Emotivni govori obilježili su ovogodišnju Demokratsku nacionalnu konvenciju, po pisanju tamošnjih medija. Ovaj stranački skup započeo u ponedjeljak 19. avgusta u Chicagu višestoljetna je tradicija američke politike u kojoj se biraju predsjednički kandidati. Ovogodišnji skup otvorili su veterani, američki predsjednik Joe Biden i kandidatkinja demokrata iz 2016. Hillary Clinton, a drugi dan obilježio je bivši predsjednik Barack Obama i neformalna liderica ljevice demokrata Alexandria Ocasio-Cortez. Svi su dali podršku predsjedničkoj kandidatkinji i aktualnoj potpredsjednici Kamali Harris.
No izvan dvorane slika je bila nešto drugačija. Tradicionalno, američka ljevica protestira za vrijeme demokratske konvencije, uglavnom ne zato što je protiv te stranke, nego zato što smatra da njezine aktualne politike ne odražavaju vrijednosti njezinih birača. Gotovo uvijek, demokrati su na meti kritičara zbog svojih ratnih politika. Ove godine, ključna tema je Gaza. Govornici na konvenciji su Gazu uglavnom izbjegavali, ili su načelno tvrdili da “snažno rade” u smjeru primirja. Ali to je fraza koja će teško uvjeriti kritičare na ljevici.
Stoga demokratski establišment birače na ljevici – čiji bi bojkot izbora, smatraju, mogao na vlast vratiti Donalda Trumpa – planira privući ekonomskim mjerama. Na njima su snažno inzistirali svi ključni govornici. One uključuju pomoć pri kupnji ili gradnji prve nekretnine, ograničenje cijena osnovnih namirnica i lijekova, novčanu pomoć roditeljima, olakšanje pristupa zdravstvenoj zaštiti. Sve ovo vrlo je važno u zemlji u kojoj su osnovne socijalne usluge nedostupne velikim dijelovima stanovništva. No kritičari su već upozorili da je većina prijedloga vrlo nedorečena i nije sasvim jasno što bi značila njihova provedba, niti da li bi ikada mogli dobiti nužnu potporu u Kongresu.
Da su demokrati doista zabrinuti da su previše otuđili svoje ljevije birače pokazuje i izbor potpredsjedničkog kandidata. Iako se na početku smatrao favoritom, guverner Pennsylvanije Josh Shapiro ispao je iz utrke, nakon što je loše odjeknulo otkriće da je kao srednjoškolac volontirao u izraelskoj vojsci, kao i njegove izjave koje su prosvjednike protiv rata u Gazi uspoređivale s Ku Klux Klanom. Istraživanja pokazuju kako se većina demokratskih birača slaže s tvrdnjom da Izrael u Gazi trenutno provodi genocid, a jedva devet posto ih se protivi primirju. Guverner Minnesotte Tim Walz, izabran naposljetku za potpredsjedničkog kandidata umjesto Shapira, nema samo znatno umjerenije stavove po pitanju Izraela i Palestinaca, nego se i općenito smatra “progresivnijim” demokratom po nizu drugih pitanja, i društvenih i ekonomskih. No ni njegova karijera nije bez mrlja, a osobito mu se zamjera korištenje Nacionalne garde Minnesotte za nasilno gušenje protesta nakon policijskog ubojstva Afroamerikanca Georgea Floyda 2020. godine.
Iz perspektive demokratskog establišmenta, ustupci koji su dani ljevici uoči ovih izbora i više su nego dovoljni. Kada su antiratni prosvjednici početkom avgusta u Detroitu skandirali Kamali Harris da neće glasati za njezin genocid, ona im je vidno iznervirano odgovorila da, ako ne žele da Trump dođe na vlast, umuknu i puste nju da govori. Incident joj je donio dosta simpatija s jedne strane, ali i dodatno otuđio od nje drugi dio potencijalnih birača. Donald Trump je pak verbalno znatno izrazitije na strani Izraela i njegovih politika rata i okupacije, ali kritičari tvrde da su u praksi po ovom pitanje razlike između demokrata i republikanaca praktički nepostojeće. Prema pojedinim anketama Harris je trenutno u blagoj prednosti pred Trumpom.
No osim glasova većine birača, demokratska kandidatkinja mora dobiti i potporu u dovoljnom broju saveznih država. Po broju glasova Trumpa je 2016. pobijedila i Clinton, ali je on ipak bio predsjednik naredne četiri godine. Sudeći po reakcijama demokratskog establišmenta on se svakako osjeća dovoljno nesigurnim da nastavlja nervozno manevrirati između politika koje zaista želi provoditi i potrebe da ublaži neprijateljstvo progresivnih birača.