Ovakav obrazac da se tužbama onemogućava rad medija i obeshrabruje sloboda govora, davno smo, nažalost, upoznali u svakodnevnoj praksi političara.
Portal slobode NOMAD objavio je prošle sedmice tekst o greškama u izvještaju AMUS-a za drugu polovinu prošle godine, dostavljen Gramofonu kao publisheru i izdavaču desetina albuma izvođača poput Dubioze Kolektiv, Adija Lukovca, Emine Zečaj, Zostera, Basheskije, Siktera, Amire Medunjanin, Damira Imamovića, Halke i drugih.
Analiza se bavila isključivo podacima iz spornog izvještaja. Težinu ovim greškama daje činjenica da je na osnovu tih izvještaja izvršena isplata sredstava koja AMUS ubire za autore. Ovaj je tekst izazvao pažnju autora koji su na društvenim mrežama objavljivali dijelove iz vlastitih izvještaja koje su kao autori dobili od AMUS-a a koji sadrže netačne podatke o nazivima pjesama i imenima autora odnosno nosilaca autorskih prava.
Reakcija AMUS-a koja je uslijedila na tragikomične izvještaje dostavljene autorima najprije je bila da se greška desila u 21 od 814 izvještaja te da je švicarski software u Švicarskoj kriv za netačne izvještaje. Pretpostaviti je da se do broja 21 došlo na bazi broja uloženih žalbi, a većina autora poput samog Gramofona, još uvijek nije uložila formalnu žalbu.
Greška, dakle, nije nastala u sarajevskom sjedištu AMUS-a koji obrađuje podatke i priprema izvještaje, već u Švicarskoj. U AMUS-ovom svijetu, Švicarci su poznati kao aljkavi, griješe i softverski i ljudski. Dok je kod nas u Bosni, sve savršeno transparentno, precizno i legalno. Bilo bi lijepo da je tako.
Nakon objavljenog teksta i reakcija autora na društvenim mrežama, AMUS šalje nove izvještaje ne dajući objašnjenje koje se tiče nekonzistentnosti izvještaja – recimo, navedeni autori Gramofona u proteklih šest mjeseci nisu ili su zanemarivo malo emitirani u nekim od najvećih gradova u Bosni i Hercegovini a većinu tantijema su ostvarili u zapadnoj Hercegovini u kojoj pola godine ranije isti ti autori gotovo nikako nisu bili zastupljeni. S obzirom da popularnost i slušanost ne funkcioniraju na tako „periodičan“ način, osnovano je sumnjati u način obrade podataka i izvještaj u cjelini. Ne samo aktuelni nego i sve ranije izvještaje AMUS-a. Stiče se dojam da se u konačnici novac raspodjeljuje proizvoljno i paušalno a odgovore na mnoga konkretna pitanja i nedoumice, u pravilu je teško dobiti od AMUS-a.
Nakon pisanja NOMADa, u e-mail poruci sa “novim” izvještajem, AMUS navodi da se greška desila prilikom “printanja izvještaja” (!) kada je program “povukao” pogrešne podatke.
Ali AMUS ide i dalje, i tu priča prestaje biti smiješna. Uslijedile su prijetnje upućene autorima u kojima se autori zastrašuju sudskim postupcima (!) ukoliko ne uklone svoje objave. AMUS se pri tome poziva na navodnu povredu zakona u smislu objave imena i prezimena autora – podataka koji su javni, objavljeni na svakom CD-u, na web stranicama izdavača i muzičara kao i na web stranici samog AMUS-a!
Da napomenemo autore i sam AMUS: AMUS je asocijacija koja postoji zbog autora, osnovana s ciljem zaštite autora, njihovih prava i njihovog rada! U AMUS-u vjerovatno nisu svjesni apsurda: asocijacija kompozitora-muzičkih stvaralaca prijeti sudskim tužbama svojim članovima autorima-muzičkim stvaraocima umjesto da ih štiti!
Ali, AMUS se ni tu ne zaustavlja. Naš tekst prenio je prijateljski portal Front Slobode kojem se putem e-maila obraća bezimena osoba iz Stručne službe AMUS-a i traži uklanjanje teksta o AMUS-u „jer su navodi neutemeljeni“. Iako su svi navodi u tekstu bazirani isključivo na podacima iz AMUS-ovog izvještaja.
Dalje iz AMUS-a spominju Zakon o zaštiti od klevete i navode: „predlažemo da uklonite istaknute navode i suzdržite se od daljnjeg prenošenja neistinitih činjenica, a sve kako ne bismo pokrenuli sudski postupak za naknadu štete radi učinjene klevete pred nadležnim sudom.“
Iz e-maila redakcije Fronta slobode saznajemo da „Stručna služba AMUS-a čeka da portal NOMAD objavi demant”. Osim što je AMUS propustio da se direktno obrati redakciji NOMADa, menadžment AMUS-a i njihova pravna služba smetnuli su s uma osnovni princip – demantirati se može samo neistina! A u objavama autora na društvenim mrežama kao i u našem tekstu neistina i paušalnih ocjena nema!
Važno je spomenuti da se radi o nekoliko desetaka autora (od kojih svaki potpisuje desetine djela) sa kojima Gramofon kao njihov izdavač dijeli autorska prava. Mnogi od njih su među najznačajnijim predstavnicima nezavisne muzičke scene u Bosni i Hercegovini a neki od njih, poput Dubioze Kolektiv, su najuspješniji muzički izvozni proizvod Bosne i Hercegovine i prostora Zapadnog Balkana svih vremena – međunarodni uspjeh u muzičkoj industriji odnosi se na tržište koje ne uključuje domaću publiku i dijasporu. S tim uspjehom sa prostora bivše Jugoslavije može se porediti još samo uspjeh slovenske skupine Laibach.
U vrijeme pisanja ovog teksta preporučenom poštom redakciji NOMADa, danas u 13.00, uručen je demant AMUS-a koji potpisuje generalna direktorica Lejla Trnčić u kojem se prijeti pokretanjem sudskog postupka ukoliko se sporni članak „odmah i bez odugovlačenja“ ne ukloni.
Metode zastrašivanja koje AMUS koristi dovode u sumnju osnovne namjere AMUS-a i njegovog rukovodstva, postavljaju pitanje svrhe postojanja ove asocijacije te po ko zna koji put dovode u pitanje povjerenje koje su im dali autori. Ovim tekstom podsjećamo AMUS da su mediji tu zbog svih nas – a da je AMUS tu zbog autora zahvaljujući čijem radu zaposlenici AMUS-a i menadžment imaju redovna mjesečna primanja koja dobijaju samo i isključivo kako bi se bavili zaštitom a ne zastrašivanjem autora. Pri tome u AMUS-u vjerovatno računaju na velike finansijske resurse kojima raspolažu a koji će im omogućiti da se novac autora koristi za dugotrajne sudske procese ne samo protiv nezavisnih i slobodnih medija već i protiv samih autora.
Ovakav obrazac da se tužbama onemogućava rad medija i obeshrabruje sloboda govora, davno smo, nažalost, upoznali u svakodnevnoj praksi političara. Međutim, neobično je čak i za naše prilike da organizacija koja zastupa autore, u komunikaciju sa svojim autorima uključuje prijetnju tužbom.
Dugotrajne sudske procese veliki dio autora ne može sebi priuštiti ne samo zbog traumatičnosti procesa i značajnih finansijskih sredstava koje to iziskuje već i zato što se radi o umjetnicima koji vrijedno rade i nastavljaju stvarati i izvoditi muziku neprestano podižući vrijednost ne samo vlastitog autorskog kataloga nego i muzičke baštine Bosne i Hercegovine.