Szymborska: Pod istom zvijezdom

Obavezna lektira

Wisława Szymborska poljska je pjesnikinja, prevoditeljica i književna kritičarka. Rođena je 1923. godine u Bnjinu, život provodi u Krakovu gdje je i preminula 2012. godine.

Szymborska je prve pjeme pisala od pete godine života, a svoju prvu pjesmu Tražim riječi objavila je 1945. godine. Nije voljela gužve i javne nastupe i kada je 1996. dobila Nobelovu nagradu za književnost smatrala je da se “svijet srušio na nju”. O privatnosti na kojoj je insistirala, govorila je i u jednom intervjuu kazavši:

“Bez nje ne bih mogla pisati. Ne mogu zamisliti niti jednog pisca koji se ne bi borio sa svoj mir i tišinu. Nažalost, poezija se ne rađa u buci, u gomilama ili u autobusu. Moraju postojati četiri zida i sigurnost da telefon neće zazvoniti. To je osnova za pisanje.”

Oprosti, slučaju, što te nazivam sudbinom.
Oprosti, sudbino, ako se možda varam.
Nek se ne ljuti sreća što je za sebe prisvajam.
Nek mi ne zamjere mrtvi što jedva svetlucaju u mom sjećanju.
Oprosti, vrijeme, za sijaset nezapaženog svijeta u trenutku.
Oprosti, stara ljubavi, što novu smatram prvom.
Oprostite mi, daleki ratovi, što cvijeće nosim kući.
Oprostite, otvorene rane, što se bodem po prstu.
Oprostite, očajnici, za ploču sa menuetom.
Oprosti, narode na stanici, za moj san do pet ujutru.

Praštaj mi uvredu, nado, što se ponekad nasmijem.
Praštajte, pustinje, što s kašičicom vode ne potrčah,
I ti jastrebe, već godinama isti, u istom kavezu,
Nepomičan, zagledan uvijek u istu tačku,
Praštaj, pa čak i da si punjena ptica.
Oprosti, posječeno drvo, za četiri noge od stola.
Oprosti, veliko pitanje, za male odgovore.
Istino, ne obraćaj na mene preveliku pažnju.
Veličino, ukaži mi velikodušnost.
Otrpi, tajno postojanja, što čupam niti iz tvog lamenta.

Ne osuđuj me, dušo, što te rijetko imam.
Izvinjavam se svemu što ne mogu biti svuda.
Izvinjavam se svima što ne mogu biti svaki i svaka.
Znam da me ništa opravdati neće dokle god živim
Jer samoj sebi stojim na putu.
Ne uzmi mi za zlo, besjedo, što pozajmljujem patetične riječi
A onda ulažem napor da ih učinim, tobože, lakim.

Obavezna lektira

Ujević: Augustovska noć
Krleža: O elementima
Apollinaire: L'Otmika
Mučenje nadom
Isaković: Božija kazna
Samokovlija: Nosač Samuel
Borges: Paracelsusova ruža
Miljković: Balada
Boccaccio: Dekameron
Kipling: Ako
Céline: Fragmenti pisama
Sidran: Ne mogu da zaspim
Bašeskija: Ljetopis
Selimović: Džemal
De Montaigne: O spavanju
U pohvalu spokojstvu
Dizdar: Putovi
Miłosz: Abecedar
Updike: Kosmička drskost
Tagore: Molitva
Borges: Modri tigrovi
Antić: Pustinja
Brodski: Bosanska pjesma
Pindar: Pjesnik o ratu
Jesenjin: Pesma o keruši
Miłosz: Sarajevo
Baudelaire: Albatros
Ladin: Bože sve kako si rekao
Antić: Kroj
Cvetajeva: Ja ću te oteti
Kavafi: Iščekivanje varvara
Krleža: Jesenja pjesma
Matoš: Sarajevo
Milišić: Smeće

Škrgo: Bulaja
Duraković: Carevo novo ruho
RegionElle: Šejla Šehabović
Milišić: Smeće