako je otac grli
I na njih dvoje se osmjehuje majka
Godine prolaze i bora se koža na licu
Niz duge ulice sniježi, zri patnja
I slježe se na lica prolaznika
Melisa sjedi na uglu
Drhti u poderanom ljetnom džemperu
Čeka svoj majušni raj