Darwin.
Po svoj prilici odmora radi čitao je romane.
Ali je imao zahtjeve:
nisu se smjeli završavati tužno.
Ako je nailazio na takav,
bijesno ga je bacao u vatru.
Istina ili neistina –
rado ću u to povjerovati.
Prelazeći u glavi tolika prostranstva i vrijeme
nagledao se tolikih izumrlih vrsta,
tolikih trijumfa jakih nad slabijima,
tolikih pokušaja da se preživi,
prije ili kasnije uzaludnih,
da je makar od fikcije
i njene mikroskale
imao prava da očekuje sretan završetak.
Dakle, nužno: zračak iza oblaka,
ljubavnici koji su opet zajedno, pomireni
rodovi,
rasijane sumnje, nagrađena vjernost,
povraćen imetak, otkopano blago,
susjedi koji žale zbog svoje zagriženosti,
povraćeno dobro ime, stid zbog pohlepe,
usjedelice udate za poštene pastore,
intriganti poslati na drugi kraj zemljine
polulopte,
falsifikatori dokumenata pobacani sa
stepenica,
zavodnici djevica u trku ka oltaru,
prigrljena siročad, utješene udovice,
bludni sinovi pozivani za sto,
čaša žuči prosuta u more,
maramice mokre od suza pomirenja,
opšte pjevanje i muziciranje,
međutim psić Fido,
izgubljen u prvom poglavlju,
neka ponovo trči po kući
i radosno laje.