Plath: Protivnik

Kad bi se mjesec smiješio, bio bi ti nalik.
Ostavljaš isti dojam
Nečeg lijepog no razornog.
Oba ste veliki potražioci svjetla.
Njegova okrugla usta tuže nad svijetom; tvoja su neprijetvorna.

I tvoj prvi dar je da sve pretvoriš u kamen.
Budim se u mauzoleju; ti si ovdje,
Bubnjajući prstima na mramornom stolu, tražeći cigarete,
Pakostan kao žena, no ne tako nervozan,
I umirući od želje da kažeš nešto neporecivo.

Mjesec, također, ništi svoje podanike,
Ali danju on je smiješan.
Tvoja pak nezadovoljstva
Pristižu kroz poštanski sandučić s redovitošću punom ljubavi,
Bijela i prazna, rasprostirući se poput ugljičnog monoksida.

Nijedan dan nije siguran od vijesti o tebe,
Gdje šećeš u Africi, možda, no razmišljaš o meni.

Sylvia Plath

Plath: Jutarnja pesma

Travančić: Magla
Rodić: Eutanazija
Hadžić: Nesretnik
Ovčina: Avenija mitsubishi